• No results found

Michel Foucault - Predavanja

N/A
N/A
Protected

Academic year: 2021

Share "Michel Foucault - Predavanja"

Copied!
141
0
0

Loading.... (view fulltext now)

Full text

(1)
(2)

C I P — KaTanorH3ćmHJa y nyôjiHKauHJH ÖHÖJiHOTCKa MaTHue cpncKe, HOBH Ca«

1 Foucault 0>YKO, MHiiie^

üpeflaBauba : (KpaxaK caAP»caj) : 1970—1982 / Minnen Oyico ; npeBejia OpHAa OHJIHIIOBHÎÎ. — HOBH Ca« : EpaTCTBO - JCAHHCTBO, 1990

(BeorpaA : KyjiTypa). — 143 crp. ; 17 cm. — (BHÖJiHOTeKa CBCTOBH)

npeBOfl «ejia: Résumé des cours / Michel Foucault.

I S B N 86-7047-082-9 a) <E>Hjio3o4'HJa

(3)

MIŠEL FUKO

PREDAVANJA

(kratak sadržaj)

1970—1982

prevela Frida Filipović

(4)

Naslov originala: Michel Foucault Résumé des cours 1970—1982

(5)

VVODNA NAPOMENA

Profesorski kolegijum Koleža de Frans* odlučio je na svojoj sednici, 30. novembra 1969. da katedru

Isto-rije filozofske misli, kojom je rukovodio Žan Ipolit, pretvori u katedru Istorije sistema mišljenja.

Za njenog šefa, 12. aprila 1970. bio je imenovan Mišel Fuko. Uvodno predavanje održao je 2. decembra iste godine, a nastavu je držao sve do svoje smrti, 25. juna 1984. godine.

Ovo je skraćeni sadržaj njegovih predavanja, koji je on sam redigovao za Godišnjak Koleža de Frans. Iz tog četrnaestogodišnjeg perioda, tokom kojeg je Mišel Fuko bio profesor na Koležu de Frans, nedostaju tri školske godine: 1976—1977, kada nije predavao, i po-slednje dve godine njegovog života (1982—1983, 1983— —1984), kada mu zdravstveno stanje nije više dozvolja­ valo da svoja predavanja dotera za štampu.

* Collège de France, vanuniverzitetska

visokoobrazov-na ustanova, osnovavisokoobrazov-na u Parizu 1529, koja se otad održala bez prekida, sve do danas. U njoj drže predavanja naj-ugledniji stručnjaci svih naučnih grana. — Prim. prcv.

(6)
(7)
(8)

ŽELJA ZA ZNANJEM

Ove godine bavićemo se serijom analiza, kojima ćemo pokušati da, deo po deo, konstituišemo jednu morfologiju želje za znanjem. Ta će tema želje za zna­ njem ponekad biti ugrađena u određena istorijska is­ traživanja, a ponekad će biti obrađivana sama za sebe i u njenim teorijskim implikacijama.

Nastojaćemo da odredimo njeno mesto i da defi-nišemo njenu ulogu u jednoj istoriji sistema mišlje­ nja; da se bar provizorno opredelimo za neki početni model analize i da proverimo njegovu delotvornost na nekoliko primera.

1) Neka ranija istraživanja su omogućila da sagle­ damo jednu neobičnu ravan među onima koje omogu­ ćavaju analizu sistema mišljenja: to je ravan diskur­

zivnih praksi. Reč je o jednoj sistematičnosti koja nije

ni logičke ni lingvističke prirode. Diskurzivne prakse se karakterišu izdvajanjem jednog polja objekta, dé­ finisanjem jedne zakonite perspektive za predmet sa­ znanja, utvrđivanjem oblika za razradu koncepta i te­ orija. Svaka od njih, dakle, pretpostavlja niz propisa

po kojima se vrše isključivanja i izbori.

Međutim, taj skup pravilnosti ne koincidira s in­ dividualnim radovima; čak i ako se putem njih mani-festuje, čak i ako im se događa da se po prvi put na-goveste u nekome od njih, one ih uveliko prevazilaze i često znatan deo njih obuhvataju kao jednu grupu. Ali te pravilnosti, isto tako, ne koincidiraju obavezno s onim što se obično naziva naukom ili disciplinom, mada se njihova ograničenja ponekad mogu i poduda­ riti; češće se događa da izvesna diskurzivna praksa obuhvata razne discipline ili nauke, ili da proluzl kroz

(9)

nekoliko njih i grupiše u ponekad neočigledno jedin­ stvo nekoliko njihovih oblasti.

Diskurzivne prakse nisu naprosto načini proizvod­ nje diskursa. One se uobličavaju na tehničkim skupo­ vima, u institucijama, u shemama ponašanja, u tipo­ vima prenosa i difuzije, u pedagoškim oblicima koji ih u isto vreme nameću i održavaju.

One, najzad, imaju i specifične načine preobraža-vanja. Ti se preobražaji ne mogu svesti na neko indi­ vidualno i precizno otkriće; a ipak se ne mogu svesti ni na neku globalnu promenu mentaliteta, kolektivnog stava ili stanja duha. Preobražaj jedne diskurzivne prakse vezan je za jedan, često veoma složen kompleks promena, do kojih može doći bilo izvan nje (u obli­ cima proizvodnje, u društvenim odnosima, u politič­ kim institucijama), bilo u njoj (u tehnikama određi­ vanja objekata, u preciziranju i prilagođavanju kon­ cepata, u skupu informacija), bilo mimo nje ( u dru­ gim diskurzivnim praksama). I nije vezan za nju na način nekog prostog rezultata, nego izvesnog efekta ko­ ji poseduje u isti mah i svoju sopstvenu autonomiju i skup preciznih funkcija u odnosu na ono što ga od­ ređuje.

Ti principi isključivanja i izbora, čije je prisustvo mnogostruko, čija delotvornost se ostvaruje u prak­ sama i čiji su preobražaji relativno autonomni — ti

principi ne upućuju na neki predmet saznanja (isto-rijski ili transcendentalan) koji bi ih uzastopno izmiš­ ljao ili utemeljivao na nekom prvobitnom nivou; oni pre označavaju jednu želju za znanjem, anonimnu i

polimorfnu, podložnu redovnim preobražajima i obu­ hvaćenu jednom odredljivom igrom zavisnosti.

Empirijske studije, koje se odnose na psihopatolo­ giju, na kliničku medicinu, na prirodopis, itd. omogu­ ćile su da se izdvoji jedan nivo diskurzivnih praksi.

(10)

Inventar opštih svojstava tih praksi i metoda pogod­ nih za njihovu analizu napravljen je pod imenom ar­ heologije. Istraživanja preduzeta povodom želje za zna­ njem trebalo bi, sad, toj celini da mogu dati neko teorijsko opravdanje. Zasad možemo, na vrlo uopšten način, ukazati u kojim će ona pravcima morati da se kreće: u pravcu razlikovanja između znanja i sazna­ nja; razlikovanja između te volje za znanjem i volje za istinom; i pozicije jednog ili više objekata u odno­ su na tu volju.

2) Do sada je razrađen mali broj konceptualnih instrumenata za analizu želje za znanjem. Najčešće se koriste dosta zastareli pojmovi. »Antropološki« ili psi­ hološki pojmovi: radoznalost, potreba za ovladava­ njem ili usvajanjem putem saznanja, strah pred nepo­ znatim, reakcije na pretnje nerazabranog. Istorijska opšta mesta, kao duh epohe, njena osećajnost, vrste njenih interesovanja, njeno shvatanje sveta, njen si­ stem vrednosti, njene suštinske potrebe. Filozofske te­ me, poput one izvesnog horizonta racionalnosti koji se objašnjava vremenom. Ništa, najzad, ne dozvoljava na­ du da bi, još veoma rudimentarne, psihoanalitičke raz­ rade o pozicijama subjekta i objekta, u želji za zna­ njem mogle da budu, takve kakve jesu, unete u polje istorijskih proučavanja. Treba, svakako, priznati da će instrumenti koji će omogućiti analizu volje za znanjem morati da budu konstituisani i definisani, redom, pre­ ma potrebama i mogućnostima koje će iskrsavati u konkretnim studijama.

Istorija filozofije nudi modele te želje za znanjem čija analiza može da omogući početnu orijentaciju. Me­ đu onima koji će zaista morati da budu proučeni i pro vereni (Platon, Spinoza, Sopenhauer, Aristotel, Niče) prvo smo se, ove godine, bavili poslednjom dvojicom, u onoj meri u kojoj predstavljaju dva krajnja i su­ protna oblika.

(11)

— Aristotelovski model bio je analiziran uglavnom na osnovu tekstova Metafizike, Nikomahove etike i De

anima. On je razmatran na nivou osećaja. Tako smo

utvrdili:

— vezu između osećaja i zadovoljstva; nezavisnost te veze u odnosu na životnu korisnost koju može da sadrži osećaj;

— direktnu proporciju između intenziteta zado­ voljstva i količine saznanja pruženog osećajem;

— inkompatibilnost između istine zadovoljstva i zablude osećaja.

Vizuelna percepcija, kao osećaj na daljinu mno­ gih objekata, datih istovremeno, koji nisu u neposred­ nom odnosu s korisnošću tela, manifestuje se u zadovo­ ljenju koje sa sobom nosi vezu između saznanja, za­ dovoljstva i istine. Isti taj odnos se nalazi, transpono-van u drugu krajnost, u sreći teorijskog posmatranja. Želja za znanjem, koju prvi redovi Metafizike postav­ ljaju u isti mah kao univerzalnu i kao prirodnu, za­ snovana je na toj prvobitnoj pripadnosti koju ispolja-va već sam osećaj, I on je taj koji obezbeđuje stalan prelaz sa te prve vrste saznanja na ono, konačno, koje se formuliše u filozofiju. Želja za znanjem kod Aristo­ tela pretpostavlja i transponuje prethodni odnos iz­ među saznanja, zadovoljstva i istine.

— U Veseloj nauci Niče definiše jedan sasvim dru­ gačiji skup odnosa:

— saznanje je jedan »izum« iza kojeg postoji nešto sasvim drugačije od njega: jedna igra nagona, impulsa, -želja, straha, želje za prisvajanjem. Saznanje uspeva da

se stvori na polju na kome se sve to sudara;

— ono se ne stvara kao posledica njihove harmo­ nije, njihove srećne ravnoteže, nego njihove mržnje, nji­ hovog sumnjivog i provizornog kompromisa, njihovog krhkog sporazuma koji su uvek spremni da iznevere;

(12)

ono nije neka permanentna sposobnost, ono je doga­ đaj, ili bar niz događaja;

— ono je uvek potčinjeno, zavisno, zainteresovano (ne za sebe, nego za ono što bi moglo da interesuje nugon ili nagone koji njime upravljaju);

— a ako se predstavlja kao saznanje o istini, to je zato što proizvodi istinu putem igre jedne prvobitne i uvek ponavljane falsifikacije koja postavlja razliko­ vanje istinitog i lažnog.

Zanimanje je, dakle, radikalno postavljeno pre sa­ znanja, koje ono sebi podređuje kao prosto oruđe; sa­ znanje odvojeno od zadovoljstva i sreće vezano je za borbu, za mržnju, za zlobu, koje se primenjuju pro­

tiv njih samih, tako da se na kraju odriču sebe putem dodatne borbe, mržnje i zlobe; njegova prvobitna veza s istinom je prekinuta, budući da je istina u njemu samo jedna posledica — i to posledica jednog falsifi­ kata koji se naziva suprotnošću istinitog i lažnog. Taj model saznanja fundamentalno zainteresovanog, proiz­ vedenog kao događanje htenja, koji putem falsifikata određuje efekat istine, svakako je najdalji od postu­ lata klasične metafizike. A upravo je on, slobodno ko-rišćen, bio primenjivan u ovogodišnjim predavanjima povodom jednog niza primera:

3) Taj je niz primera bio uzet iz grčke istorije i arhaičnih grčkih institucija. Svi spadaju u oblast prav­ de. Radilo se u njima o praćenju evolucije koja se od­ vijala od V I I do V veka. Taj preobražaj se odnosi na administraciju pravde, na koncepciju pravde i na dru­ štvene reakcije na zločin.

Redom smo proučavali:

— praksu zakletve u sudskim sporovima i evolu­ ciju koja ide od zakletve-izazova parničara ko­ ji se izlažu osveti bogova — do potvrdne za­ kletve svedoka koji treba da potvrdi istinu, za­ to što ju je video i što joj je prisustvovao;

(13)

— traganje za pravom merom, ne samo u trgovač­ kim razmenama, nego i u društvenim odnosi­ ma unutar grada-polisa, putem institucije nov­ ca;

— traganje za jednim »nomosom«, pravednim za­ konom raspodele koji obezbeđuje poredak po­ lisa, čineći da u njemu vlada poredak koji je svetski poredak;

— rituale očišćenja posle ubistava.

Dodeljivanje pravde je tokom celog tog perioda bilo smatrano predmetom značajnih političkih borbi. One su, na kraju, dovele do jednog oblika pravde ve­ zanog za izvesno znanje, u kome je istina bila smatra­ na vidljivom, podložnom utvrđivanju i merenju, zako­ nima nalik na one koji upravljaju poretkom sveta, za­ konima čije otkrivanje već u suštini sadrži očišćava-juću vrednost. Ta vrsta potvrđivanja istine bila je

od-ređujuća u istoriji zapadnog znanja.

Opšti okvir seminara predstavljalo je, ove godine, proučavanje kaznenog sistema u Francuskoj u X I X veku. Ove godine, ono je obuhvatilo početke razvoja sudske psihijatrije u vreme Restauracije. Kao materi­ jal, velikim delom je korišćen tekst lekarsko-sudskih

ekspertiza koje su izvršili Eskirolovi* savremenici i učenici.

* Esquirol (Jean-Etienne-Dominique, 1772—1840) po­ znat franc, lekar za duševne bolesti. — Prim. prev. '

(14)
(15)
(16)

KAZNENE TEORIJE I INSTITUCIJE

Ovogodišnja predavanja trebalo je da posluže kao istorijska priprema za proučavanje kaznenih instituci­ ja (ili, opštije rečeno, društvenih kontrola i kaznenih sistema) u francuskom društvu X I X veka. Samo to proučavanje uključeno je u jedan širi projekat, nago-vešten prošle godine: u praćenje juridičko-političkih matrica koje su ih stvorile i koje ih podržavaju. Rad­ na hipoteza sastoji se u sledećem: odnosi vlasti (s bor­ bama kroz koje one prolaze ili institucijama koje ih podržavaju) ne igraju samo u pogledu znanja neku olakšavajuću ili otežavajuću ulogu; oni se ne zadovo­ ljavaju time da ga favorizuju ili podstiču, da ga izo-pačavaju ili ograničavaju; vlast i znanje nisu uzajam­ no povezani samo igrom interesa ili ideologija; pro­ blem, dakle, nije samo u tome da se odredi kako vlast sebi potčinjava znanje i kako ga stavlja u službu svo­ jih ciljeva, ili kako ga pritiskuje i nameće mu sadržaje i ideološka ograničenja. Nijedno se znanje ne uobli-čava bez nekog sistema komunikacije, registrovanja, akumulacije, pomeranja, koji je sam po sebi jedan ob­ lik vlasti i koji je u svom postojanju i svom funkcio-nisanju povezan s ostalim oblicima vlasti. Isto tako, nijedna se vlast ne vrši bez izvlačenja, prisvajanja, ras-podele ili zadržavanja nekog znanja. Na toj ravni, ne postoji saznanje s jedne, a društvo s druge strane, ili nauka s jedne, a država s druge, nego postoje funda­ mentalni oblici »vlasti-znanja«.

Prošle smo godine analizirali meru kao oblik »vla­ sti znanja« povezan sa konstitucijom grčkog polisa. Ove godine je na isti način proučavana istraga u nje­ nom odnosu prema formaciji srednjovekovne države;

(17)

sledeće godine razmotrićemo ispitivanje kao oblik vla-sti-znanja povezan sa sistemima kontrole, isključiva­ nja i kažnjavanja, koji su svojstveni industrijskim dru­ štvima. Šta je mera? Sredstvo da se utvrdi ili ponovo uspostavi poredak, i to pravedan poredak u borbi lju­ di ili elemenata; ali je ona i matrica matematičkog i fizičkog znanja. Šta je istraga? Sredstvo da se utvrde ili obnove činjenice, događaji, postupci, svojstva, prava; ali je ona i matrica empirijskih znanja i prirodnih na­ uka. Šta je ispitivanje? Sredstvo da se utvrdi ili ob­

novi norma, pravilo, podela, kvalifikacija, isključenje; ali je ono i matrica svih psihologija, sociologija, psihi­ jatrija, psihoanaliza, ukratko onoga što se naziva hu­ manim naukama. Razume se, mera, istraga i ispitiva­ nje se često u naučnoj praksi primenjuju istovremeno,

naprosto kao metode ili strogo kontrolisani instrumen­ ti. Istina je, takođe, da su se oni na toj ravni i u toj ulozi odvojili od svog odnosa prema oblicima vlasti. Ali pre no što su se zajedno i tako prečišćeni pojavili unutar određenih epistemoloških oblasti, bili su po­ vezani s uspostavljanjem neke političke vlasti; bili su, u isti mah, njegova posledica i njegov instrument, pri čemu je mera odgovarala funkciji reda, istraga funk­ ciji centralizacije, a ispitivanje funkciji odabiranja i isključivanja.;

Predavanja su, dakle, u školskoj godini 1971/72. bila podeljena na dva delà.

Jedan je bio posvećen proučavanju istrage i nje­

nog razvoja tokom Srednjeg veka. Naročitu smo paž­ nju posvetili uslovima njenog pojavljivanja u oblasti sudsko-kaznene prakse. Prelazu sa sistema osvete na sistem kažnjavanja; s prakse optuživanja na praksu ispitivanja; od štete koja izaziva spor do prekršaja koji određuje gonjenje; od odluke o dokazu do suđe­ nja na osnovu dokaza; od borbe koja označava pobed-nika i određuje ko je u pravu do konstatacije koja,

(18)

oslanjajući se na svedočenja, utvrđuje činjenicu. Svi su ti preobražaji vezani za stvaranje jedne države koja na sve striktniji način nastoji da konfiskuje admini­ straciju kaznenog pravosuđa; i to u onoj meri u ko­ joj su funkcije održavanja poretka koncentrisane u njenim rukama i u kojoj je fiskalizacija pravde putem plemstva uključila sudsku praksu u krupne tokove pre­ nošenja bogatstva. Sudski oblik istrage možda je bio preuzet od onog što se još moglo zadržati od oblika karolinške* administracije; ali mnogo je verovatnije preuzet iz eklezijastičkih obrazaca upravljanja i nad­ zora. U taj skup praksi spadaju: karakteristična pita­ nja istrage (ko je šta učinio? je li činjenica javno po­ znata? ko ju je video i ko o njoj može da svedoči? koje su indikacije, koji su dokazi? postoji li prizna­ nje?); faze istrage (ona koja utvrđuje činjenicu, ona koja određuje krivca, ona koja utvrđuje okolnosti či­ na); učesnici istrage (onaj koji je zahteva, onaj koji optužuje, onaj koji je video, onaj koji poriče ili pri­ znaje; onaj koji mora da sudi i da donese odluku). Taj sudski obrazac istrage počiva na celom jednom sistemu vlasti; sistem je taj koji određuje šta treba da se konstituiše kao znanje; kako se, od koga i pu­ tem koga ono izvlači; na koji se način pomera i pre­ nosi; u kom se trenutku akumulira i dovodi do pre­ sude ili do odluke.

Taj »inkvizitorski« obrazac, pomeran i postepeno menjan, predstavljaće, počev od X I V veka, jednu od obrazujućih instanci empirijskih nauka. Istraga, pove­ zana ili nepovezana s eksperimentisanjem ili sa puto­ vanjem, ali jako protivna autoritetu tradicije i odlu­ čivanju na osnovu simboličkog dokaza, biće primenji-vana u naučnoj praksi (magnetizmu, na primer, ili

pri-* Karolinžani — druga dinastija francuskih kraljeva

(19)

rodopisu), teoretizovana u metodološkoj misli (Bekon, taj administrator), transponovana u diskurzivne vrste (istraga kao oblik analize, nasuprot eseju, meditaciji, raspravi). Mi pripadamo jednoj inkvizitorskoj civiliza­

ciji koja, služeći se sada već vekovima, sve složenijim oblicima, koji ipak svi proističu iz istog obrasca, prak-tikuje izvlačenje, pomeranje, prikupljanje znanja. In­ kvizicija je oblik vlasti-znanja bitan za naše društvo. Iskustvena istina je kći inkvizicije — političke, admi­ nistrativne, sudske moći da postavlja pitanja, da iz­ vlači odgovore, da prikuplja svedočanstva, da kontro-liše tvrđenja, da utvrđuje činjenice — kao što je isti­ nitost mera i srazmera bila kći Dike.*

Došao je veoma rano dan kada je empirizam za­ boravio i prekrio svoj početak. Pudenda origo.** On je suprotstavio spokojstvo istrage tiraniji Inkvizicije, ne-pristrasno saznanje strasti inkvizitorskog sistema: au ime iskustvenih istina zamerio mu je da u svojim mu­ čenjima porađa demone koje je navodno isterivao; ali inkvizicija je bila samo jedan od oblika — i dugo vre-me najusavršeniji — inkvizitorskog sistema koji je je­ dna od najznačajnijih juridičko-političkih matrica na­ šeg znanja.

Drugi deo predavanja bio je posvećen pojavi no­ vih oblika društvene kontrole u Francuskoj u X V I I veku. Masovna praksa zatvaranja, lišavanja slobode, razvoj policijskog aparata, nadzor nad stanovništvom, pripremili su konstituisanje jednog novog tipa vlasti — znanja, koji će dobiti oblik ispitivanja. Tokom škol­ ske godine 1972—73. bavićemo se proučavanjem tog novog tipa, funkcija i oblika koje je poprimio u X I X veku.

* Dike (grč. pravda), jedna od triju Hora (Eunomija,

Dike, Eirene), čuvarica pravde. — Prim. prev. ** Sramotno poreklo. — Prim. prev.

(20)

*

Na seminaru koji održavamo ponedeljkom prou­ čavali smo medicinsko-zakonske prakse i pojmove u

X I X veku. Zadržali smo se na jednom primeru radi

detaljne analize i u cilju docnijeg objavljivanja. Pjer Rlvjer, malo poznati ubica iz X I X veka, za­ davio je svoju majku, svog brata i svoju sestru. Na­ kon što je uhapšen, napisao je jednu predstavku koja je bila predata njegovim sudijama i lekarima zaduže­ nim za psihijatrijsku ekspertizu. Tu predstavku, koja je delimično bila objavljena 1936. u jednom medicin­ skom časopisu, pronašao je u celini Z. P. Peter, uz nje­ gov gotovo potpun dosje. Uz pomoć još nekoliko sa-radnika pripremili smo sve to za objavljivanje.

Među raspoloživim dosjeima sudske psihijatrije, ovaj je privukao našu pažnju iz nekoliko razloga: je­ dan je od njih, razume se, bilo postojanje predstavke koju je napisao ubica, mladi seljak iz Normandije, ko­ ga je njegova okolina, izgleda, smatrala gotovo imbe­ cilnim; zatim je to bio sadržaj te predstavke (prvi njen deo je posvećen krajnje brižljivom opisu svih su­ koba, dogovora, sporazuma, obećanja, raskida, koji su mogli da povezuju ili da posvađaju, porodice nje­ govog oca i njegove majke, počev od njihovog name-ravanog venčanja, što u celini predstavlja izvanredan dokumenat seljačke etnologije; u drugom delu svog teksta Pjer Rivjer objašnjava »uzroke« svog čina; tu su i relativno iscrpni iskazi svedoka, stanovnika istog zaseoka, koji su izneli svoje utiske o »nastranostima« Pjera Rivjera; zatim je tu niz psihijatrijskih stručnih mišljenja, od kojih svako predstavlja veoma određene nivoe medicinskog znanja; jedno od njih redigovao je seoski lekar, drugo lekar iz Kana, a tu su i mišljenja nekolicine velikih pariških psihijatara toga doba (Es-kirol, Orfila, itd.); konačno, za nas je bio zanimljiv i

(21)

datum tog događaja (bilo je to vreme početka krimi-nološke psihijatrije, velike javne rasprave između psi­ hijatara i pravnika povodom koncepta monomanije olakšavajućih okolnosti u sudskoj praksi, vreme objav­ ljivanja Lasenerovih (Lacénaire) memoara i pojave ve­ likog zločinca u književnosti).

(22)
(23)
(24)

KAZNENO DRUŠTVO

U kaznenom režimu klasičnog doba možemo da razaberemo četiri, često pomešana, velika oblika kaz­ nene taktike — četiri oblika koja imaju različito isto-rijsko poreklo, a od kojih je svaki, zavisno od društa­ va i epoha, imao ako ne isključivu, bar privilegovanu ulogu.

1 — Poslati u zatočenje, goniti, proterati van gra­ nica, zabraniti izvesna mesta, razoriti ognjište, izbri­ sati mesto rođenja, konfiskovati sva imanja i svu svo­ jinu.

2 — Organizovati obeštećenje, nametnuti neki ot­ kup, pretvoriti izazvanu štetu u dug koji se mora vra­ titi, pretvoriti delikt u finansijsku obavezu.

3 — Izložiti, obeležiti, povrediti, osakatiti, stvoriti ožiljak, utisnuti neki znak na lice ili na rame, namet­ nuti neko veštačko i vidljivo uniženje, mučiti, ukratko, ovladati telom i obeležiti ga znacima vlasti.

4 — Zatvoriti u tamnicu.

Hipotetično se, prema vrstama kažnjavanja koji­ ma su davala prednost, mogu razlikovati društva pro­ gonstva (grčko društvo), društva otkupljivanja (ger­ manska društva), društva obeležavanja (zapadna dru­ štva krajem Srednjeg veka) i društva koja zatvaraju, ko što je naše.

Naše — počev od kraja XVIII veka. Jer jedna je stvar izvesna: oduzimanje slobode, stavljanje u zatvor, nisu deo evropskog kaznenog sistema pre velikih re­ formi u godinama 1780—1820. Pravnici u XVIII veku bili su saglasni u jednome: »Zatvor se po našem gra­ đanskom pravu ne smatra kaznom . . . Mada su vlada­ ri, iz državnih razloga, ponekad skloni da odrede tu

(25)

kaznu, to su postupci autoriteta, a obična pravda se ne služi tom vrstom osuda« (Serpijon, Krivični zakon, 1767). Ali već se može reći da je takva upornost u od­

ricanju svakog kaznenog svojstva zatvaranju znak

iz-vesne, sve veće nesigurnosti. U svakom slučaju, zatva­ ranja koja se praktikuju u XVII i XVIII veku ostaju na margini kaznenog sistema, mada su mu veoma bli­ ski i ne prestaju da mu se približavaju. Tako su po­ stojali:

— Zatvaranje-garancija, ono koje praktikuje prav­ da tokom istrage o nekom zločinu, zajmodavac do na­ plate duga, ili kraljevska vlast kada se boji nekog ne­ prijatelja. Manje je tu reč o kažnjavanju zbog neke krivice, već o obezbeđenju od bekstva neke osobe.

— Zatvaranje-zamena: ono koje se nameće neko­ me ko ne potpada pod krivični zakon (bilo zbog pri­ rode svojih krivica koje su samo moralne vrste, od­ nosno greške u ponašanju; bilo zbog neke statusne privilegije: crkveni sudovi, koji od 1629. više nemaju pravo da izriču kaznu zatvora u pravom smislu reči, mogu krivcu narediti da se povuče u neki manastir; kraljeva tajna naredba je često za privilegovanog sred­ stvo da izbegne krivično gonjenje; žene se šalju u kaz-nione zbog krivica koje će muškarci ispaštati robujući na galijama).

Treba napomenuti da (izuzev u ovom poslednjem slučaju) o tom zatvaranju-zameni uglavnom ne donose odluku sudske vlasti; da njegovo trajanje nije odre­ đeno jednom zauvek i da zavisi od jednog hipotetičnog cilja: popravke krivca. To je više ukoravanje, nego kazna.

Međutim, pedeset godina posle velikih tvoraca kla­ sičnog krivičnog prava (Serpijon, Žus, Mimpar de Vu-glan) zatvor je postao opšti oblik kažnjavanja.

Remiza je, 1831, u jednoj skupštinskoj debati, re­ kao: »Šta je kazneni sistem koji dopušta novi zakon?

(26)

To je lišavanje slobode, u svim njegovim oblicima. Uporedite četiri glavne kazne koje ostaju u krivičnom zakonu. Prinudni rad je oblik lišavanja slobode. Pro­ gonstvo je zatvor pod vedrim nebom. Zatvor, zatoče-nje, hapšezatoče-nje, samo su razna imena jedne iste kazne.« A Van Menen je, otvarajući drugi kongres za kazneno pravo u Brislu, podsetio na vreme svoje mladosti, kada je zemlja još bila sva posejana »točkovima za muče­ nje, vešalima i stubovima srama«, »grozno istegljenim kosturima«. Sve doprinosi utisku da je zatvor, ta para--penalna kazna, krajem XVIII veka ušao u krivično zakonodavstvo i u njemu veoma brzo zauzeo sav pro­ stor. 0 toj odmah uspeloj invaziji najočigledniji pri­ mer daje austrijski krivični zakon, usvojen u vreme Josifa I I .

Organizacija kažnjavanja zatvorom nije samo ne­ davno stvorena; ona je tajanstvena.

U samom trenutku kada je planirana bila je pred­ met žestokih kritika, formulisanih na osnovu funda­ mentalnih principa, ali i na osnovu svih disfunkcija koje je zatvor mogao uneti u kazneni sistem i u dru­ štvo uopšte.

1 — Zatvor sprečava sudsku vlast da kontroliše i da proverava primenu kazni. Zakon ne prodire u za­ tvore, govorio je Dekaz, 1818.

2 — Mešajući osuđenike, koji su u isti mah razli­ čiti i izolovani, zatvor predstavlja homogenu zajednicu zločinaca koji postaju solidarni dok izdržavaju kaznu, a ostaće to i napolju. Zatvor proizvodi pravu armiju unutrašnjih neprijatelja.

3 — Dajući osuđenima sklonište, hranu, odelo, a često i posao, zatvor osuđenicima nudi sudbinu pone­ kad bolju od sudbine radnika. On ne samo da ne može da odvrati od delinkvencije, nego privlači k njoj.

(27)

4 — Iz zatvora izlaze ljudi koje njihove navike i beščašće kojim su obeleženi zauvek osuđuju na kri­ minal.

Zatvor je, dakle, odmah optužen kao instrument koji na marginama pravde proizvodi one koje će ta pravda poslati, ili ponovo poslati u zatvor. Zatvorski krug je jasno optuživan, već između 1815. i 1830. Na te kritike davana su redom tri odgovora:

— Pronaći neku alternativu za zatvor koja bi sa­ čuvala samo njegove pozitivne efekte (segregaciju zlo­ činaca, njihovo stavljanje van prometa u odnosu na društvo), a otklonila njegove opasne posledice (njiho­ vo vraćanje u promet). Zato se ponovo usvaja stari sistem izgnanstva u Australiju, koji su Englezi preki­ nuli tokom Rata za Nezavisnost, a obnovili posle 1790. Velike diskusije oko Botani Beja* vođene su u Fran­ cuskoj između 1824. i 1830. U stvari, deportacija-kolo­ nizacija nikada neće zameniti kaznu zatvora; ona će u vreme velikih kolonijalnih osvajanja odigrati slože­ nu ulogu u kontrolisanim kretanjima delinkvencije. Ceo jedan skup koji čine grupe više ili manje dobro­

voljnih kolonista, kolonijalne vojne jedinice, afrički bataljoni, legija stranaca, Kajena,* funkcionisaće to­ kom XIX veka u korelaciji s kazneno-popravnim si­ stemom, koji će, u suštini, ostati zatvorski.

— Reformisati unutrašnji sistem zatvora, tako da on prestane da proizvodi tu armiju unutrašnjih opa­

snosti. Taj je cilj širom Evrope bio označen terminom «reforma kazneno-pravnog sistema«. Njegovim se ori-jentacionim hronološkim momentima mogu smatrati,

* Botani-Bej — morska uvala kraj Sidneja, koju je

moreplovac Kuk otkrio 1770, a koju su 1787. Englezi odre­ dili kao mesto deportacije za kažnjenike. — Prim. prev.

* Kajena, gl. grad franc, jugozapadne pokrajine

Gi-jane; u njemu se nalazio čuveni kažnjenički logor. — Prim, prev.

(28)

s jedne strane, Žilijasova (Julius) Predavanja o zatvo­

rima (»Lecons sur les prisons«), 1830. i, s druge stra­

ne, Briselski kongres 1847. Ta reforma obuhvata tri glavna aspekta: potpunu ili delimičnu izolaciju kaž-njenika u zatvorima (diskusije o sistemima Oberna**' i Pensilvanije), moralizaciju osuđenih pomoću rada, obrazovanja, religije, nagrada, smanjenja kazni; razvoj para-kaznenih institucija za prevenciju, popravak ili kontrolu. Međutim, sve te reforme, koje su bile preki­ nute revolucijama 1848. ni malo nisu izmenile loše funkcionisanje zatvora, na koje je bilo ukazano u pret­ hodnom periodu.

— I konačno, dati zatvorskom krugu neki antro­ pološka status: zameniti stari projekat Žilijisa i Šarla Lika (osnivanje neke »nauke o zatvorima«, kadre da ustanovi arhitektonske, administrativne, pedagoške principe jedne »popravne« institucije), jednom »nau­ kom o zločincima«, koja bi ih okarakterisala u njiho­ voj specifičnosti i definisala načine društvenog reago-vanja na njihov slučaj. Klasa delinkvenata, kojoj je za­ tvorski krug davao bar deo njene autonomije i osigu­ ravao u isti mah i njenu izolaciju i njeno zatvaranje, dobila bi onda vid psihosociološke devijacije. Ta bi devijacija spadala u jedan »naučni« diskurs (u koji će se ubaciti psihopatološke, psihijatrijske, psihoana­ litičke i sociološke analize); devijacija povodom koje će se postaviti pitanje da li zatvor stvarno predstavlja neki odgovor ili neki primerni postupak.

Ono što se početkom X I X veka i drugim rečima zameralo zatvoru (da stvara delinkventnu »marginu« u stanovništvu) sada se smatra nečim neizbežnim. Za­ tvor se ne prihvata samo kao činjenica, nego se kon-stituiše kao primordijalna datost. Efekat

»delinkven-** Obern, čuvena kazneno-popravna institucija u SAD,

(29)

cije« koju proizvodi zatvor postaje problem delinkven­ cije na koji zatvor mora dati primeran odgovor To

je kriminološki obrt zatvorskog kruga.

Postavlja se pitanje kako je takav obrt bio moguć; kako su ranije razotkriveni i kritikovani efekti mogli, na kraju krajeva, da se prihvate kao fundamentalne datosti za naučnu analizu kriminala; kako je bilo mo­ guće da zatvor — nova, neučvršćena, kritici podložna i kritikovana institucija — prodre u jedno institucio­ nalno područje do takve dubine da se mehanizam nje­ govih dejstava mogao ukazati kao neka antropološka konstanta; šta je konačno opravdanje postojanja za­ tvora; kojoj je on funkcionalnoj potrebi odgovarao.

Utoliko je nužnije da se to pitanje postavi i, pogo­ tovo, utoliko teže da se na njega odgovori što nije ja­ sna »ideološka« geneza institucije. Moglo bi se stvarno pomisliti da je zatvor zaista bio, i to vrlo rano, na­ padnut zbog svojih praktičnih posledica; ali da je bio tako čvrsto vezan za novu kazneno-popravnu teoriju (onu na čijoj je osnovi razrađen zakon X I X veka), da ga je trebalo sa njom prihvatiti; ili da bi trebalo iz osnova preispitati tu teoriju, ako bismo hteli da o s ­ tvarimo neku radikalnu kritiku zatvora.

Međutim, s tog stanovišta, ispitivanje kaznenih teorija druge polovine X V I I I veka daje dosta iznena­ đujuće rezultate. Ni jedan od velikih reformatora, bilo da su to teoretičari, kao Bekarija,* pravnici, kao

Ser-* Beccaria (Cesare de, 1738—1794), ital. ekonomista i

kriminalista, autor »Rasprave o prestupima i kaznama«, či­ j i su principi obnovili i ublažili krivično pravo. — Prim, prev.

** Servan (Joseph, 1737—1807), franc, advokat i pub­

(30)

van ** zakonodavci, kao Le Peletje de Sen-Faržo,*** ili i jedno i drugo, kao Briso,**** ne predlažu zatvor kao univerzalnu ili čak veliku kaznu. Uglavnom, u svim tim razradama zločinac je definisan kao neprijatelj društva. U tome reformatori preuzimaju i transformi-šu ono što je bilo rezultat cele jedne političke i insti­ tucionalne revolucije, započete u Srednjem veku: a to je da se rešavanje spora zameni javnim gonjenjem. Kraljev opunomoćenik označava svojom intervencijom prestup, ne samo kao povredu neke ličnosti ili nekog privatnog interesa, nego kao atentat na kraljev suve­ renitet, Komentarišući engleske zakone Blekstoun ka­ že da kraljev opunomoćenik, državni tužilac, brani is­ tovremeno kraljev suverenitet i interese društva. Uk­ ratko, reformatori su najčešće, počev od Bekarije, na­ stojali da definišu pojam zločina, ulogu državnog tu­ žilaštva i nužnost kazne jedino na osnovu interesa dru­ štva ili same potrebe da se ono odbrani. Prestupnik pre svega šteti društvu; kršeći društveni ugovor on se u njemu pretvara u unutrašnjeg neprijatelja. Iz tog opšteg principa proističe izvestan broj posledica:

1 — Svako će društvo prema svojim potrebama morati da uobliči razmere kazni. Budući da kazna ne proističe iz samog prestupa, nego iz štete pričinjene društvu, ili iz opasnosti kojoj ga je izložio, društvo će morati da bude utoliko zaštićenije, moraće da se po­ kaže utoliko strožije ukoliko je slabije. Ne postoji, prema tome, neki univerzalni model kazneno-poprav-nog sistema, a kazne su u suštini relativne.

*** Le Pelletier de Saint-Fargeau (Louis-Michel, 1760—

—1793) političar, predsednik Konstituante, član Konventa. Ubio ga je jedan roajalista, pošto je glasao za smrt Luja X V I . — Prim. prev.

**** Brissot (Jacques-Pierre, 1754—1793), franc, novi­

nar i član Konventa, jedan od vođa Žirondinaca. Pogub­ ljen 1793. — Prim. prev.

(31)

2 — Kada bi kazna bila ispaštanje, ne bi, dakle, bilo loše ni da bude prejaka; bilo bi u svakom slučaju teško utvrditi neku pravednu srazmeru između nje i zločina. Ali ako se radi o zaštiti društva, ona se može izračunati tako da tačno ispunjava tu funkciju: izvan toga, svaka dodatna strogost postaje zloupotreba vla­ sti. Pravednost kazne sastoji se u njenoj ekonomiji.

3 — Uloga kazne je potpuno okrenuta ka spoljaš-njosti i ka budućnosti: ona treba da spreči ponavlja­ nje zločina. U krajnjoj liniji, neki zločin za koji bi se izvesno znalo da je poslednji ne bi morao biti kaž­ njen. Treba, dakle, krivcu oduzeti svaku mogućnost da bude i dalje opasan, a nevine odvratiti od svakog sličnog prestupa. Pri tome izvesnost kazne, njeno svoj­ stvo neizbežnosti, više nego svaka strogost, predstav­ lja njenu delotvornost.

Međutim, na osnovu takvih principa nije moguće zaključiti šta će stvarno da se dogodi u kaznenoj prak­ si; to jest univerzalizaciji zatvora kao opšteg oblika kazne. Videli smo, naprotiv, da su se pojavili veoma različiti modeli kažnjavanja.

— Jedan pripada obeščašćenju, osramoćenju, to jest posledicama javnog mnenja. Obeščašćenje je sa­ vršena kazna, pošto predstavlja neposrednu i sponta­ nu reakciju samog društva. Ono je u svakom društvu drukčije; stepenovano je prema štetnosti svakog zlo­ čina; može da bude opozvano javnom rehabilitacijom; i najzad, ono pogađa jedino krivca. To je, dakle, ka­ zna koja se prilagođava zločinu, bez potrebe da prođe kroz neki zakon, bez potrebe da se primeni neki sud, bez opasnosti da bude zloupotrebljena od strane neke političke vlasti. Ona tačno odgovara principima kaz-neno-popravnog sistema. »Trijumf je dobrog zakono­ davstva kada je javno mnenje dovoljno jako da sâmo kažnjava prestupe... Srećan je narod u kome oseća-nje časti može da bude jedini zakon. Njemu gotovo i

(32)

ne treba zakonodavstvo. Lišavanje časti — to je nje­ gov krivični zakon.«

— Drugi model, korišćen u projektima reformi, bio je model odmazde. Namećući prestupniku kaznu iste vrste i iste težine kakve je bio zločin, izvesno se dolazi do jednog u isti mah stepenovanog i tačno sraz-mernog kazneno-popravnog sistema. Kazna poprima oblik protunapada. Ako je ovaj brz i neizbežan, on gotovo automatski poništava prednosti koje je očeki­ vao prestupnik, čineći zločin uzaludnim. Dobit od pre­ stupa je brutalno svedena na nulu. Model odmazde svakako nije bio ponuđen u nekom detaljnom obliku, ali on je često omogućavao da se odrede vrste kazne. Bekarija, na primer, kaže: »napadi na ličnosti moraju se kažnjavati telesnim kaznama«; »lične uvrede časti moraju se kažnjavati novčano«. Taj model nalazimo i u obliku izvesne »moralne odmazde«: ne kažnjavati zločin uzvraćanjem njegovih posledica, nego vraćajući se ka njegovim počecima i porocima koji su ga pro-uzrokovali. Le Peletje de Sen-Faržo predlagao je Na­ rodnoj skupštini (21. maja 1791): »fizički bol da bi se kaznili zločini čiji je princip surovost; težak rad da bi se kaznili zločini čiji je princip besposličenje; obeš-čašćenje da bi se kaznili zločini inspirisani »podlom i nedostojnom dušom«.

— Najzad, treći je model osude na robiju u korist društva. Takva kazna može da bude gradirana po in­ tenzitetu i trajanju prema šteti učinjenoj zajednici. Ona se povezuje s prestupom posredstvom tog povre-denog interesa. Bekarija kaže o lopovima: »Privreme­ no robovanje stavlja rad i ličnost krivca u službu dru­ štva da bi to njegovo stanje potpune zavisnosti obešte­ tilo društvo za nepravedan despotizam koji je krivac izvršio kršeći društveni ugovor«. Briso kaže: »Čime za-meniti smrtnu kaznu? Ropstvom koje krivca onemo­ gućava da nanosi štetu društvu; radom koji ga čini

(33)

ko-risnim; dugim i stalnim bolom, što će uplašiti one koji bi bili u iskušenju da ga podražavaju«.

Razume se, u svim tim projektima zatvor često predstavlja samo jednu od mogućih kazni: bilo kao prisilan rad, bilo kao kazna odmazde za one koji su povredili tuđu slobodu. Ali on nema značaj opšteg ob­ lika kažnjavanja delinkventa.

Tek će u prvim godinama X I X veka teoretičari pripisivati zatvoru tu ulogu: »Utamničenje je preva-shodna kazna u civilizovanim društvima. Njena je ten­ dencija moralna, kada je praćena obaveznim radom.« (P. Rosi, 1829). Ali u to će vreme zatvor već postojati kao glavni instrument kazneno-popravnog sistema. Za­ tvor kao mesto za popravak, — to je novo tumačenje jedne zatvorske prakse koja se bila stvarno proširila ti prethodnim godinama.

Zatvorska praksa nije dakle bila prvobitno uklju­ čena u kaznenu teoriju. Ona je rođena izvan nje i for­ mirala se iz drugih razloga. Nametnula se, na neki na­ čin, izvana kaznenoj teoriji, koja će, naknadno, biti prinuđena da je opravda, što će, na primer, učiniti Livingston, 1829, govoreći da zatvorska kazna ima če-tvorostruku prednost, jer se može podeliti na onoliko stepena koliko ih ima u težini prestupa; zatim, spre­ čava njegovo ponavljanje; što omogućava popravlja­ nje; što je dovoljno blaga, da porotnici ne oklevaju da je primene i da se narod ne buni protiv zakona.

Da bismo sagledali stvarno funkcionisanje zatvo­ ra, pod njegovom prividnom disfunkcijom, i njegov duboki uspeh pod prividnim neuspesima, treba svaka­ ko da se setimo onih parapenalnih kontrolnih instanci koje su ga uključivale, kao što smo videli, u X V I I , a naročito u XVIII veku.

(34)

U tim instancama zatvor igra ulogu koja sadrži tri različita svojstva:

— On interveniše u prostornom raspoređivanju pojedinaca privremenim zatvaranjem prosjaka i skit­ nica. Propisi ih (krajem XVII i u X V I I I veku) svaka­ ko osuđuju na galije, bar u slučaju recidiva. Ali za­ tvaranje, zapravo, ostaje najčešća kazna. Ako ih, me­ đutim, zatvaraju, to se manje čini da bi ostali tamo gde su zatvoreni, nego da bi bili iseljeni: da bi im se zabranio boravak u gradovima, da bi bili vraćeni na selo, ili da ne bi više lutali u određenoj oblasti i bili prinuđeni da odu tamo gde im se može dati posao. To je u najmanju ruku negativan način da se kontro-liše njihovo boravište u okvirima potreba i mogućno­ sti poljoprivredne ili manufakturne proizvodnje, jedan način delovanja na kretanje stanovništva, koji u isti mah vodi računa o potrebama proizvodnje i o tržištu rada.

— Zatvaranje interveniše i na nivou ponašanja po­ jedinaca. Ono na jednom unutar-penalnom nivou kaž­ njava načine života, vrste političkih diskursa, proje­ kata ili političkih intencija, seksualnih ponašanja, po-ricanja autoriteta, prkošenja javnom mišljenju, nasi­ lja, itd. — ukratko, ono interveniše ređe u ime zakona, a češće u ime reda i pravilnosti. Predmet zatvaranja je ono što je nepravilno, nemirno, opasno i sramotno. Dok kazneno-popravni sistem kažnjava prestup, zatva­ ranje kažnjava nered.

— Najzad, ako je tačno da je zatvaranje u ruka­ ma političke vlasti, da potpuno ili delimično izmiče kontroli regulisane pravde (u Francuskoj, o njemu go­ tovo uvek odlučuje kralj, odlučuju ministri, intendan­ ti, zastupnici vlasti), ono nije ni izdaleka instrument samovolje i apsolutizma. Proučavanje tajnih kraljevih naredbi za hapšenje (njihovo funkcionisanje, kao i nji­ hove motivacije) razotkriva da su u ogromnoj većini

(35)

bile izdavane na traženje očeva, sitnog plemstva, lo­ kalnih, verskih ili profesionalnih zajednica, protiv po­ jedinaca koji ih sramote ili izazivaju nered. Naređe­ nje o hapšenju penje se odozgo na više (u obliku za-hteva), pre no što će ponovo sići niz lestvicu vlasti, u obliku naređenja koje nosi kraljevski pečat. Ono je instrument lokalne i, tako reći, kapilarne kontrole.

Ista bi se vrsta analize mogla primeniti na dru­ štva koja nalazimo u Engleskoj, počev od kraja XVII veka. Često izazivana »disidentima«, ona nastoje da op­ tuže, da isključe, da podvrgnu kažnjavanju pojedince zbog nedoličnih ponašanja, nerada (odbijanja da rade), svakodnevnih izgreda. Između tog oblika kontrole i onog koji se obezbeđuje tajnim naređenjem o hapše­ nju razlike su svakako ogromne. Dovoljne bi bile i sledeće: engleska društva (bar u prvoj polovini XVII veka) nezavisna su od svakog državnog aparata: šta više, dosta popularna po svom sastavu, ona uglavnom napadaju nemoralnost moćnih i bogatih. Konačno, i strogost koju ispoljavaju prema sopstvenim pripadni­ cima je, bez sumnje, takođe način da ih sačuvaju od padanja pod udar krajnje strogog kaznenog sudstva (englesko kazneno zakonodavstvo, ta »krvava zbrka«, sadržavalo je više slučajeva podložnih smrtnoj kazni od bilo kog drugog evropskog zakonika). U Francu­ skoj su, nasuprot tome, oblici kontrole bili jako po­ vezani s državnim aparatom koji je organizovao prvu veliku evropsku policiju, onu koja je posle poslužila kao uzor za policiju u Austriji Josipa I I , a zatim i u Engleskoj. Kad je reč o Engleskoj, treba upravo imati na umu da su se u prvim godinama X V I I I veka (na­ ročito posle Gordonovih buna* i u trenutku velikih na­ rodnih pokreta, gotovo istovremenih s Francuskom re­ volucijom) pojavila nova moralizatorska društva,

mno-* Gordon Riots — zakon donet 1715. g. o zabrani

(36)

go aristokratskija po sastavu (neka od njih s vojnom opremom), koja su zahtevala intervenciju kraljevske vlasti, ustanovljenje novog zakonodavstva i organizo-vanje policije. U središtu tog procesa nalazi se delo i ličnost Kehuna (Colquhoun).

Ono što je na prekretnici veka izmenilo kazneno--popravni sistem bilo je prilagođavanje pravosuđa me­ hanizmu nadzora i kontrole, i njihova zajednička in­ tegracija su centralizovani državni aparat; ali ta je iz-mena izazvana i osnivanjem i razvojem cele serije (pa-rapenalnih, a ponekad i nepenalnih) institucija koje služe kao oslonac, isturene pozicije ili redukovani ob­ lici, glavnom državnom aparatu. Jedan opšti sistem nadzora-zatvaranja prožima celo društvo, poprimaju­ ći oblike koji se kreću od velikih zatvora, izgrađenih po modelu Panoptikona, pa do zaštitnih patronažnih društava, koja često nalaze svoja polja rada ne samo kod delinkvenata, nego kod napuštene dece, siročadi, šegrta, đaka, radnika, itd. Na jednom mestu svojih

Predavanja o zatvorima, Žilijis (Julius) je suprotstavio

civilizacije predstave (civilizacije žrtve i rituala u ko­ jima svima treba ponuditi prizor jednog jedinstvenog događaja i u kojima je glavni arhitektonski oblik po-zorište) civilizacijama nadzora (u kojima treba neko­ licini obezbediti neprekidnu kontrolu nad većinom; privilegovani arhitektonski oblik: zatvor). I dodao je da je evropsko društvo, koje je religiju zamenilo dr­ žavom, pružilo prvi primer jedne civilizacije nadzora.

Dvadeseti vek je utemeljio doba Panoptizma.

*

Kojim je potrebama odgovarao taj preobražaj? Verovatno novim oblicima i jednoj novoj igri u praksi nezakonitosti. A naročito novim opasnostima.

(37)

Primer Francuske revolucije (ali isto tako i mno­ gih drugih pokreta u dvema poslednjim decenijama XVIII veka) dokazuje da je politički aparat jedne na­ cije izložen udaru narodnih pobuna. Neka znatnija bu­ na, revolt protiv poreza i dažbina, odbijanje vojne oba­ veze, ne spadaju više u one lokalne i ograničene po­ krete koji mogu zaista da (i fizički) ugroze predstav­ nika političke vlasti, ali ostavljaju van svog domašaja njene strukture i njenu raspodelu. Oni mogu da dove­ du u pitanje i posredovanje i vršenje političke vlasti. Ali s druge strane, i možda pre svega, razvoj industri­ je stavlja proizvodni aparat u neposrednu i masovnu vezu sa onima koji treba da obezbede njeno funkcio-nisanje. Male zanatske jedinice, manufakture sa neve­ likom i relativno jednostavnom opremom, trgovine s ograničenim robnim sadržajem, koji snabdevaju lo­ kalna tržišta, nisu pružali mnogo mogućnosti za pljač­ kanje ili za globalna razaranja. Ali mašinizam, orga­ nizacija velikih fabrika, sa velikim zalihama sirovina, mondijalizacija tržišta i pojava velikih centara pre-raspodele roba čine bogatstva dostupnim za neprekid­ ne napade. A ti napadi ne dolaze spolja, od onih raz-baštinjenih ili onih neintegrisanih koji su, pod prnja­ ma prosjaka ili skitnice, zadavali toliki strah u X V I I I veku, nego — na neki način — dolaze iznutra, upravo od strane onih koji moraju tim bogatstvom da mani-pulišu da bi ga učinili produktivnim. Počev od svako­ dnevne pljačke u stovarištima proizvoda, pa do velikih kolektivnih provala mašinista, bogatstvo uloženo u pro­ izvodni aparat izloženo je stalnoj opasnosti. Za ovo mogu da posluže kao primer mnogobrojne mere, pred-uzimane krajem X V I I I i početkom X I X veka, u cilju zaštite londonskih luka, dokova i skladišta, da bi se rasturile mreže preprodavača i kupaca ukradene robe.

Na selu, prividno obrnuta situacija proizvodi iste efekte. Usitnjavanje zemljišnog poseda, manje-više 38

(38)

potpun nestanak zajedničkih pašnjaka, korišćenje do­ tad neobrađivanih utrina, učvršćuju prisvajanje zem­ lje i čine seosko društvo netolerantnim prema čitavom nizu sitnih nezakonitosti koje su se — milom ili silom — morale trpeti u vreme velikih, nedovoljno korišće-nih poseda. Nestale su one margine na kojima su mo­ gli da opstanu najsiromašniji i najpokretniji, koristeći toleranciju, nebrigu, zaboravljene propise ili stavlja­ nje drugih pred gotov čin. Učvršćivanje vlasničkih od­ nosa, ili, bolje rečeno, novi status zemljišnog poseda i njegovo novo korišćenje pretvaraju mnoge uobiča­ jene nezakonitosti u prestup. Otud više politički nego ekonomski značaj seoskih delikata u Francuskoj za vreme Direktoara i Konzulata (delikata koji se nado-vezuju, bilo na borbe u obliku građanskog rata, bilo na otpor prema regrutaciji); otud i značaj otpora na koji u Evropi nailaze razni šumski zakonici početkom X I X veka.

Ali možda je najznačajniji oblik nove nezakonito­ sti u nečem drugom. On se ne tiče toliko korpusa pro­ izvodnog aparata ili zemljišnog poseda koliko samog tela radnika i načina na koji je prilagođavano proiz­ vodnim aparatima. Nedovoljne plate, dekvalifikacija rada putem mašine, preterana dužina radnog vremena, mnogobrojnost regionalnih ili lokalnih kriza, zabrana udruživanja, mehanizam zaduživanja, sve to navodi radnike na ponašanja kao što su odsustvovanja sa po­ sla, prekidi »ugovora o zaposlenju«, česte seobe, »ne­ uredan« život. Problem se, onda, sastoji u vezivanju radnika za proizvodni aparat, u njihovom nastanjiva­ nju ili preseljavanju tamo gde su mu potrebni, njiho­ vom potčinjavanju njegovom ritmu, nametanju stal­ nosti ili regularnosti koji on zahteva, ukratko, njiho­ vom konstituisanju kao radne snage. Otud i određeno zakonodavstvo koje predviđa nove prekršaje (obave­ zna radna knjižica, zakon o točenju alkohola, zabrana

(39)

lutrije); otud i čitav niz mera koje, mada i nisu apso­ lutno prisilne, stvaraju podelu između dobrog i lošeg radnika i nastoje da ohrabre izvesna standardna po­ našanja (ulaganja u štednu kasu, sklapanje braka, docnije i život u radničkim naseljima); otud i pojava organizacija s ciljem kontrole i pritiska (filantropska udruženja, patronati); otud, najzad, cela jedna kam­ panja radničke moralizacije. Ta kampanja naziva ono što želi da ukloni »razuzdanošću«, »rasipništvom«, a ono što želi da utvrdi »regularnošću« : jedno koncen-trisano, vredno radničko telo, prilagođeno vremenu proizvodnje, koje u poslu daje tačno zahtevanu snagu. Ona u delinkventnosti razotkriva neizbežnu posledicu neregularnosti, dajući tako efektu marginalizacije ko­ ji stvaraju kontrolni mehanizmi status psihološke i moralne posledice.

*

Na osnovu toga možemo izvesti nekoliko zaklju­ čaka.

1 — Oblici kazneno-popravnog sistema koji se po­ javljuju između 1760. i 1840. nisu vezani za neku ob­ novu moralne percepcije. Priroda zakonom određenih prestupa nije se, u suštini, uopšte promenila (može se, međutim, zabeležiti postepeni ili iznenadni nesta­ nak verskih delikata, kao i pojava izvesnih delikata ekonomske ili profesionalne prirode); ako je kazneni režim znatno ublažen, sami prestupi su ostali gotovo identični. Ono što je pokrenulo veliku promenu u toj epohi bio je problem tela i materijalnosti, tj. jedno fizičko pitanje: novi oblik materijalnosti koji je po­ primio proizvodni aparat, nova vrsta kontakta između tog aparata i onog koji ga je stavljao u funkciju; novi

(40)

zahtevi nametnuti pojedincima kao proizvodnim sna­ gama. Istorija kazneno-popravnog sistema početkom

XIX veka u suštini ne spada u neku istoriju moralnih ideja: ona je jedno poglavlje u istoriji tela. Ili, druk­

čije rečeno, ako razmatramo moralne ideje polazeći od kaznene prakse i kaznenih institucija otkrivamo da je evolucija morala, pre svega, istorija tela. Na os­ novu toga možemo razumeti:

— da je zatvor postao opšti oblik kažnjavanja i da je zamenio mučenje. Telo više ne mora da bude obeleženo; ono mora da bude vaspitavano, prevaspita-vano; njegovo vreme mora da bude izmereno i u pu­ noj meri iskorišćeno; njegove snage moraju biti ne­ prekidno posvećene radu. Zatvor kao oblik kazneno--popravnog sistema odgovara nadnici kao obliku rada;

— da je medicina, kao nauka o normalnosti tela, zauzela centralno mesto u kaznenoj praksi (cilj kazne mora da bude izlečenje).

2 — Preobražaj kazneno-popravnog sistema ne spa­ da samo u istoriju tela, on je, bolje rečeno, deo istori-je odnosa između političke vlasti i tela. Prinuda nad telima, nadzor nad njima, njihovo potčinjavanje, na­ čin na koji se ta vlast vrši nad njima posredno ili ne­ posredno, način na koji ih savladava, fiksira i koristi, sadržani su u principu promené koju proučavamo. Trebalo bi napisati jednu »Fiziku« vlasti i pokazati ko­ liko je bila menjana u odnosu na njene ranije oblike, početkom X I X veka, uporedo s razvojem državnih struktura.

Tu je, pre svega, jedna nova optika: uopšteni i stalni nadzorni organ; sve mora da bude posmatrano, viđeno, saopšteno; tu je, zatim, organizacija policije, institucija jednog sistema arhiva (sa individualnim kartonima), zavođenje izvesnog panoptizma.

Zatim je tu i jedna nova mehanika: izolacija i gru-pisanje pojedinaca; lokalizacija tela; optimalno

(41)

koriš-ćenje snaga; kontrola i povećanje učinka; ukratko, utvrđivanje cele jedne discipline života, vremena, ener­ gija.

Tu je i jedna nova psihologija: određivanje normi, isključivanje onog što tim normama ne odgovara, me­ hanizam njihovog obnavljanja popravnim intervenci­ jama, koje su na neki dvosmislen način lekovite i kaz­ nene.

Panoptizam, disciplina i normalizacija shematski karakterišu to novo ovladavanje telima koje je usta­ novljeno u XIX veku. A psihološki subjekt, kakav se

pojavljuje u to vreme (ponuđen jednom mogućem sa­ znanju, sposoban da uči, da se formira i disciplinuje, a eventualno podložan i patološkim skretanjima i nor-malizatorskim intervencijama) samo je naličje tog pro­ cesa potčinjavanja. Psihološki subjekt se rađa na tač-ki susreta vlasti i tela: to je efekat izvesne »političke fizike«.

3 — U toj »fizici« delinkvencija igra značajnu ulo­ gu. Ali treba da se razumemo oko termina delinkven­ cije. Ne radi se o delinkventima, nekoj vrsti psihološ­ kih i društvenih mutanata, koji bi bili predmet kaz­ nene represije. Pod terminom delinkvencije treba pod-razumevati dvojni sistem kažnjavanje-delinkvent. Kaznena institucija, sa zatvorom u svom središtu, pro­ izvodi jednu kategoriju pojedinaca koji sa njom tvore krug: zatvor ne popravlja; on ponovo neprekidno po­ ziva iste ljude; on malo po malo stvara jednu margi-nalizovanu populaciju koja služi za vršenje pritiska na »nepravilnosti« ili »nezakonitosti« koje se ne mogu trpeti. I ona vrši taj pritisak na nezakonitosti posred­ stvom delinkvencije na tri načina: navodeći malo po malo nepravilnost ili nezakonitost na prestup, zahva­ ljujući čitavom nizu isključenja i parapenalnih sank­ cija (mehanizam koji se može nazvati: »nedisciplina vodi na gubilište«); integrišući delinkvente u svoje

(42)

sop-stvene instrumente nadzora nad nezakonitošću (regru-tovanjem provokatora, potkazivača, policajaca; meha­ nizam koji se može nazvati: »svaki lopov može postati Vidok«*); kanališući prestupe delinkvenata ka onim delovima stanovništva koje najviše treba nadzirati (princip: »siromaha je uvek lakše pokrasti, nego boga­ taša«).

Ako se, dakle, vratimo na početno pitanje: čemu ta čudna institucija zatvora, otkud taj izbor jednog kažnjavanja, čije je loše funkcionisanje bilo odmah utvrđeno? — treba, možda, odgovor na njega potra­ žiti na ovoj strani: zatvor ima prednost da proizvodi delinkvenciju, instrument nadzora i pritiska nad ne­ zakonitošću, što nije nevažan faktor u vršenju vlasti nad telima i što predstavlja element one fizike vlasti koja je podstakla psihologiju subjekta.

Seminar je ove godine bio posvećen pripremama za objavljivanje dosjea o slučaju Pjera Rivjera.

* Vidocq (1775—1857), čuveni francuski avanturista.

Bio je šef policije, pre no što je postao zločinac i osuđen na robiju. Napisao je »Memoare«. — Prim. prev.

(43)
(44)
(45)

PSIHIJATRIJSKA VLAST/MOĆ

Postoji, bez sumnje, izvesna istorijska korelacija između dve činjenice: pre X V I I I veka ludilo nije bilo sistematski internirano; i bilo je u suštini smatrano nekim oblikom zablude ili iluzije. Još se početkom klasičnog doba smatralo da ludilo pripada svetskim iluzijama, himerama: ono je moglo da živi među nji­ ma i nije trebalo da bude od njih odvajano, izuzev kad je poprimalo ekstremne i opasne oblike. Razum­ ljivo je da u tim uslovima prevashodno mesto u kome je ludilo moglo i moralo da se ispolji u svojoj istini nije mogao biti veštački prostor bolnice. Terapeutska mesta, koja su bila priznata, nalazila su se, pre svega, u prirodi; ona je posedovala moć da razbije zablude, da rasturi himere. Lekari su, prema tome, rado prepi­ sivali putovanje, odmor, povlačenje, raskid sa veštač-kim i zaludnim gradsveštač-kim svetom. Eskirol se, možda, još sećao toga kad je, projektujući planove psihijatrij­ ske bolnice, preporučivao da svako njeno dvorište ot­ vara širok vidik na neki vrt. Drugo po redu korišćeno terapeutsko mesto bilo je pozorište, tj. suprotnost pri­ rode: bolesniku je prikazivana komedija njegovog lu­ dila, ono je iznošeno na pozornicu, za trenutak mu je pridavana fiktivna stvarnost, pomoću dekora i kosti­ ma nastojalo se da deluje istinito, ali se to činilo na takav način da se zabluda, uhvaćena u tu klopku, na kraju jasno ukaže pred očima onog ko je bio njena žrtva. Ni ta tehnika nije još bila potpuno nestala u X I X veku; Eskirol je, na primer, savetovao da se iz­ mišljaju suđenja melanholicima, kako bi se podstakla njihova energija i borbenost.

Praksa zatvaranja početkom X I X veka koincidira s trenutkom kada je ludilo počelo manje da se shvata

(46)

u odnosu na zabludu, a više u odnosu prema pravil­ nom i normalnom ponašanju; kada više nema vid poremećenog rasuđivanja, nego poremećaja u načinu delovanja, htenja, osećanja strasti, donošenja, odluka i slobodnog ponašanja; ukratko, trenutak kada se ono više ne ucrtava na osovini istina-zabluda-svest, nego na osovini strast-volja-sloboda; trenutak Hofbauera i Eskirola. »Postoje duševni bolesnici čije je ludilo jed­ va vidljivo; nema ih kod kojih strasti, moralni, afekti, nisu poremećeni, izopačeni ili uništeni... Opadanje delirij uma je siguran znak izlečenja jedino kada se bolesnici vraćaju svojim prvobitnim afektima.«. Kakav

je zapravo proces izlečenja? Je li to onaj pokret ko­ jim se uklanja zabluda i ponovo ukazuje istina? Nije, nego je to »vraćanje moralnih afekata u njihove prave granice, želja da se ponovo vide svoji prijatelji, svoja deca, suze osećajnosti, potreba za poveravanjem, tež­ nja za vraćanjem u porodicu, za obnavljanjem svojih navika.«

Kakva onda može da bude uloga duševne bolnice u tom vraćanju regularnih ponašanja? Razume se, ona će najpre imati funkciju koja se pridavala bolnicama krajem X V I I I veka: da omogući otkrivanje istine o mentalnoj bolesti, da ukloni sve što bi je u bolesni­ kovoj sredini moglo prikriti, pomešati, dati joj varlji­ ve oblike, održavati je i obnavljati. Ali bolnica, čiji je model stvorio Eskirol, više je mesto suočavanja, nego razotkrivanja: ludilo, poremećena volja, izopačena strast, mora u njoj da se sretne sa ispravnom voljom i sa ortodoksnim strastima. Njihovo suočenje, njihov neizbeženi i zapravo poželjni sudar imaće dvojako dej-stvo: bolesna volja, koja je lako mogla ostati nezapa­ žena, jer se nije izražavala ni u kakvom delirijumu, obelodaniće svoju bolest otporom koji će pružiti is­ pravnoj volji lekara; s druge strane, borba koja nasta­ je na toj osnovi moraće, bude li dobro vođena, dovesti

(47)

do pobede ispravne volje, do podvrgavanja, do odusta­ janja od poremećene volje. To je dakle jedan proces suprotstavljanja, borbe i prevladavanja. »Treba prime-njivati jedan uznemirujući metod, razbiti grč pomoću grča.,. Treba potčiniti celokupni karakter izvesnih bolesnika, savladati njihove pretenzije, ukrotiti njiho­ vu srdžbu, slomiti njihov ponos, dok druge treba pod-staći i ohrabriti.«

Tako se uspostavlja veoma neobična funkcija psi­ hijatrijske bolnice u X I X veku; mesto za dijagnosti­ ku i klasifikaciju, botanički prostor u kome su vrste bolesti raspoređene u zatvorene parcele, tako da sve podseća na neki veliki povrtnjak; ali to je i zatvoren prostor za izvesno suočavanje, mesto dvoboja, insti­ tucionalno polje na kome se radi o pobedi i pokora­ vanju. Veliki lekar duševnog azila — bilo da je to Le­ re, šarko* ili Krepelen — u isti mah je onaj koji može izreći istinu o bolesti, zahvaljujući svom znanju o njoj, i onaj koji može da proizvede bolest onakvu kakva jeste i da je u stvarnosti pokori putem moći koju njegova volja ima nad samim bolesnikom. Sve tehnike i procedure korišćene u duševnim bolnicama X I X veka — izolacija, privatno ili javno ispitivanje, lečenja putem kazne kao što su tuševi, moralni raz­ govori (pohvale ili ukori), stroga disciplina, obavezni rad, nagrade, posebna pažnja lekara prema izvesnim bolesnicima, pokorni, vlasnički, prisni, ponekad rop­ ski odnosi koji su vezivali bolesnika za lekara — sve je to imalo funkciju da od lekarske ličnosti stvori »gospodara ludila«: onog koji je razotkriva onakvu ka­ kva jeste (kada se skriva, kada ostaje pritajena i tiha) i onog koji njom gospodari, koji je smiruje i poništa­ va, pošto ju je znalački izazvao.

* Charcot (Jean Martin, 1835—1893), franc, lekar, po­ znat (kao i druga citirana dvojica) po svojim radovima o nervnim bolestima. — Prim. prev.

(48)

Recimo ukratko: u pasterovskoj bolnici postepeno je nestajala funkcija »proizvođenja istine« o bolesti. Lekar proizvođač istine nestaje u jednoj strukturi sa­ znanja. Nasuprot tome, u bolnici Eskirola ili Šarkoa funkcija »proizvođenja istine« se preuveličava, uznosi, oko ličnosti lekara. I to u jednoj igri u kojoj se radi o nadmoći lekara. Šarko, čudotvorac histerije, bez sumnje je najsimboličnija ličnost te vrste funkcioni­ ranja.

Do tog uznošenja dolazi, međutim, u jednom vre­ menu u kome lekarska moć nalazi svoja jemstva i svo­ ja opravdanja u preimućstvima saznanja: lekar je kompetentan, lekar poznaje bolesti i bolesnike. On poseduje jedno naučno znanje iste vrste kao i ono hemičara ili biologa: to ga ovlašćuje da interveniše i da odlučuje. Moć koju duševna bolnica daje psihi­ jatru moraće, dakle, da se opravda (i u isto vreme krije kao prvobitna nadmoć) proizvodeći fenomene pri-merene medicinskoj nauci. To objašnjava zašto su teh­ nika hipnoze i sugestije, problem simuliranja, dife­ rencijalna dijagnostika između organske i psihološke bolesti, tako dugi niz godina (bar od 1860. do 1890.) bili u središtu psihijatrijske teorije i prakse. Tačka savršenstva, isuviše čudesnog savršenstva, bila je do­ stignuta kada su bolesnici iz Sarkoovog odeljenja po­ čeli, na zahtev medicinske vlasti-znanja, da reprodu-kuju jednu simptomatologiju, normiranu epilepsijom, to jest takvu koja može da bude tumačena, sagleda­ vana i prepoznavana u terminima organske bolesti.

podeljuju i jedna na drugu tačno, nadograđuju dve funkcije duševne bolnice (provera i proizvodnja istine, s jedne strane; utvrđivanje i upoznavanje fenomena, s druge strane). Moć lekara dozvoljava mu da odsad proizvodi stvarnost jedne mentalne bolesti, čije je svojstvo da reprodukuje fenomene potpuno dostupne To je odlučujuća epizoda ponovo

(49)

ras-saznanju. Histerična osoba bila je savršeni bolesnik, jer je davala mogućnost prepoznavanja: ona je sama određivala dejstva lekarske moći u oblicima koje je lekar mogao opisati u jednom naučno prihvatljivom diskursu. Što se tiče odnosa moći koji je omogućavao celu tu operaciju, kako bi on mogao da bude sagledan u svojoj odlučujućoj ulozi, kad su ga bolesnici — što je vrhunska vrlina histerije, besprimerna poslušnost, prava epistemološka svetinja — preuzimali na sebe i prihvatali odgovornost za njega: on se u simptomato-logiji pojavljivao kao morbidna podložnost sugestiji. Sve se otad odvijalo u prozirnosti saznanja, između znajućeg subjekta i poznatog objekta.

*

Postavili smo hipotezu: kriza je bila otvorena i tek nagovešteno doba antipsihijatrije započelo onda kada se posumnjalo, a uskoro i utvrdilo da je Šarko stvarno proizvodio histeričnu krizu koju je opisivao. Tu imamo, otprilike, ekvivalent onog Pasterovog otkri­ ća, da lekar prenosi bolesti koje je trebalo da suzbija.

Bilo kako bilo, izgleda da su svi veliki potresi koji su uzdrmali psihijatriju od kraja X I X veka, u suštini, doveli u pitanje moć lekara: njegovu moć i njegovo delovanje na bolesnika još više, nego njegovo znanje i istinitost onog što je govorio o bolesti. Tačnije reče-np, ono što je, počev od Bernhejma, pa do Leinga ili Bazalje, bilo u pitanju, to je način na koji je lekareva moć bila implicirana u istinitosti onog što je govorio i, obrnuto, način na koji je ta istinitost mogla da bude i'abrikovana i kompromitovana putem njegove moći. Kuper je rekao: »Suština našeg problema je u nasilju«; a Bazalja: »Karakteristika tih institucija (škole, fabri­ ke, bolnice) je stroga podvojenost između onih koji

(50)

raspolažu vlašću i onih koji njom ne raspolažu.« Sve velike reforme, ne samo u psihijatrijskoj praksi nego i u psihijatrijskoj misli, događaju se oko tog odnosa moći; sve one predstavljaju pokušaje da se taj odnos pomeri, prikrije, ukloni, poništi. Celokupna savremena psihijatrija je u suštini prožeta antipsihijatrijom, ako pod tim podrazumevamo sve što ponovo dovodi u pi­ tanje ulogu psihijatra, nekada zaduženog da proizvede istinu o bolesti u bolničkom prostoru.

Mogli bismo, dakle, da govorimo o

antipsihijatri-jama koje su prošle kroz istoriju moderne psihijatrije.

Ali, možda bi bilo bolje brižljivo razabrati dva proce­ sa, koji su savršeno različiti, s istorijskog, epistemolo­ škog i političkog gledišta.

Postojao je, najpre, pokret »depsihijatrizacije«. On se pojavljuje odmah posle Šarkoa. I tada se ne radi toliko o poništavanju moći lekara, koliko o nje­ nom pomeranju u ime jednog egzaktnijeg znanja, o tome da se ona drukčije primeni, u drukčijim mera-ma. Da se mentalna medicina depsihijatrizuje, kako bi se u njenoj pravoj delotvornosti uspostavila lekarska moć, koju je Šarkova neopreznost (ili njegovo nezna­ nje) navela da na pogrešan način proizvodi bolesti, dakle da stvara lažne bolesti.

1) Jedan početni oblik depsihijatrizacije počinje s Babinskim, u kome ona nalazi svog kritičkog heroja. Umesto da se nastoji teatralno proizvesti istina o bo­ lesti bolje je nastojati da se ona svede na svoju strikt­ nu realnost, koja je često samo pitijatizam, podobnost za teatralizovanje. Posle toga, odnos dominacije leka­ ra nad bolesnikom, ne samo da neće ništa izgubiti od svoje strgosti, nego će se njegova strogost preneti na

svođenje bolesti na njen striktni minimum: na nužne

i dovoljne znake da bi mogla biti dijagnosticirana kao mentalna bolest i na neophodne tehničke postupke da bi te manifestacije nestale.

(51)

Radi se, na neki način, o pasterizaciji psihijatrij­ ske bolnice, o tome da se u duševnoj bolnici postigne isti efekat pojednostavljenja koji je Paster nametnuo drugim bolnicama: da se neposredno povežu dijagno­ stika i terapeutika, saznanje o prirodi bolesti i suzbi­ janje njenih manifestacija. Momenat provere, onaj u kome se bolest ispoljava u svojoj istini i dolazi do svog potpunog ostvarenja, taj momenat ne treba više da bude deo procesa lečenja. Bolnica može da postane jedno tiho mesto, gde se oblik lekarske moći održava u svom najstriktnijem vidu, pritom, ona ne mora da se susretne i da se suoči sa samim ludilom. Nazovimo taj »aseptični« i asimptomatični oblik depsihijatriza­ cije »psihijatrijom sa nultom proizvodnjom«. Njena su dva najznačajnija oblika psiho-hirurgija i farma­ kološka psihijatrija.

2) Kod drugog oblika depsihijatrizacije, potpuno suprotnog od prethodnog, radi se o tome da se koliko je god to moguće pojača proizvodnja ludila u njegovoj istini, ali da pritom odnosi moći između lekara i bo­ lesnika budu precizno uključeni u tu proizvodnju, da joj ostanu primereni, da ne dopuste da ih ona nadvla­ da, i da mogu da zadrže kontrolu nad njom. Glavni uslov za održanje te »depsihijatrizovane« lekarske mo­ ći sastoji se u isključivanju svih dejstava svojstvenih bolničkom prostoru. Treba, pre svega, izbeći zamku u koju je bio upao Šarko sa svojim mađioničarskim podvizima; treba sprečiti da se bolnička disciplina ne naruga lekarskom autoritetu i da se, u toj sredini ko­ lektivnog saučesništva i nejasnih znanja, suverena na­ uka lekara ne zaplete u mehanizme koje je nehotice proizvela. Otud pravilo suočavanja u dvoje; otud pra­ vilo slobodnog dogovora između lekara i bolesnika — pravilo ograničavanja svih dejstava tog odnosa isklju­ čivo na nivo diskursa (»ja od tebe tražim samo jedno, a to je da kažeš, ali da zaista kažeš sve što ti prolazi

(52)

kroz glavu«); pravilo diskurzivne slobode (»nećeš više moći da se pohvališ da obmanjuješ svog lekara, bu­ dući da više nećeš odgovarati na postavljena pitanja; reći ćeš što ti padne na pamet, a nećeš čak morati ni da me pitaš šta ja o tome mislim; ako budeš hteo da me prevariš kršeći to pravilo, ja neću stvarno biti pre­ varen; ti ćeš sâm upasti u zamku, pošto si poremetio proizvodnju istine i povećao iznos koji mi duguješ za nekoliko vizita); pravilo divana koje priznaje stvar­ nost samo efektima postignutim u tom povlašćenom prostoru, tokom tog pojedinog časa u kome deluje moć lekara — moć koja se ne može steći nikakvim povratnim dejstvom; budući da lekar ostaje potpuno povučen u tišinu i nevidljivost.

Psihoanaliza se istorijski može dešifrovati kao drugi veliki oblik depsihijatrizacije, izazvane šarkoov-skim traumatizmom: to je povlačenje van bolničkog prostora, da bi se izbrisala paradoksalna dejstva psi­ hijatrijske nadmoći; ali to je i rekonstrukcija lekar­ ske moći, proizvođača istine, u jednom prostoru po­ dešenom tako da ta proizvodnja uvek ostane primere-na toj moći. Pojam transfera kao procesa bitnog za lečenje je jedan način konceptualnog promišljanja tog izjednačavanja u obliku saznanja; isplata u novcu, mo­ netarni vid transfera, predstavlja jedan način da on bude zajamčen u stvarnosti: jedan način sprečavanja da proizvodnja istine ne postane neka protiv-moć, ko­ ja hvata u zamku, poništava i preokreće u svoju ko­ rist moć lekara.

Antipsihijatrija je usmerena protiv ta dva velika oblika depsihijatrizacije, jer su oba konzervatori mo­ ći: prvi zato što poništava proizvodnju istine, drugi zato što pokušava da izjednači proizvodnju istine i medicinsku moć. U njima se više radi o sistematskom razaranju bolničkog prostora internim radom, nego o povlačenju iz tog prostora; i radi se više o prenošenju

References

Related documents

Dauda (2010), in his study on human capital formation and economic growth in Nigeria used the endogenous growth model in his investigation into their relationship,

● Readings: TwG Article: ZMOT, why it matters now more than ever McK Quarterly: Brand success in an era of Digital Darwinism ● Project: Submit group detail and a brand or

In this section, we give an overview of our routing protocol. In each sub-process, a message is routed to an intermediate target node, which is the gateway node bridging two

Objective: To investigate the genetic contribution of cytokine gene polymorphisms (interleukin 1 (IL1) and tumour necrosis factor a (TNFa)) on disease phenotype and on response

[r]

Cheshire police want to give a big thanks to Shelia and the staff , for there great work for the community of Halton brook and the whole of Runcorn.. The time and passion that goes

Science and Technology Parks and Regional Contextual Factors: A Systematic Literature Review preliminary study.. Poonjan, Amonpat; Tanner,

The objective of this review was to identify and describe the approaches used to measure and value change in HRQoL in trial-based economic evaluations of heart failure