dr. Muhamed Borogovac
Rat u Bosni i
Hercegovini
1992 - 1995
Za izdava~a: Prof. dr. Vahid Sendijarevi}
Tipografska priprema: Bosanski kongres - USA
Tel. (617)783-8796, (810)828-3193
FAX (810)828-3069
Sadr`aj
Posveta ... 6
Predgovor ... 7
1. Etni~ka struktura Bosne i Hercegovine ... 9
Srbi
Hrvati
Bo{njaci
2. Bosna i Hercegovina u SFRJ ... 18
Bosna i Hercegovina prije "Afere Agrokomerc"
"Afera Agrokomerc"
Stranka demokratske Akcije --SDA
Prvi kongres SDA
3. Kako je umrla Jugoslavija ... 26
Federacija
Jugoslovenske narodna armija i Teritorijalna obrana
Skup{tina, Predsjedni{tvo i Vlada SFRJ
4. Rat ... 33
Rat u Sloveniji
Rat u Hrvatskoj
Tu|manovo shvatanje "razboritih granica"
5. Novi svjetski poredak ... 36
6. Rat u tuzlanskoj regiji ... 38
Patriotska liga u Tuzli
Napad na prostorije SDA Tuzle
Tuzla prije 15. maja
15 maj 1992.
Prve trgovine teritorijama
7. Kadrovska politika SDA u ratu ... 50
Priliv novih ~lanova
Pohara u Tuzli
8. Pregovori ... 53
Drugi razgovor sa Izetbegovi}em
Pravo ili pregovori
Pristanak na pragovore
Pristanak da Karad`i} bude partner u pregovorima
Pristanak da se pregovara o Ustavu BiH
9. Posljedice pregovora o Ustavu BiH ... 62
Otvaranje pitanja priznanja BiH
Uni{tavanje motivacije za borbu
"Demilitarizacija Sarajeva" - Izdaja Gora`da
10. Polemika sa nekim Izetbegovi}evim izjavama 67
11. Bosanski kongres ... 73
Balogova i Sendijarevi}eva prepiska sa
Izetbegovi}em
Optu`nica Bosanskog kongresa
Aktivnosti Bosanskog kongresa
Bosanski kongres i Izetbegovi}eva {tampa
Pitanja i odgovori
Izdaja Biha}a
tra`enje Milo{evi}evog priznanja BiH
12. Pad Srebrenice i @epe i posljedice ... 100
Pad Srebrenice
Izdaja @epe
Politi~ke posljedice pada Srebrenice i @epe
^etnici su vojni~ki pora`eni
Armija i politika
13. Drugi o ratu u BiH ... 107
Proglas Muslimanske bo{nja~ke organizacije
Poruka Bosanskog kongresa Skup{tini BiH povodom
"ameri~ke inicijative"
Pruka prof. Francisa Boylea Skup{tini BiH
povodom "ameri~ke inicijative"
Saop{tenje Studija 99
Analiza dr. Zdrasvka Tomca
Reagovanje tuzlanskih intelektualaca
14. Kako mu polazi za rukom ... 134
Tehnologija prevare
Uloga ostalih u~esnika u vlasti
O Izetbegovi}evim motivima
Idemo do Drine
.
Kapetan Hajro Me{i}
, komandant Teo~aka i Zvornika
Rat }e se zavr{iti kada se "Ljiljani" zavihore u Banja Luci
i Grudama.
Sefer Halilovi}
, vhovni komandant Armije BiH
Bosni ne treba mir, Bosni treba sloboda.
Zaim Imamovi}
, koandant Gora`da
Sigurnosne zone su samo tamo gdje je Armija BiH
.
Atif Dudakovi}
, komandant Petog korpusa
Izvr{i}emo smotru Armije BiH u Banja Luci
.
Mehmed Alagi},
kmandant Sedmog korpusa
Predgovor
Rat u Bosni i Hercegovini je ne~uvena tragedija. Pred o~ima
cijeloga svijeta nestaje jedna dr`ava i nestaje jedan narod.
Poga`eni su svi principi humanosti, morala i me|unarodnog
prava. Postavlja se pitanje kako se to moglo dogoditi, danas,
kada je poznato iskustvo genocida iz Drugog svjetskog rata
(holocausta) i kada je me|unarodna zajednica imala namjeru i
na~in da za{titi Bosnu i Hercegovinu? Me|unarodna zajednica je
dokazala da nije neprijatelj Bosne i Hercegovine i da `eli ovu
dr`avu u svojoj zajednici kada ju je priznala 7. aprila 1992. Time
se suprotstavila narastaju}em srpskom nacionalizmu, koji je tek
po~eo krvaviti ruke u Bosni i Hercegovini. Kako to da sada u
jesen 1995. poslije bezbrojnih ~etni~kih zlo~ina nad kojim se
svijet zgra`ava me|unarodna zajednica staje na stranu tih
zlo~inaca poklanjaju}i im 49% Bosne i Hercegovine u svojim
"mirovnim prijedlozima"? Koji je to maestralni re`iser uspio
napraviti takav nevjerovatan obrt i kojim metodima se slu`io?
Ova knjiga odgovara na ta pitanja.
^itanju ove knjige treba pristupiti ne vjeruju}i nikome osim
zdravom razumu. Osim toga, od ~itaoca koji shvati {ta se stvarno
Bosni i Hercegovini doga|a o~ekuje se da po~ne {iriti istinu zbog
spasa domovine. Krajnji cilj je da se pomogne patriotskim
snagama u borbi protiv snaga izdaje i podjele Bosne i
Hercegovine.
U `elji da Bo{njake {to prije naoru`am spoznajom {ta im se
stvarno de{ava, ovu knjigu pi{em u `urbi. U meni postoji nada
da }e knjiga do}i do Bo{njaka dok jo{ nije kasno, dok se jo{
mo`e re}i "NE" podjeli domovine. Zato po{tovani ~itaoci nemojte
puno zamjeriti na tehni~koj nesavr{enosti knjige.
Glava 1
Etni~ka struktura Bosne i Hercegovine
Srbi
Rat u biv{oj Jugoslaviji je po~eo jo{ 1988. godine, dolaskom Slobodana Milo{evi}a na vlast u Srbiji. Milo{evi}a je u najvi{e rukovodstvo Srbije doveo liberalni srpski komunista Ivan Stamboli} smatraju}i ga dobrim bankarom. Stamboli} je ma{tao da }e se Srbi poslije pada komunizma okrenuti ekonomiji, kao {to su to u~inili ostali narodi iz biv{eg komunisti~kog svijeta. Prevario se. To je platio na istorijskoj 8. sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije smjenjivanjem sa svih funkcija. Nije dobro poznavao svoj narod. Poku{ajmo ukratko sagledati gdje se Stamboli} prevario, tj. u ~emu su Srbi toliko druga~iji od ostalih naroda.
Najva`nija karakteristika Srba je pretjerana srpska kolektivna svijest. Sna`na srpska nacionalna svijest izvire iz Srpske pravoslavne crkve, koja je oduvijek brinula, ne samo za du{e svojih vjernika, nego se aktivno mije{ala u politiku. Posljedica toga je da su Srbi i u crkvi uvijek vi{e pri~ali o "srpskome juna{tvu i srpskim vojevanjima" nego {to su se molili Bogu. To se doga|alo i pred ovaj rat. Sjetimo se npr. preno{enja "mo{ti cara Lazara" po "vekovnim srpskim zemljama zapadno od Drine". To je bilo srpsko-pravoslavno ritualno obilje`avanje granica Velike Srbije i podgrijavanje genocidne mr`nje prema kom{ijama uo~i samoga rata. Zbog tako sna`no izra`ene ljubavi prama srpstvu neki u svijetu Srbe nazivaju patriotima, a neki nacionalistima, zavisno od shvatanja tih pojmova. Kako se ispoljavala ta kolektivna svijest u "bratstvu i jedinstvu"? Uze}u primjer iz svoga `ivota. Rade}i na raznim univerzitetima u Bosni i Hercegovini primjetio sam da su ve}ina zaposlenih Srbi, mada su me|u studentima Srbi bili u manjini. Kako je dolazilo do toga? Kada bi se pojavio prosje~an student Srbin svi nastavnici Srbi su ga kovali u zvijezde i gledali kako da ga ostave za asistenta. Profesoru Srbinu je bila normalna stvar da odvoji, ako treba, i dio svojih ~asova da bi "svoga" asistenta ugurao na fakultet. Va`no je bilo zaposliti {to vi{e Srba i tako ovladati fakultetom. S druge strane profesori Bo{njaci i Hrvati su naj~e{}e gledali kako da zadr`e {to vi{e ~asova kako bi bolje zara| ivali. Tako se doga|alo da smo imali ve}inski srpski nastavni kadar sastavljen od diplomaca sa prosje~nim ocjenama dok su mnogi diplomci Bo{njaci sa odli~nim ocjenama tavorili po provincijskim firmama.
Srpska kolektivna svijest u~inila je da je Srbima najmiliji predmet Istorija, i to uglavnom ona "istorija" koja se bavi srpskom nacionalnom "slavom". Od ostalih aktivnosti Srbe interesuje i desetera~ka, guslarska knji`evnost u kojoj se glorificira "srpsko ~ojstvo i juna{tvo". Izra`en je interes Srba za dr`avu, vojsku i sve drugo {to bi moglo biti sredstvo ostvarivanja srpske nacionalne hegemonije nad susjednim narodima. Individualnost je kod mnogih Srba zakr`ljala. Tamo gdje se individualne karakteristike kao {to su moral, milosr|e, po{tenje, savjest sukobljavaju sa srpskim nacionalizmom kod ogromne ve}ine Srba }e "nacionalni interes" prevladati individualne vrline. To je uzrokovalo tragedije srpskih kom{ija gdje god Srbi `ive. Vijekovima je Srbija bila mje{ovita sredina dok je njome vladala Otomanska imperija i muslimani slavenskog porijekla. Oni su osnovali sve srpske gradove i u njima bili ve}ina. Pod gradom podrazumjevam naselje u kojem se trgovalo, a ne srednjevjekovni zamak, kakvih je bilo nekoliko i prije pokoravanja Srba od strane Otomanske imperije. U gradovima je `ivjelo i dosta Jevreja, Grka, Jermena, Cigana i svih ostalih naroda tada{nje Otomanske imperije. Na primjer, poznati turski putopisac Evlija ^elebija, ~iji su podaci poslu`ili za mnoge doktorate, kao {to je npr. doktorat Ive Andri}a, pi{e 1660.: "Beograd je luka na Savi i Dunavu sa 38 muslimanskih mahala, 3 gr~ke, 3 srpske, 3 ciganske mahale i sa po jednom jevrejskom i armenskom mahalom." ("Urban Development in the Western Balkans, by Francis Carter, London, 1977.) ^im su Srbi preuzeli vlast 1812. oni su istrijebili sve nesrbe i napravili "etn~ki ~istu" Srbiju. Protjerani Muslimani iz Srbije su tada do{li uglavnom u Bosnu. Medjutim nikakava odmazda nad bosanskim pravoslavcima se nije dogodila. Sli~no se ponavlja i danas. Masakrirani Srebreni~ani, Zvorni~ani, Vlaseni~ani, Janjarci, Bijeljinci itd. ne ~ine nikakvo zlo Srbima u Tuzli, Sarajevu, Zenici i ostalim mjestima pod kontrolom Armije BiH. To Bo{njaci nazivaju merhametom. Ostali civilizovani svijet to naziva "individualizacijom krivice". Za razliku od Bo{njaka, Srbi u sli~nim situacijama uvijek djeluju kao kolektiv, kao jedno bi}e iz vi{e komada. Naime, ako srpski vojnici izginu na Biha}u, ~etnici se svete na Bo{njacima u Prijedoru. Kada Srbi izgube u Hrvatskoj, ~etnici se osvete Hrvatima u Banja Luci. Bezbrojni su takvi primjeri, a {iroj javnosti je poznata srpska odmazda nad Hrvatima u Banja Luci zbog gubitka zapadne Slavonije. Tim dogadjajma je poklonjeno ne{to vi{e pa`nje u svjetskim medijima jer je banjalu~ki biskup gosp. Franjo Komarica tada {trajkovao gla|u. Mnogi gori zlo~ini prema Bo{njacima su pro{li nezapa`eno.
Vratimo se doga|ajima iz srpske istorije. Poslije 2. srpskog ustanka, kako se Srbija {irila tako su Srbi "etni~ki ~istili" nove "srpske" teritorije od svih nesrba, ne samo od muslimana. To se vidi i na primjeru dana{nje Vojvodine. Vijekovima je Vojvodina bila mje{ovita sredina dok je njom vladala Austro-Ugarska, tj. "genocidne [vabe" kako Srbi ka`u. Odkako je Vojvodina do{la pod Srbiju 1918. do danas gotovo svi vojvo|anski nesrbi su nestali. Temeljito su iskorijenjeni Nijemci, a velikim dijelom i Hrvati, Ma|ari, Slovaci itd.
U obi~ajima drugih naroda je da junak izaziva junaka na dvoboj. Srbi su jedini narod na svijetu za koje je juna{tvo kada naoru`ana ~eta ubije junaka na spavanju. To srpsko "juna{tvo" je opisano u spjevu "Smrt Smail Age ^engi}a". Pro{la su dva stolje}a od tog gnusnog ubistva iz mraka, a Srbi ga jo{ uvijek slave kao juna{tvo. Budu}i da su toliko okrenuti nacionalizmu i srpska "kultura" je nacionalisti~ka. Naime, Srbi ni nemaju nikakve kulture, osim ne{to desetera~kih pjesama u kojima se slave srpski "juna~ki" napadi iz busija na "turske svatove" i klanje svatova, ili, kako Srbi "raspevano" ka`u "posecanje ki}enih svatova". O srpskom nacionalnom bi}u i kulturi ipak najbolje govori "Gorski vijenac" Petra Petrovi}a Njego{a u kojem se "obrazla`e" i slavi genocid nad muslimanima za vrijeme vladike Danila. Srbi su "Gorski vijenac" uzeli kao inspiraciju za sve kasnije genocide nad muslimanima. Srbi su se konstituisali kao narod na idejama genocida opisanim u "Gorskom vijencu". "Gorski vijenac" je op{te prihva}eni srpski narodni ustav. Zbog takvog odnosa Srba prema "Gorskom vijencu" srpska dru{tvena misao smatra Njego{a ocem srpstva, bez obzira {to on poti~e iz Crne Gore.
Postavlja se pitanje kako Srbi uspijevaju razviti tako sna`an nacionalisti~ki kolektivizam kod svojih mladih? Postoje ~etiri stuba srpske nacionalne svijesti. O jednom sam ve} govorio - mr`nja prema "Turcima", tzv. kosovski mit. Rije~ "Turci" je u navodnim znacima zato {to u srpskoj mitologiji rije~ "Tur~in" ozna~ava omrznutog muslimana bilo koje nacionalnosti u svijetu. Dakle, srpska mr`nja prema "Turcima" je najstariji i najva`niji temeljni stub srpstva. Drugi i tre}i stub su mr`nje prema Hrvatima i Nijemcima. U srpskoj "kulturi" se u poslijednje vrijeme formiraju "jasenova~ki mit" i "kragujeva~ki mit" koji slu`e za raspirivanje mr`nje prema Hrvatima i Nijemcima. Svi dr`avni praznici u jugoslovenskim {kolama bivali su obilje`avani recitacijama iz "Jame" Ivana Gorana Kova~i}a, u kojoj se opisuju usta{ka zvjerstva nad Srbima, i stihovima iz "Krvave Bajke" Desanke Maksimovi}, koji govore o masovnom zlo~inu njema~kih vojnika za vrijeme Drugog svjetskog rata u Kragujevcu. ^etvrti temeljac srpstva je ljubav prema pravoslavnim Rusima. Posljednjih decenija, kao rezultat konfrontacije Rusa sa Zapadom, izrasla je mr`nja prema "trulom Zapadu". Zbog tolikih mr`nji, ostalim narodima Srbi izgledaju paranoidni.
Samo se Srbima mo`e dogoditi tako ne{to kao {to je bio miting od milion ljudi na Kosovu u ljeto 1989. Ve}inom pijani, okupili su se na mjestu najve}eg srpskog poraza da se nao{tre za jo{ jednu "osvetu" nad "Turcima", svojim mitskim neprijateljima. Poslije dva dana putovanja i polusatnog "srbovanja" sa svojim vo|om "Slobom" vratili su se u "Krajine" psiholo{ki spremni da krenu u novu epopeju na srpski na~in krvolo~na ubistva nenaoru`anih kom{ija, plja~ka njihove imovine, silovanje `ena i "posecanja dece". Normalnom ~ovjeku se ne ide na dvosatni put od Tuzle do Sarajeva, ako ne mora. Srbinu nije mrsko na dvodnevni put od Knina do Kosova da bi "srbovao". Srbovanje na Kosovu Polju je pokrenulo stra{ne stvari. ^etnici ubijaju sa u`itkom; no`em, `icom za klanje,
maljem, kundakom, ..., u`ivaju}i u mukama `rtava. ^etnici su nadma{ili naciste u svireposti prema `rtvama. Zato }e Srbi, koji su ve} vijekovima opsjednuti hajdu~ko-~etni~kim genocidom protiv svojih susjeda u slijede}im decenijama nositi genocidnu {tafetu srama.
Hrvati
Hrvatska nije bila okupirana od strane Otomanske imperije tako dugo kao {to je to bila Srbija i u Hrvatskoj povijesti mnogo zna~ajniju ulogu od Turaka igraju Austrijanci, Ma|ari, Mleci i na kraju Srbi. U Hrvatskoj nikad nije bilo toliko negativnih emocija prema Turcima i muslimanima, vjerovatno zato {to su samo dijelovi Hrvatske, Slavonija i Lika, bili pod Otomanskom upravom jedan relativno kratak period u istorijskim razmjerima. Negativne emocije i prema ostalim okupatorima Austrijancima, Ma|arima, Mlecima i Talijanima su tako|er is~ezle, tako da su Srbi prvi na listi "hrvatskih neprijatelja". Od 1914, kod mnogih Hrvata se pojavio osje}aj savezni{tva sa Bo{njacima u borbi protiv zajedni~kog neprijatelja velikosrpske politike. S druge strane, postojali su uvijek i Hrvati koji su smatrali da se sa Srbima treba nagoditi na ra~un Bo{njaka. Me|utim, me|u Hrvatima je pred rat, krajem 80-tih i po~etkom 90-tih, bila daleko brojnija struja koja je bila za saradnju sa Bo{njacima i zajedni~ki otpor srpskoj hegemoniji. Nesre}a Bo{njaka u ovome ratu je {to je aktuelni hrvatski predsjednik dr. Franjo Tu|man zagovornik podjele Bosne i Hercegovine po uzoru na sporazum Cvetkovi}-Ma~ek. Dakle, Tu|man pripada onoj manjini me| u Hrvatima koja misli da se sa ~etnicima mo`e sporazumjeti i dobiti veliki dio Bosne i Hercegovine. Sude}i prema njegovoj dosada{njoj politici to je njemu va`nije i od jedinstvene Hrvatske. Budu}i da u Hrvatskoj nije mogao na}i dovoljno snaga za politiku agresije na Bosnu i Hercegovinu, dok je tre}ina Hrvatske okupirana od Srba, on se oslonio na "Hercegova~ki lobby" u Zagrebu, kojega je sam i formirao daju}i "Hercegovcima" zna~ajne funkcije u dr`avi i svojoj partiji, Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). Za{to su ba{ Hercegovci bili uglavnom Tu|manova podr{ka podjeli Bosne i Hercegovine? Jedan od razloga je to {to su Hrvati u Hercegovini bili dugo pod otomanskom vla{}u pa su kao i Srbi "akumulirali" netrpeljivost prema Muslimanima. Rade}i na Univerzitetu "D`emal Bijedi}" u Mostaru uo~io sam da hercegova~ki Hrvati imaju mnogo vi{e negativnih osje}anja prema Muslimanima nego prema Srbima. Poslije, u ratu, oni su svojski provodili Tu|manovu politiku prema Bo{njacima. Drugi razlog {to su Hercegovci bili upori{te politike podjele Bosne i Hercegovine je taj {to su Hrvati u nekolko op{tina zapadne Hercegovine velika ve}ina stanovni{tva, tako da je "prirodno" da ti krajevi pripadnu Hrvatskoj u slu~aju podjele BiH.
Za razliku od Hercegovaca, bosanski Hrvati su u ovom ratu uglavnom bili za o~uvanje Bosne i Hercegovine. To je najvi{e zbog svijesti da su Hrvati u Bosni
manjina i da }e prilikom eventualne podjele Bosne i Hercegovine na nacionalne dr`avice oni izgubiti svoja imanja i domove. Zato su bili za jedinstvenu gra| ansku Bosnu i Hercegovinu u kojoj }e imati jednaka gra|anska prava. Veoma zna~ajna ~injenica je da je bosanskih Hrvata znatno vi{e nego hercegova~kih. Zato je Tu|man imao velikih problema da u HDZ Bosne i Hercegovine instalira svoje ljude, "Hercegovce". Ovdje je rije~ "Hercegovac" u navodnicima jer ozna~ava politi~ku struju djelitelja BiH, a ne samo regionalnu pripadnost. Sjetimo se da su intervencijom iz Zagreba smjenjeni Davorin Perinovi}, Stjepan Kljuji}, dr. Miljenko Brki} dok napokon nije na ~elo HDZ-a BiH do{ao Tu| manov ~ovjek, Mate Boban. Veoma interesantno je napomenuti da je Davor Perinovi} smijenjen kada je otkriveno da mu je djed sa o~eve strane bio pravoslavni pop. U jednom Perinovi}evom intervjuu za Globus 1994. on ne krije da je bio za o~uvanje Jugoslavije. ^itaju}i taj intervju sjetio sam se nekih glasina iz vremena formiranja nacionalnih stranaka u BiH. Naime, pri~alo se da je KOS (Kontra-obavje{tajna Slu`ba, kojom su dominirali Srbi) osnovao i Izetbegovi}evu Stranku damokratske akcije (SDA) i Srpsku demokratsku stranku (SDS) i HDZ da bi ih mogao kontrolisati. Me|utim, za razliku od Perinovi}a u ~ije hrvatstvo se mo`da mo`e i sumnjati, hrvatstvo Kljuji}a i Brki}a je nesumnjivo. Oni su zasigurno radili za dobrobit i Hrvatske i Hrvata u BiH.
Bo{njac
i
U svojoj ogromnoj gladi za velikom i mo}nom Srbijom Srbi su u ratovima {irili svoje teritorije istrebljuju}i svoje kom{ije, a u periodima mira su poku{avali te kom{ije asimilirati u Srbe. U tom cilju su smislili teoriju po kojoj su Bo{njaci islamizirani Srbi. Strategija te teorije je da se Bo{njaci ubijede kako su oni biolo{ki potomci Srba, dakle Srbi, ali su se zbog izdaje njihovih predaka odvojili od Srba. Generacije Bo{njaka su u {kolama biv{e Jugoslavije morale u~iti napamet kako su za vrijeme "turske" vladavine njihovi preci, koji su bili Srbi, prelazili na Islam; neki da bi dobili povlastice, a neki iz straha. Po toj teoriji samo naj~asniji Srbi su ostajali vjerni "veri pradedovskoj". U srpskoj mitologiji postoji izreka: "Potur~i se plaho i lakomo." Takvim {kolovanjem su generacije mladih Bo{njaka bile izlo`ene maltretiranju. Na ~asovima "Srpskog" jezika i "Istorije" u~iteljice, naj~e{}e `ene oficira iz Srbije i Crne Gore na slu`bi u Bosni i Hercegovini, "obja{njavale" su malim Bo{njacima kako su oni potomci najgorih izdajnika. Takvo {kolovanje je imalo za cilj da posramljeni mali Bo{njaci napuste svoj nacionalni identitet. Da bi im se olak{alo gubljenje identiteta, u periodu Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) izmi{ljena je nova etni~ka odrednica: Jugosloven. Svakome nacionalno svjesnom Bo{njaku bilo je jasno da je jugoslovenstvo samo sinonim za srpstvo i da je izmi{ljeno samo da bi asimilacija nesrpskih naroda u Srbe bila {to bezbolnija i {to uspje{nija. Takvo asimilatorsko {kolstvo, koje je karakterisalo i Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca kao i SFRJ, dovelo je do gubljenja identiteta kod mnogih Bo{njaka. Poznato je
da se knji`evnik Me{a Selimovi} javno deklarisao kao Srbin. Mnogo vi{e je bilo "Muslimana" koji su se osje}ali Srbima, a, za razliku od Me{e, to nisu javno iskazivali. Interesantno je spomenuti da su se mnogi politi~ari i gotovo svi vrhovni poglavari Islamske vjerske zajednice, reisi-ul-uleme, osje}ali Srbima. Kako su upravo takvi "Muslimani" dolazili do najvi{ih polo`aja? To se obja{njava ~injenicom {to su ih Srbi uo~avali kao takve i potom im omogu}avali da napreduju u slu`bi i da dolaze na polo`aje gdje }e predstavljati Muslimane, tj. Bo{njake. Mnoge takve "Muslimane" opisuje Alija Nametak u knjizi "Sarajevski nekrologij" izdatoj 1994. od Globusa i Bo{nja~kog instituta u Zurichu. Najpoznatiji noviji primjer prevaspitanog "Bo{njaka" je filmski re`ier Emir Kusturica. Kriju}i se iza jugoslovenstva Emir Kusturica se bez ostatka stavio na stranu ~etnika i tako najbolje dokazao da je jugoslovenstvo u etni~kom smislu samo sinonim za srpstvo.
Veoma interesantno je napomenuti da se Alija Izetbegovi} deklarirsao kao Srbin. Pred izbore 1990. su objavljeni dokumenti na kojima je Alija Izetbegovi} svojom rukom napisao da se smatra Srbinom. Poznato je da se Alija Izetbegovi} izja{njavao kao Srbin i na popisu stanovni{tva 1961. Budu}i da je pred izbore 1990. Televizijom Sarajevo vladali velikosrbi, Izetbegovi} je dobio polusatnu emisiju na kojoj se pravdao za takvo svoje izja{njavanje. Pravdao se da tada nije bila priznata muslimanska nacija pa se morao izja{njavati kao Srbin. Me|utim, to nije ta~no. Mogao se, kao i ogromna ve}ina Bo{njaka, pisati kao "neopredjeljen". Neki su iz {ale, a neki iz raznih protesta pisali da su Eskimi, Marsovci, Kinezi, Japanci itd. Na kraju, mogao se izja{njavati i kao Musliman. Ako bi se izjasno kao Musliman jedino {to mu se moglo dogoditi je da slu`benik na dokumentu ostavi tu rubriku praznu ili da napi{e "neopredjeljen". Ja sam se izja{njavao kao Musliman, a `ivio sam u istoj dr`avi kao i Izetbegovi}. Svi oni "Muslimani" koje ja znam da su se izja{njavali kao Srbi ~inili su to iz afiniteta prema Srbima. S obzirom da je Alija Izetbegovi} bio dovoljno politi~ki obrazovan, on se svjesno izja{njavao kao Srbin. Oni koji nisu imali pojma o tim stvarima nisu razlikovali vjeru i naciju i izja{njavali su se kao muslimani vjernici ({to je bilo dozvoljeno i {to je njima bilo dovoljno) nikada kao Srbi.
Kada sam ve} otvorio pitanje identiteta Bo{njaka ukratko }u re}i ne{to o tome. Za razliku od onih Ju`nih Slavena koji su po dolasku na Balkan u 7. stolje}u primili pravoslavlje, imamo i one koji su primili katoli~anstvo. Osim te dvije konfesije u Bosni je pustilo korijena "hereti~ko" u~enje, tzv. Bosanska ili Bogumilska ili Kristijanska crkva. Posabna crkva, posebna teritorija i odanost srednjevjekovnoj bosanskoj dr`avi stvorili su srednjevjekovnu bo{nja~ku naciju. Bogumilsko u~enje je izniklo iz protivrje~nosti jedinstva Boga sa dogmom svetom trojstvu. Bogumili su ~vrsto vjerovali u zagrobni `ivot. Vjerovali su da ima jedan Bog i da je Bog u svom bi}u dobar, da nije izvor nesre}e na zemlji, nego da je nesre}a rezultat materijalnog svijeta, kojeg je stvorio |avo. Bogumili
su vjerovali da smrt ~ovjeka osloba|a od materijalnog svijeta, svijeta zla, i uvodi ga u vje~ni svijet istine, koji je Bo`ija kreacija.. Bogumili kao i muslimani ne prihvataju dogmu o svetom trojstvu, koja, po njima, naru{ava sliku jedinstva boga. Upravo zbog te sli~nosti sa Islamom Bogumili su lahko i rado prihvatili Islam, neki ~ak i prije dolaska Turaka u Bosnu. Prije prihvatanja Islama bosanski bogumili su bili izlo`eni kri`arskim ratovima iz Ugarske i krsta{kim ratovima iz Ra{ke (Srbije) da bi se odrekli svoje bogumilske vjere. Kao posljedicu tih ratova imamo da su bosanski kraljevi formalno prihvatali katoli~anstvo, da bi za{titili narod i dr`avu, mada je ve}ina njihovih podanika ostala pod uticajem stare vjere. Akademik Nedim Filipovi} je u svojim nau~nim radovima dokazao da su ve}ina bosanskih muslimana potekli upravo od Bosanaca koji su bili tek jednu generaciju pokatoli~eni bogumili. U pariodu otomanske vladavine Bo{njaci su se, dok su u Bosni, izja{njavali kao muslimani, da bi ozna~ili svoju razli~itost od okolnih hri{}ana, a izvan Bosne, deklarisali su se kao Bo{njaci, da bi ozna~ili svoju razli~itost od Turaka. Bo{njaci su po~etkom 18. vijeka ~ak i ratovali protiv Turaka za slobodu Bosne. Ustanak je vodio Husein-kapetan Grada{}evi}. Tada je Bosna ka`njena oduzimanjem ~etiri nahije sa desne strane Drine, koje je Turski sultan darovao Obrenovi}evoj Srbiji za usluge u ratu protiv Bo{njaka. Tako se srpski san, da im granica bude na Drini, iskazan pjesmom "Mars na Drinu", time ostvario. Tada su Bo{njaci vojno porazili Turke na Kosovu Polju, ali su ipak na kraju izgubili zbog izdaje. Interesantno je da su i tada posavski katolici bili odani svojoj zemlji Bosni do kraja. Interesantno je da su i tada neprijatelji Bo{njaka na{li jednoga, tobo`e, muslimana, a uistinu Srbina, Omer-Pa{u Latasa, da obra~una sa bo{nja{tvom zauvijek. Ni`i oficir u Austrijskoj vojsci, glamo~ki Srbin Latas je, tobo`e, primio Islam, a, ustvari, uzeo zadatak da pobije sve vi|enije i pametnije Bo{njake. On je to sa zadovoljstvom temeljito obavio. Bo{nja~ka vlastela i inteligencija je tada uni{tena, pa je i svijest o bo{nja{tvu za du`e vrijeme poklekla. Kao posljedicu takvih povijesnih okolnosti u Bosni i Hercegovini imamo katolike, pravoslavne i muslimane koji su se tek mnogo kasnije po~eli nacionalno izja{njavati kao Hrvati, Srbi i Bo{njaci. Dakle, istina je suprotna od onoga {to su nas u~ili u jugoslovenskim {kolama; preci dana{njih bosanskih Srba i Hrvata su pod pritiskom tu|ina, krsta{a i kri`ara napustili svoju bogumilsku vjeru. Me|utim, ta pitanja su od drugorazrednog zna~aja. Iz etnogeneza pojedinih etni~kih grupa u Bosni i Hercegovini se ne smiju izvla~iti nikakvi zaklju~ci o ve}em ili manjem pravu nekih naroda na Bosnu i Hercegovinu. Na Bosnu i Hercegovinu imaju jednako pravo svi gra|ani koji u njoj `ive i koji po{tuju Ustav i granice svoje domovine.
Dugo je Bo{njacima bilo osporavano njihovo nacionalno ime sijede}om argumentacijom: "Ne mogu samo Muslimani imati pravo da se zovu Bo{njaci. Ima i Srba i Hrvata koji `ive u Bosni." Da bi se izbjegle ovakve zabune treba praviti razliku izme|u rije~i "Bo{njak" i "Bosanac". Bosanac je oznaka za
regionlnu pripadnost kao {to je npr. Dalmatinac, [umadinac, Sand`aklija, Hercegovac itd, dok je Bo{njak oznaka za etni~ku pripadnost kao {to je i Srbin, Hrvat, Albanac itd. Dakle postojanje termina "Bo{njak" ne ometa ni Srbina ni Hrvata iz Bosne da za sebe ka`e da je Bosanac.
Potpuno je besmisleno govoriti da su Muslimani "potur~eni" Srbi i Hrvati. Stanovni{tvo u Bosni je sve do kraja 19. vijeka imalo uglavnom vjersku i regionalnu, a ne i nacionalna svijest. Do tada su se ljudi u Bosni uglavnom smatrali pravoslavnim, katolicima i muslimanima, a ne Srbima, Hrvatima i Bo{njacima. Osim te vjerske svijesti o sebi imali su i regionalnu svijest o pripadnosti Hercegovini ili Bosni. U periodu austro-ugarske vladavine, tek iza 1878, pravoslavni Bosanci i Hercegovci su stekli srpsku nacionalnu svijest, katolici hrvatsku, a muslimani su se sjetili svog nacionalnog identiteta i imena Bo{njak. Me|utim, ovo pravilo ima veoma mnogo izuzetaka. Poznati su primjeri katolika i pravoslavnih koji su se opredjeljivali kao Bo{njaci. Mnogo su ~e{}i primjeri muslimana koji su stekli srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest. Bo{njaci su 1918. `rtvovali svoj nacionalni identitet i nacionalno ime Jugoslaviji. Za formalno priznanje svoje nacionalne osobenosti pod imenom Bosansko-hercegova~ki Muslimani ili, skra}eno, Bosanski Muslimani izborili su se tek 1970. zahvaljuju}i tada{njim Bo{njacima komunistima kao {to su bili D`emal Bijedi}, Hamdija Pozderac, dr. Fuad Muhi}. To je bila veoma suptilna politi~ka borba u kojoj se nije smjelo ni malo pogrije{iti. Zna~ajnu su ulogu odigrali i teoreti~ari: dr. Atif Purivatra, dr. Muhamed Had`ijahi}, dr. Muhsin Rizvi}, dr. Kasim Suljevi}, dr. Muhamed Filipovi}. Bo{njaci su povratili svoje nacionalno ime Bo{njak tek u ratu, u prolje}e 1994. Zna~ajne zasluge za to pripadaju Adilu Zulfikarpa{i}u i Aliji Isakovi}u.
Bo{njaci su prije rata bili najvitalnija etni~ka grupa u Bosni i Hercagovini, a poslije Albanaca i u Jugoslaviji. To je direktna posljedica njihove obespravljenosti u komunisti~kom re`imu. Naime, za vrijeme komunizma, Srbima su bila otvorena sva vrata u dr`avnim preduze}ima. Srbin kojem bi dosadio te`ak `ivot zemljoradnika silazio bi u grad. Tamo bi uvijek nalazio nekog "druga" Srbina koji bi mu nalazio neko zaposljenje. Tako su fabrike u bosanskim gradovima bile pune nepismenih stra`ara, portira ili skladi{tara, Srba koji su svoja imanja na planinama ostavili i si{li u dr`avne stanove u gradu. Prilago|avaju}i se gradskom `ivotu ostajali su na jednom ili dva djeteta. Mnogi od njih su, odvojeni od svog prirodnog ambijenta, propadali u pi}u. Srpska planinska sela su ostajala napu{tena. S druge strane Bo{njaci nisu imali takve mogu}nosti zapo{ljavanja. Tako se dogodilo da su Bo{njaci zemljoradnici ostajali na selima. @ive}i ruralnim `ivotom oni su imali dosta djece. Za razliku od srpskih sela u "muslimanskim" selima je cvjetao `ivot. To je dovelo do znatno ve}eg natalitata Muslimana u odnosu na ostale u Jugoslaviji; 14 promila, dok su Hrvati imali prira{taj od 8, a Srbi od 7 promila. Jedino su Albanci imali ve}i natalitet. Bo{njaci su bili u prosjeku daleko najmla|i narod u BiH. U predratnim
godinama u Bosni i Hercegovini broj ro|enih bo{nja~kih beba je ve} bio oko 2/3 od broja ukupno ro|enih beba, iako su Bo{njaci ~inili samo 44.3% stanovni{tva. Dakle, Bosna i Hercegovina, ako se ne podijeli, }e vremenom biti zemlja sa velikom ve}inom bo{nja~kog stanovni{tva. To je jedan od razloga ~etni~koga genocida u Bosni i Hercegovini i njihovog insistiranja na podjeli Bosne i Hercegovine na etni~ke teritorije.
Bo{njaci iz gradova tako|er nisu imali velikih mogu}nosti zapo{ljavanja. Zato su se okrenuli "maloj privredi". ("Mala privreda" je bio komunisti~ki izraz za privatne kompanije.) I Hrvati kao i Bo{njaci su se okrenuli "maloj privredi". Za po~etni kapital im je uglavnom poslu`ila u{te|evina zara|ena u Njema~koj. Posljednjih 20 godina pred rat je privatni sektor do`ivljavao procvat, a socijalisti~ki krah. Tako se dogodilo da su Bo{njaci i Hrvati i ekonomski postali vitalniji od Srba. To je drugi krupan razlog ~etni~kog genocida. Srbi nisu mogli podnijeti da "Turci" i "Usta{e" ponovo budu "parajlije". Znali su da vlada onaj ko ima pare. Nije slu~ajno da su kasnije u ratu ne meti ~etnika bili upravo oni Bo{njaci koji su bili uspje{ni u privatnom biznisu. Dakle, strate{ki interes Srba u Bosni i Hercegovini je da se ograde (Karad`i} ka`e "razgrani~e") od znatno vitalnijih i sposobnijih Bo{njaka. Zato svako onaj ko pristaje na to razgrani~enje radi u srpskom nacionalnom interesu.
S druge strane, budu}i da Bo{njaci `ive tako raspore|eni da bi u svakoj etni~koj podjeli ostali razbacani u nekoliko nepovezanih enklava, podjela Bosne i Hercegovine bi zna~ila siguran nestanak ovog naroda u skoroj budu}nosti. Zato je smrtni neprijatelj Bo{njaka svako onaj ko dijeli Bosnu i Hercegovinu. Za Bo{njake ne postoji nikakav vi{i i zna~ajniji cilj od jedinstvene Bosne i Hercegovine, jer je to pitanje `ivota i smrti naroda. Zato se jedinstvo Bosne i Hercegovine ne mo`e i ne smije trampiti za nekakvu ekonomsku pomo}, {to se upravo doga|a u "mirovnom procesu". Tra`iti ekonomsku pomo} da bi se stavio potpis na podjelu Bosne i Hercegovine u bilo kojem pakovanju, je smrtni udarac i grijeh prema Bosni i Hercegovini i Bo{njacima. Egzistencijalne stvari za jedan narod kao {to su suverenitet, teritorije i nacionalno dostojanstvo namaju cijene. Nikada ~ovjek na trguje sa svojim `ivotom. Isto tako dr`ava ne mo`e trgovati svojim suverenitetom, teritorijem i nacionalnim dostojanstvom. Dr`avnik nipo{to ne smije dovoditi u pitanje te svetinje. Zato u svim dr`avama na svijetu prilikom inauguracije predsjednik pola`e zakletvu u kojoj se obavezuje da }e i `ivotom braniti ustav, suverenitet i granice domovine. Bosna nestaje iz jednog jedinog razloga: {to na{ predsjednik izdao te postulate spoznate kroz hiljadugodi{nje iskustvo o dr`avi.
Bosna i Hercegovina u SFRJ
Bosna i Hercegovina prije "Afere Agrokomerc"
Amandmani iz 1974. na Ustav SFRJ bili su toliko zna~ajni da se naj~e{}e o njima govori kao o Ustavu iz 1974. Kao i u drugim republikama i u Bosni i Hercegovini ti amandmani su doveli do afirmacije republi~ke dr`avnosti. Me| utim, da dr`avnost Bosne i Hercegovine ne bi ostala samo mrtvo slovo na papiru bosanski patrioti u tada{njem rukovodstvu republike vodili su dugogodi{nju te{ku politi~ku borbu sa velikosrpskim lobbyem u BiH. U tada{njoj terminologiji velikosrpski lobby je ozna~avan rije~ju "unitaristi" dok je druga strana, borci za ja~anje dr`avnosti BiH, ozna~avana etiketom "separatisti". U uslovima komunisti~kog "jednoumlja" ta borba se vodila jednim ezopovskim jezikom tako da ve}ina Bo{njaka, nije znala ocijeniti ko je ko. Rije~i "unitaristi" ili "separatisti" su se ~esto upotrebljavale, ali samo uop{teno, nikada da okarakteri{u konkretnu osobu. Me|u borcima za samostalnost republike glavni protagonisti me|u Bo{njacima bili su D`emal Bijedi}, Hamdija Pozderac i dr. Fuad Muhi}, a me|u Hrvatima Branko Mikuli} i Hrvoje I{tuk. Istaknutih li~nosti na drugoj strani nije bilo. Nije bilo ni potrebe. Svi kadrovi srpske nacionalnosti na svim nivoima su slo`no radili na "ja~anju Jugoslavije". U konkretnoj realizaciji to je zna~iilo zapo{ljavanje {to vi{e Srba u dr`avne slu`be, vojsku, miliciju, univerzitete, {kole, bolje firme itd. Srbi su zadr`ali kontrolu nad Jugoslovenskom narodnom armijom (JNA) i Kontra-obavje{tajnom slu`bom, KOS-om, kojim su apsolutno vladali u periodu unitarizma, tj. u periodu prije Ustava iz 1974. Po~etkom 1977. poginuo je D`emal Bijedi} kada je bio na funkciji predsjednika Saveznog izvr{nog vije}a (SIV), tj. Vlade SFRJ. "Nesretan slu~aj" se dogodio u blizini Kre{eva kod Sarajeva i nikad nije potpuno obja{njen. Bo{njaci nikada nisu shvatili koliko su izgubili smr}u D`emala Bijedi}a. Na sve~anoj akademiji povodom ~etvrte godi{njice pogibije D`emala Bijedi}a prikazana su dva dokumentarna filma o njegovom "`ivotu i djelu" nastavnicima Univerziteta u Mostaru koji je nosio njegovo ime. Jedan od tih filmova je bio o Bijedi}evim diplomatskim putovanjima, a drugi je bio o njegovom predsjedni~kom radu u SIV-u. U ovom drugom filmu je bilo nekoliko njegovih diskusija bez "lakirovke", tj. diskusija kakve se nikada nisu objavljivale na radiju i TV u to vrijeme. Tu se vidjelo sa kakvim `arom i hrabro{}u se suprotstavljao velikosrbima. Mada su se filmovi te vrste o drugim revolucionarima ~esto ponavljali, meni je odmah bilo jasno da taj film vi{e nikada ne}u vidjeti. Ispostavilo se da sam bio u pravu.
Ubrzo poslije pogibije D`emala Bijedi}a mo}ni srpski lobby u Bosni i Hercegovini poku{ao se obra~unati sa Hamdijom Pozdercem. Sada{nji ~etni~ki
vojvoda, a tada{nji profesor Fakulteta politi~kih nauka Univerziteta u Sarajevu, dr. Vojislav [e{elj, je uo~io da je jedan student Hamdije Pozderca prepisao dijelove svoje disertacije, a da to Pozderac nije kaznio. Budu}i da je i student, Brano Milju{, bio na veoma visokoj funkciji u SK BiH, od toga je napravljena velika afera sa ciljem skidanja sa vlasti Hamdije Pozderca. Me|utim, tada 1979. Hamdija Pozderac se uspio odbraniti, a [e{elj je morao napustiti Sarajevo. Na povr{inu je isplivalo {ta stvarno ti{ti [e{elja; nacionalna afirmacija Muslimana, kojima je nacionalna posebnost i formalno priznata 1970, i sve ve}a samostalnost Bosne i Hercegovine. [e{elj je upro prstom na "muslimanske nacionaliste u SK BiH". Nabroja}u neke od njih, jer to su bili pravi borci za bosansku dr`avnost i bo{nja~ki nacionalni identitet. Njihova svijetla imena su: Hamdija Pozderac, Hasan Grab~anovi}, Muhsin Rizvi}, Muhamed Had`ijahi}, Atif Purivatra, Fuad Muhi} itd.
U prolje}e 1983. uhap{ena je u Sarajevu takozvana "grupa muslimanskih nacionalista". Su|enje je trajalo cijelo ljeto i kazne su bile drakonske. Me|u optu`enima su bili Alija Izetbegovi}, Omer Behmen, Hasan ]engi}, Edhem Bi~ak~i}, D`emaludin Lati}. Mene je tada zbunjivala ~injenica da su se u osudi tih Muslimana najja~e anga`ovali Hamdija Pozderac i Fuad Muhi}, ljudi koji su od [e{elja bili okarakterisani kao perjanice muslimanskog nacionalizma i koji su o~igledno bili bosanski patrioti. Mnogi Bo{njaci su mislili da muslimanski komunisti sude muslimanske vjernike da bi se dodvorili mo}nom srpskom lobby-ju u SK BiH. To je Pozderca odvojilo od mnogih Bo{njaka i u~inilo ga veoma ranjivim. Ta ranjivost }e do}i do punog izra`aja kod slijede}eg velikosrpskog poku{aja skidanja Pozder~eve garniture sa vlasti, "Afere Agrokomerc". Velikosrpska propaganda, koja je tvrdila da je BiH "tamni vilajet" gdje se sudi svima koji druk~ije misle, dobila je nove pristalice me|u Muslimanima poslije "Sarajevskog procesa". Oni koji su znali da je Hamdija Pozderac bosanski patriota protuma~ili su "Sarajevski proces" kao njegovo uklanjanje politi~kih amatera koji bi mogli pokvariti proces osamostaljivanja Bosne i Hercegovine. Niko tada nije ni sanjao, a ni ja, da bi mogli postojati neki Muslimani koji bi htjeli dijeliti Bosnu i Hercegovinu i da ih Pozder~evi ljudi ba{ zato i sude. Znalo se da je podjela Bosne i Hercegovine u srpskom interesu i niko nije ni pomislio da bi neki Muslimani, i to vjernici, mogli toliko i}i Srbima na ruku. Niko tada nije obratio pa`nju na ~injenicu da je "Islamska deklaracija" Alije Izetbegovi}a izdata od Beogradskog izdava~a "Srpska re~", neskrivene ~etni~ke ku}e i da je tada [e{elj organizirao peticije da se puste "muslimanski intelektualci". Na [e{eljevu inicijativu je i veoma uticajna grupa lijevo orijentisanih evropskih filozofa iz tzv. Kor~ulanske {kole stala u za{titu "islamskih intelektualaca". Niko tada nije obra}ao pa`nju da je Izetbegovi} tokom su|enja stalno ponavljao da on u "Islamskoj deklaraciji" ne misli na Bosnu i Hercegovinu nego na neku dr`avu u kojoj bi muslimani bili oko 80% stanovni{tva. Tek kada je po povratku iz Geneve u jesen 1993., gdje je upravo bio potpisao Tu|man - Milo{evi}ev plan unije "tri Bosne", Alija Izetbegovi}
izjavio da }e muslimani dobiti dr`avu u kojoj }e sa~injavati oko 80% stanovni{tva, postalo je jasno o kojoj je dr`avi rije~ u "Islamskoj deklaraciji". Postalo je jasno da je Alija Izetbegovi} oduvijek `elio i radio na podjeli Bosne i Hercegovine. Postalo je jasno i za{to ja Pozderac sudio, a [e{elj podr`avao Izetbegovi}a. Razbijanje Bosne i Hercegovine radi formiranje male "muslimanske" dr`avice je u najboljem velikosrpskom interesu. U svemu tome Pozderac je napravio jednu veliku gre{ku. Misle}i da je uklonio Izetbegovi}a iz politi~kog `ivota smje{taju}i ga na dugogodi{nju robiju (14 godina), on se nije potrudio da Bo{njacima objasni ko je stvarno Alija Izetbegovi} i da Izetbegovi} pogoduje velikosrbima jer `eli da dijeli Bosnu. To }e kasnije, kada pomo}u "Afere Agrokomerc" velikosrbi uklone Pozder~evu garnituru i Izetbegovi}a prije vremena puste iz zatvora, omogu}iti Izetbegovi}u da sa oreolom antikomuniste i Muslimana, `rtve komunizma, stane na ~elo Muslimana i po~ne stvaranje svoje dr`avice, "Male Bosne" u odsudnom trenutku bosanske istorije. Ni{ta mu ne smeta {to se usput formira i srpska dr`ava na ra~un Bosne i Hercegovine, tzv. Republika Srpska kojoj je 8. septembra 1995. u Genevi tandem Izetbegovi}-[a}irbej dao i na{e priznanje.
Da se vratimo "Sarajevskom procesu" iz 1983. U spisima tog su|enja nalaze se nepobitni dokazi da su Izetbegovi}a sudili borci za samostalnost BiH ili, kako on ka`e, oni koji imaju "uskogruda i lokalisti~ka gledanja" (naglasio M.B.). Evo citata iz zavr{ne rije~i Alije Izetbegovi}a od 16. avgusta 1983. na "Sarajevskom procesu". Citiram:
"Na kraju `elim da ka`em da nisam u~inio nikakvu {tetu Jugoslaviji. Tu {tetu u~inili su oni koji su inicirali ovaj proces. Uskogruda i lokalisti~ka gledanja nanijela su ve} do sada krupne {tete ovoj zemlji. To se dogodilo i u slu~aju ovog procesa. Njega su mogli pokrenuti samo ljudi ~iji horizonti ne se`u dalje od atara ovog grada.
Kada je rije~ o Jugoslaviji, mogu samo re}i da sam je volio kao {to se voli svoja zemlja. Volio sam to ime Jugoslavija. Volio sam njen lik na karti." Sjetimo se unitaristi~ke, tj. velikosrpske terminologije iz onoga vremena, kada se sipalo drvlje i kamanje na "uskogruda lokalisti~ka gledanja koja ne vide dalje od svoga atara i koja razbijaju Jugoslaviju". Ovakvih unitaristi~kih parola ne bi se postidio ni Milo{evi}.
Usput da napravim jednu digresiju. Vidimo da su ovakve parole bile u opticaju me|u Srbima mnogo prije Milo{evi}evog dolaska na vlast. Ovim parolama je Srbe naoru`ao dr. Nenad Kecmanovi}, jedan od najlukavijih velikosrpskih politi~ara u Jugoslaviji. Naime, jo{ prije Titove smrti dr. Nenad Kecmanovi} je po~eo svake nedjelje u NIN--u pisati ~lanke u kojima se obra~unavao sa
tada{njim Ustavom Jugoslavije. U toj seriji ~lanaka, koji su godinama izlazili, on je uveo tada{nju velikosrpsku terminologiju. Sjetimo se nekih Kecmanovi}evih izraza kao {to su npr. "nacionalne oligarhije" (za republi~ke organe vlasti), "autarki~ne ekonomije" (za republi~ke privrede), "uskogruda lokalisti~ka gledanja" (za republi~ke ili nacionalne interese), "svoj atar" (za svoju Republiku) itd. Tim ~lancima je dr. Nenad Kecmanovi} postao jedan od najzna~anijih ljudi u nacionalnom bu|enju Srba, koje je, kao i uvijek, zavr{ilo u genocidu nad susjedima, Albancima, Hrvatima i Bo{njacima. Dakle, nije ta~na tvrdnja da je Milo{evi} zaveo Srbe. Ta~na je obrnuta tvrdnja; da su Srbi, koji su znatno ranije bili nacionalno probu|eni, izabrali vladara kakvog su i `eljeli.
Interesantno je spomenuti da je dr. Nenad Kecmanovi} zaposlio dr. Vojislava [e{elja na Fakultet politi~kih nauka u Sarajevu i da ga je kao dekan {titio prilikom [e{eljevog napada na rukovodstvo BiH.
"Afera Agrokomerc"
"Afera Agrokomerc" je pokrenuta 1988. kada je ustanovljeno izdavanje velikih iznosa mjenica bez pokri}a od strane Agrokomerca iz Velike Kladu{e. ^injenica da je direktora Agrokomerca Fikreta Abdi}a na tu funkciju doveo Hakija Pozderac iskori{tena je od protagonista "antibirokratske revolucije" u BiH da se ukloni Pozder~eva garnitura iz rukovodstvu BiH. Za obra~un sa bosanskim patriotima iskori{teni su ~lanovi BiH birokratije koji su nosili muslimanska imena i tobo`e zastupali Muslimane, a koji me|utim uop{te nisu marili za narod iz kojeg poti~u. Njihova domovina je bila Jugoslavija, a njihov jedini pokreta~ u `ivotu li~ni interes. To su ljudi koji se ne opredjeljuju dok ne vide ko }e pobijediti, a kada se jednom opredijele, kao i svi le{inari, oni dokraj~avaju `rtvu. Hamdija Pozderac je napravio odsudnu gre{ku kada je dao ostavku na svoju budu}u funkciju predsjednika Ustavne komisije SFRJ. On je znao da ta njegova funkcija ti{ti velikosrbe, koji su poku{avali promjenom Ustava vratiti unitarizam u Jugoslaviju. Mislio je da }e odustajanjem od te funkcije biti pu{ten na miru. Me|utim, time je pokazao slabost koja je sve one le{inare sa muslimanskim imenima, a jugoslovenskim srcem u grudima, okrenula protiv njega i njegove garniture. Obi~no se ~ovjek ne sje}a takvih bezna~ajnih ljudi pa sam i ja zapamtio samo trojicu: Nijaz i Raif Dizdarevi} i Seid Maglajlija. S druge strane, Hamdija Pozderac, Munir Mesihovi}, Ferhad Kotori}, Avdo ^ampara, Hakija Pozderac, Sadi ^emalovi}, Jole Musa, Fikret Abdi} samo su neka od imena smjenjenih sa visokih funkcija u BiH u tim vremenima "Agrokomerca" i "antibirokratske revolucije". Tada su se sjajno ponijeli neki mla|i, dobro obrazovani bo{nja~ki politi~ari kao {to su dr. Fuad Muhi}, Muhamed Abad`i}, Nijaz Skenderagi}, Fatima Zubovi}, i javni tu`ilaz sa "Sarajevskog procesa" Edina Re{idovi}. Interesantno je spomenuti da su svi oni, osim Skenderagi}a i Re{idovi}eve, kasnije ponudili svoju saradnju
Izetbegovi}evoj Stranci demokratske akcije (SDA). Oni to nisu u~inili iz karijeristi~kih razloga, nego zato {to su vidjeli kakva se opasnost nadvila nad Bo{njake i Bosnu i Hercegovinu. Da su bili karijeristi oni bi u "Aferi Agrokomerc" stali uz Milana Uzelca, Savu ^e~ura, podlog Miroslava Jan~i}a, Milanka Renovicu i ostale protagoniste "antibirokratske revolucije" kao {to su to u~inili Dizdarevi}i i Maglajlija. Za razliku od SDS-a i HDZ-a koje su objeru~ke prihvatile sve biv{e komuniste iz svojih nacija, SDA nije prihvatila sviju, nego oprezno samo neke, prema kriteriju kojeg je kasnije na 2. kongresu SDA po~etkom 1994. okarakterisao Izetbegovi} izjavom: "Birati po{tene, radije nego sposobne". Kad pogledate pona{anje njegovih saradnike kao {to su npr. dr. Kasima Trnku, D`emaludin Lati}, Edhem Bi~ak~i}, Kemo Mufti} itd. onda vam je jasno da u praksi ono "po{teni" zna~i "apsolutno poslu{ni".
Poslije "Afere Agrokomerc" stvari su se odvijale veoma brzo. Promjenjen je Ustav BiH da bi se mogli odr`ati slobodni izbori. Glatko su pu{teni Alija Izetbegovi} i njegovi sljedbenici iz zatvora. O tome mi je pri~ao Adil Zulfikarpa{i}. Zulfikarpa{i} svjedo~i: "Dva dana po Izetbegovi}evom pu{tanju iz zatvora on se na{ao u Zurichu kod mene. Ja sam znao da su mu prilikom presude 1983. oduzeta i gra|anska prava i da se gra|anska prava ne mogu vratiti bez novoga procesa. Upitao sam Izetbegovi}a kako je mogao dobiti paso{ tako brzo dok mu jo{ ni gra|anska prava nisu vra}ena? On je samo odgovorio: "Eto, dali mi." Kada se znaju prilike u tada{njoj BiH i kada se zna ko je i kome mogao tako izdati paso{ SFRJ name}e se pitanja: "Ko je Alija Izetbegovi}?" Za{to bi velikosrbi olak{avali Izetbegovi}u stvaranje muslimanske stranke? Na{e sumnje se poja~avaju kada se sjetimo Karad`i}eve izjave pred izbore: "Ako bude izabran Durakovi}, bi}e rat, a ako bude izabran Izetbegovi}, dogovori}emo se." Danas poslije Izetbegovi}evih potpisa na sve "mirovne planove" kojima se legalizuju ~etni~ka osvajanja po Bosni i Hercegovini postaje jasno da je Karad`i}u trebao Izetbegovi} upravo da bi mogao uspje{nije ratovati, tj. da bi imao nekoga u suprotnom taboru ko }e mu svojim potpisima legalizovati oplja~kano. Postaje jasna i predizborna hajka na dr. Nijaza Durakovi}a iz partijskih organizacija Saveza komunista iz ve}inskih srpskih dijelova Bosanske Krajine. Dakle, po svaku cijenu su se morali ukloniti iz vlasti Bo{njaci koji bi mogli parirati velikosrbima i dovesti Izetbegovi} na ~elo Muslimana.
Stranka demokratske akcije - SDA
Izetbegovi}eva SDA je inicirana 27. marta 1990. To je stvarno bilo iznena| enje. Po tada{njim zakonima svaki u~esnik tog skupa je mogao dobiti do 10 godina zatvora. Osim toga, za veliku ve}inu Bo{njaka odraslih u "bratstvu i jedinstvu" nacionalni osje}aji su bili tabu tema. Za razliku od Srba Bo{njaci nikada nisu kolektivno ispoljavali svoja nacionalna osje}anja. ^ak su i Srbi u
Bosni i Hercegovani bili suzdr`ani u javnom srbovanju. Zato je bilo zaista nevjerovatno vidjeti ~etrdeset Muslimana i Muslimanki kako sjede pred TV kamerama kao dokaz da su Muslimani prvi krenuli u nacionalno podvajanje u Bosni i Hercegovini. To je bio veliki propagandni poen u korist ~etnika. Od tog trenutka je uslijedio niz doista neobi~nih doga|aja. Mada jo{ nekoliko mjeseci SDA nije bila registrovana, ni u jednom mjestu njeni skupovi nisu bili zabranjeni, osim osniva~ki skup SDA u Travniku. U najljep{oj sali Holiday Inn-a u Sarajevu odr`ana je osniva~ka skup{tina 9. juna 1990. "Alijini" ljudi su slobodno nosali zelene zastave i po isto~noj Hercegovini, Majevici, Grme~u i po mnogim drugim mjestima gdje su vijekovima Muslimane maltretirali i ~ak ubijali i za manje "grijehove". Sada je jasno da su kreatori "antibirokratske revolucije" pustili Izetbegovi}a i njegove ljude da se razma{u i stave na ~elo Bo{njaka. Pretpostavljam da je Izetbegovi} imao tu ~ast zbog toga {to je u "Islamskoj deklaraciji" napisao da je Pakistan "na{a" generalna proba. Time je dao do znanja da on pristaje na ideje razmjene stanovni{tva u cilju podjele BiH. Te ideje su velikosrbi tek pred izbore 1990. po~eli javno iznositi.
Moj prvi susret sa Izetbegovi}em dogodio se nekoliko dana uo~i referenduma o nezavisnosti BiH, dakle krajem februara 1992. To je bilo na sastanku u amfiteatru op{tine "Stari Grad" u Sarajevu. Sastanak je sazvan sa jednom ta~kom dnevnog reda: "Pripreme za referendum". Na sastanak su bili pozvani predsjednik i sekretar SDA iz svake op{tine u BiH. Ja sam kao predsjednik Komisije za odnose sa javno{}u SDA Tuzle oti{ao na taj sastanak umjesto predsjednika dr. Saliha Kulenovi}a, koji je imao neku drugu obavezu u to vrijeme. Na sastanku je bila tada{nja "krema" SDA stranke. Ono zbog ~ega je sastanak sazvan bilo je na brzinu rutinski obavljeno. Taj dio posla su obavili dosta dobri organizatori Hasan ^engi} i Amila Omersofti}. Nije bilo planirano da se Alija Izetbegovi} pojavi. Svi smo bili prijatno iznena|eni kada smo obavije{teni da bi predsjednik Izetbegovi} `elio da se sa nama sastane. Sa njim je do{ao i dr. Ejup Gani}. Tada nam se Izetbegovi} obratio otprilike rije~ima: "Mo`da }e se od nas tra`iti da pregovaramo o unutra{njoj podjeli Bosne i Hercegovine na etni~ke kantone. More bit' da to nije ni tako lo{e da se defini{e da je muslimansko ono gdje su Muslimani ve}ina. To ne zna~i da bi se vr{ila preseljenja stanovni{tva. Samo bi se kantoni u kojim su Muslimani ve}ina nazivali muslimanskim, kantoni gdje su Srbi ve}ina srpskim, a tamo gdje su Hrvati ve}ina bili bi hrvatski kantoni. Ja bih volio da ~ujem va{e mi{ljenje o tome." Delegati su se javljali jedan po jedan i bilo je jasno da velika ve}ina delegata smatra potpuno neprihvatljivom bilo kakvu podjelu BiH. Najjasniji je bio delegat SDA Gacka, mislim da se zvao Bajro Greljo koji je rekao: "Nemojmo se zavaravati. Ako bi Gacko bilo nazvano srpskom op{tinom, ni jedan musliman tamo ne bi mogao ostati." Jedini koji je podr`ao Izetbegovi}evu ideju bio je delegat SDA Gra~anice. Mo`da zato {to su u Gra~anici Muslimani bili preko 80% stanovni{tva. I ja sam dobio rije~. Rekao sam da se nikako po Bosni i Hercegovini ne smiju nacrtati nacionalne granice. Ako se to uradi Bosna
i Hercegovina }e se kad tad raspasti po tim granicama kao {to se i Jugoslavija raspala. Na te moje rije~i okrenuo mi se dr. Ejup Gani} i vidno odobravao klimaju}i glavom. Tada sam ja povjerovao da je dr. Gani} patriota i dugo nisam posumnjao u njega. Na kraju sastanka kada je shvatio da ne mo`e dobiti saglasnost za podjelu BiH, mada je iznenadio delegate, Alija Izetbegovi} je iskoristio mentalitet malih ljudi koji su svugdje ve}ina i koji ne `ele da se `estoko konfrontiraju sa autoritetima i od delegata dobio pristanak da pregovara. Ipak su delegati smogli snage da Izetbegovi}u nametnu uslov "da pregovara, ali da se ni{ta ne dogovori". Dobio je pristanak da pregovara da bi kupio vrijeme. Mada se meni ni ti pregovori nisu svi|ali oni su se mogli opravdavati ~injenicom da smo mi bili nenaoru`ani u pore|enju sa JNA pa je svaki dan odga|anja rata koristio Bo{njacima da se bolje organizuju i naoru`aju. Osim toga, Karad`i}evi Srbi i Bobanovi Hrvati tada jo{ nisu bili po~inili zlo~ine prema Bo{njacima pa ti pregovori nisu bili nedostojanstveni. U tom smislu, kao kupovini vremena, ne mo`e se zamjeriti ni pregovorima Adila Zulfikarpa{i}a i Muhameda Filipovi}a, tada{njih prvaka Muslimanske bo{nja~ke organizacije (MBO) o tzv. Historijskom sporazumu Muslimana i Srba. Mi se ne}emo detaljnije baviti tim sporazumom koji je op{irnije opisan u knjizi Milovana \ilasa i Nade`de Ga}e "Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}", Globus i Bo{nja~ki institut, 1994. koju preporu~ujem zbog toga {to govori o mnogim doga|ajima iz istog perioda kao i ova knjiga.
Prvi kongres SDA
Za Prvi kongres SDA dobio sam pozivnicu od ing. Amile Omersofti}, tada{njeg ~lana Glavnog odbora SDA, a kasnije ratne direktorice Radio televizije BiH. Ona je ranije poku{ala da organizuje jednu akciju povezivanja bo{nja~kih intelektualaca sa SDA. Primjetila je da SDA nema dovoljno kadrova otkako su je napustili Adil Zulfikarpa{i}, Muhamed Filipovi} i njihovi sljedbenici u svim mjesnom organizacijama. Akciju primanja novih intalektualaca u SDA zaustavio je sam Izetbegovi} daju}i kadrovsku politiku tada u ruke hod`e Hasana ^engi}a. Amila se nije mogla tako lahko pomiriti sa odbacivanjem intelektualaca u klju~nom momentu bo{nja~ke istorije. Zato je poslala pozivnice za 1. kongres SDA, vjerovatno nadaju}i se da }e se neki novi intelektualci nametnuti stranci.
Svi }e pamtiti taj kongres po borbi za vlast izme|u Izetbegovi}a i Abdi}a. Ja sam tada vidio da Abdi} nije ba{ jako spretan politi~ar. Izetbegovi} ga je nadigrao kao malo dijete. Abdi} nije shvatao kad je dosta nego je nastavljao sve dok svima nije dosadio i potpuno srozao svoj ugled u SDA.
Ja sam uzeo u~e{}e u radu Komisije za ekonomska pitanja. Naime, tada su Slovenija i Hrvatska ve} bile uvele svoj novac pa su imale ogromne koli~ine
nepotrebnih jugoslovenskih dinara. Osim toga, u Beogradu su {tampane ogromne koli~ine dinara. Sve ti bezvrijedni dinari su tro{eni u BiH za kupovinu njema~kih maraka i bezbrojnih roba proizvedenih u Bosni i Hercegovini. To je bila ne~uvena legalna plja~ka Bosne i Hercegovine. Ja sam odlu~io da na Kongresu SDA pokrenem to pitanje. Na papiru kojim sam se prijavio za diskusiju u pomenutoj komisiji napisao sam svoje ime i temu. predsjednik Komisije je bio ministar za privredu u Vladi BiH, dr. Re{ad Bekti}, a potpredsjednik dr. Hasan Muratovi}., kasnije u ratu poznat kao ministar Vlade BiH za odnose sa UNPROFOR-om. Budu}i da sam sjedio u prvom redu primjetio sam da je dr. Muratovi}, kada je vidio temu koju `elim da otvorim, stavio moj prijavni listi} na vrh. Me|utim, kada je predsjednik komisije Bekti} pogledao moj prijavni listi} i kada je trebalo da me prozove da govorim, vidjev{i temu, on me kri{om presko~io i stavio moju prijavu na dno. Ja sam se naljutio i napravio incident. Poslije sam dobio mogu}nost da govorim. U tom trenutku zadr`avanje dinara u BiH je bio strate{ki srpski interes i kao Bekti} mogao se pona{ati samo ~ovjek koji radi za srpsku stvar. Tog dana sam gledao na TV dnevniku da su delegati i na drugim komisijama tra`ili uvo|enje BiH novca. Da sam bio u pravu i da je to bilo klju~no pitanje za Bosnu i Hercegovinu dokazuje ~injenica da su upravo zahtjevi delegata za BiH novcem dobili udarna mjesta u svim sredstvima informisanja. Me|utim, Izetbegovi} se nije osvrtao na to. BiH novac je uveden mnogo kasnije, tek u ratu. Tada sam mislio da Izetbegovi} nije svjestan va`nosti vlastitog novca za nezavisnu dr`avu. Me|utim, iz nekih Izetbegovi}evih izjava se vidjelo da je veoma o{trouman, pa sebi nisam mogao objasniti kako on ne shvata neophodnost uvo|enja BiH novca. To me je zbunjivalo, ali, priznajem, nisam tada posumnjao da i sam Izetbegovi} radi protiv BiH i da zato u SDA ima mjesta i za ljude kao Bekti}.
Glava 3
Federacija
Jugoslavija je bila federacija 6 dr`ava: Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Republike su ovdje nabrojane u poretku od sjeverozapada ka jugoistoku. Najve}a republika Srbija je sadr`avala i dvije pokrajine. Te pokrajine je Srbija dobila kao nagradu za savezni{tvo sa Engleskom i Francuskom u 1. svjetskom ratu 1914 - 1918. Pokrajine su ustanovljene po istorijskom i nacionalnom principu. Sjeverna pokrajina Vojvodina je imala dosta katolika: Ma|ara, Hrvata, ^eha, Slovaka, Nijemaca. Srbi su najbrojniji narod u Vojvodini zahvaljuju}i genocidu nad ostalim Vojvo|anima u 2. svjetskom ratu i asimilaciji poslije tog rata. Etni~ku kartu Vojvodine je zna~ajno promjenila i organizovana kolonizacija Srba iz siroma{nih krajeva biv{e Jugoslavije. U ju`noj pokrajini Kosovu Albanci su ~inili oko 80% stanovnistva. Svaka republika i pokrajina je imala Predsjedni{tvo, Vladu (Republi~ko izvrsno vije}e) i Skup{tinu. Osim toga svaka republika i pokrajina je imala samostalno sudstvo, policiju, {kolstvo, po{tu, `eljeznice.
Jugoslovenska narodna armija i Teritorijalna
odbrana
Nisu daleko od istine oni koji ka`u da od svih federalnih institucija jedino Jugoslovenska narodna armija (JNA) nije bila "federalizirana", tj. razbijena na republi~ke armije. Osim JNA postojala je jo{ jedna vojna formacija, Teritorijalna odbrana (TO). Svaka republika je imala kontrolu nad svojim dijelom Teritorijalne odbrane. Budu}i da je Teritorijalna odbrana bila i naoru`ana vlastitim oru`jem mo`emo slobodno re}i da je to bila republi~ka vojska u svakoj republici. To oru`je su kupile op{tine i lokalne kompanije. Pomo}u Teritorijalne odbrane je ostvarena Titova i Kardeljeva koncepcija op{tenarodne odbrane, tj. naoru`anog naroda. Mada su Tito i Kardelj obrazlagali koncepciju naoru`anog naroda strahom od vanjskog neprijatelja, bilo je jasno da je jedina realna opasnost u Jugoslaviji bila srpska hegemonija i JNA i da je naoru`ani narod trebao odvratiti JNA od nametanja srpske hegemonije u Jugoslaviji. Ta koncepcija se pokazala potpuno uspje{nom u Sloveniji, a potpuno neuspje{nom u Bosni i Hercegovini. Naime, Alija Izetbegovi} nije pru`io nikakav otpor razoru`avanju Teritorijalne odbrane BiH. Tako se dogodilo da su Bo{njaci predali svoje oru`je JNA uo~i i u toku ~etni~kog pokolja nad njima. Sjetimo se npr. kako su ~etnici neometano odvezli 50-tak kamiona oru`ja TO Stari Grad Sarajevo na samom po~etku rata. Mada je komandovanje u JNA bilo centralizirano na nivou Jugoslavije, regrutacija je bila na nivou op{tina. To zna~i da su regrutni spiskovi bili u nadle`nosti
op{tina. To je bila izvanredno zna~ajana ~injenica za sudbinu Jugoslavije. Naime, za vrijeme rata u Hrvatskoj, Makedonija je iskoristila svoje ustavno pravo i donijela uredbu da op{tine sklone (~itaj sakriju) od JNA op{tinske vojne evidenvije, tj. regrutne spiskove. Tako je Kiro Gligorov onemogu}io regrutaciju makedonskih mladi}a i njihovo slanje u rat u Hrvatsku. Vlast Alije Izetbegovi}a nije htjela to isto u~initi u BiH. Ja se sje}am da su se u Tuzli intelektualci Kulturnog dru{tva Muslimana "Preporod" sastali i tra`ili od SDA Tuzle da stupe u kontakt sa Izetbegovi}em kako bi od njega tra`ili da uradi isto {to i Kiro Gligorov. Ja li~no sam oti{ao u prostorije SDA Tusle i zajedno sa Sekretarom SDA Tuzle stupio u kontakt sa Osmanom Brkom, koji je odmah prenio zahtjev Tuzlaka Izetbegovi}u. Izetbegovi} se te ve~eri pojavio na TV dnevniku. Umjesto da iskoristi ustavno pravo i skloni regrutne spiskove izvan doma{aja JNA, on je samo rekao na tom TV dnevniku: "Neki mi javljaju da JNA vr{i mobilizaciju Muslimana radi slanja na rati{ta u Hrvatsku. Ja Muslimanima poru~ujem: Ja svoga sina ne bih poslao na odslu`enje vojnoga roka u JNA". To je bila jo{ jedna izdaja Ustava Bosne i Hercegovine. Tada je JNA iskoristila ~injenicu da te vojne evidencije nisu sklonjene i munjevitom akcijom do{la u posjed regrutnih spiskova i po njima provodila regrutaciju Bosanaca i Hercegovaca. Svaki mladi} iz BiH koji je JNA od tada pa nadalje mobilisala ide na du{u Izetbegovi}u. Ponegdje su spontanom akcijom naroda vojne evidencije za{ti}ene od JNA. Sje}amo se grandioznog mitinga u Bratuncu kojim je sprije~ena JNA da uzme regrutne spiskove iz op{tine. Posramljena JNA se tada povukla, ali je ponovo do{la u aprilu 1992. i osvetni~ki masakrirali "mitinga{e". Poznata su kao mjesta ne~uvenih srpskih zvjerstava fiskulturna sala i stadion u Bratuncu. I u Tuzli su `ene poku{ale sprije~iti odno{enje regrutnih spiskova. Hrabro se opirao i na~elnik vojnog odsjeka Mehmed @ili}. Tek kada su vojnici JNA uperili revolvere u @ili}a on je predao vojne evidencije. Uslijedile su mnogobrojne racije Bo{njaka, naro~ito voza~a, koji su silom odvo|eni u Hrvatsku, umjesto da ih je njihova dr`ava za{titila koriste}i svoje ustavno pravo da skloni regrutne spiskove od JNA.
Tek kada je JNA do{la u posjed regrutnih spiskova Bosne i Hercegovine, iz centrale SDA, tj. od Alije Izetbegovi}a, sti`e direktiva u op{tinske filijale SDA stranke da se organizuju protestni mitinzi. Jasno je da ti protestni mitinzi nisu imali nikakva efekta osim da poka`u kako je Izetbegovi} "ljut" zbog uzimanja tih spiskova i naru{avanja ustavnih prava Bosne i Hercegovine. Nama koji smo znali da Izetbegovi} nije htio efikasno za{tititi regrutne spiskove bilo je jasno da mitinzima Izetbegovi} baca pra{inu Bosancima u o~i da bi sakrio jo{ jednu svoju "gre{ku". Ni tada nisam posumnjao da je u pitanju izdaja.
Mo`da }e ~itaocu izgledati ~udno kako da ni ja, a ni mnogi drugi Bo{njaci nisu posumnjali u Aliju Izetbegovi}a poslije njagovih tolikih gre{aka. Odgovor je dosta jednostavan. ^ovjek ne mo`e posumnjati u svog predsjednika. Mora se nekome vjerovati. Ne mo`e se `ivjeti bez nade i vjere u ljude.
Skup{tina, Predsjedni{tvo i Vlada SFRJ
Socijalisti~ka Federativna Republika Jugoslavija je imala svoje Predsjedni{tvo, Skup{tinu i Vladu. Predsjedni{tvo se sastojalo od 8 ~lanova; iz svake republike i pokrajine po jedan. Skup{tina je imala dva vije}a (doma), Savezno vije}e i Vije}e republika i pokrajina. U Saveznom vije}u se odlu~ivalo ve}inom glasova. U Vije}u republika i pokrajina su se donosile odluke "od zna~aja za ravnopravnost naroda i narodnosti" i donosile su se usagla{avanjem republi~kih i pokrajinskih delegacija, tj. konsenzusom. Ova ~injenica je bila presudna za kraj Jugoslavije. Poslije }emo se ~e{}e vra}ati na nju.
Postoje mnogi primjeri iz savremenog svijeta koji nas uvjeravaju da je nestanak jedne dr`ave gotovo nemogu}. Libanon, Irak, Afganistan, Estonija ili Kampu~ija nisu nestali kao dr`ave mada su se u njima vodili dugotrajni ratovi, mada su neke od ovih dr`ava bivale potpuno okupirane i mada se sastoje iz vi{e me| usobno zava|enih naroda. [ta je to {to ne dozvoljava raspad jedne dr`ave? To su principi me|unarodnog prava. Po tim principima granice jedne dr`ave se ne mogu mijenjati silom, tj. svijet ne mo`e priznati promjenu granica koja je posljedica agresije. Taj princip me|unarodnog prava je uveden da bi se obeshrabrili eventualni agresori. Dr`avne granice se mogu mijenjati jedino dobrovoljnim pristankom legalnih vlasti. Libanon se nije dezintegrirao na vjerske dr`avice jer ni jedan libanonski predsjednik nije htio da pogazi predsjedni~ku zakletvu i upusti se u pregovore o mijenjanju granica svoje dr`ave ili o podjeli svoje dr`ave. Sada se name}e pitanje: Kako se onda dogodilo da se Jugoslavija raspala? Jugoslavija se raspala jer i bez rata nije mogla LEGALNO funkcionirati. Drugim rije~ima, u legalnom postupku propisanom Ustavom SFRJ nisu se mogle donositi pravosna`ne odluke. Naime, kada su Slovenija i Hrvatska povukle svoje delegacije iz Vije}a republika i pokrajina one su time u stvari dale trajni veto na sve odluke tog Vije}a Skup{tine SFRJ. Jedini ustavni izlaz je bio da Predsjedni{tvo SFRJ zavede tzv. Ratno stanje. Me|utim, Predsjedni{tvo je ve} bilo ostalo bez ~etiri legalno izabrana ~lana: Janeza Drnov{eka (Slovenija), Stjepana Mesi}a (Hrvatska), Bo{ka Kruni}a (Vojvodina) i Rize Sapun|iju (Kosovo). Bo{ko Kruni} iz Vojvodine je neustavno, u tzv. antibirokratskoj revoluciji koja je bjesnila 1989., zamjenjen Brankom Kosti}em, a Riza Sapund`iju Sejdom Bajramovi}em. Svijet nije priznao legalitet tih ~lanova Predsjedni{tva. Zato ni Predsjedni{tvo SFRJ vi{e nije moglo pravosna`no odlu~ivati i nije moglo donijeti legalnu odluku o zavo|enju ratnoga stanja. Dakle, ni Predsjedni{tvo nije moglo ni{ta legalno u~initi da spasi Jugoslaviju poslije raspada Vije}a republika i pokrajina.
Budu}i da je Milo{evi}u bilo jasno da }e Jugoslavija ubrzo po raspadu Vije}a republika i pokrajina i zvani~no od svjetske zajednice biti progla{ena mrtvom,
on je sve u~inio da se raspad dogodi po granicama {to povoljnijim za Srbe. U praksi to je zna~ilo da u dr`avnoj zajednici sa Srbijom ostanu Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija i {to ve}i dio Hrvatske. U tom cilju je poru~io Slovencima :"Idite, bre, {to pre."
Ujedinjene nacije su 1990. dale mandat Europskoj Zajednici (EZ) da u skladu sa principima me|unarodnog prava rije{i ustavnu krizu u Jugoslaviji. Budu}i da Jugoslavija vi{e nije legalno funkcionisala, a Republike jesu, EZ je tra`ila da se republike dogovore o novom ustrojstvu Jugoslavije. Zato su krajem 1990. i po~etkom 1991. organizovani sastanci predsjednika Predsjedni{tava Republika i Pokrajina. Na tim pregovorima su predstavnici Hrvatske, Slovenija i Makedonije insistirali na konfederalnom ure|enju Jugoslavije, dok su Srbija i Crna Gora mlako tra`ili federaciju. U stvari i oni su `eljeli raspad Jugoslavije, jer Jugoslavija sa Ustavom iz 1974. vi{e nije bila Velika Srbija, ali sa {to ve}om "Velikom Srbijom" i da, po mogu}nosti, zadr`e kontinuitet Jugoslavije. Predstavnik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovi} je imao veoma ~udno pona{anje. Znalo se da je dvotre}inska ve}ina naroda u Bosni i Hercegovini `eljela nezavisnost, tj. konfederaciju. Naime, gotovo svi Bo{njaci (koje su tada zvali Muslimanima) i Hrvati iz BiH su `eljeli nezavisnost. To se kasnije i potvrdilo na referendumu o nezavisnosti BiH odr`anom 1. marta 1992. Me| utim, od Izetbegovi}a su tada stizali nekakvi veoma ~udni prijedlozi. Jedan od Izetbegovi}evih prijedloga je bio o tzv. asimetri~noj federaciji. Izetbegovi} je predlo`io da u budu}oj zajednici svaka republika treba da ima status onakav kakav `eli. Po njemu, to je zna~ilo da Srbija, Crna Gora, BiH i Makedonija trebaju sa~injavati federativnu dr`avu koja }e u}i u konfederaciju sa Slovenijom i Hrvatskom. Dakle, smjestio je Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju u okvir Velike Srbije. Na sre}u tada je u Bosni i Hercegovini postojalo javno mnijenje koje je Izetbegovi}a zbog tog prijedloga `estoko kritikovalo. Izetbegovi} se morao danima pravdati Bosancima zbog tog poteza. On je tada nau~io lekciju da ga svaki poku{aj da Bosnu i Hercegovinu ostavi u Jugoslaviji mo`e ko{tati gubitka popularnosti, pa i gubitka vlasti. Najbolji dokaz da je on nau~io tu lekciju je izne{en u knjizi Milovana \ilasa i Nade`de Ga}e "Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}", gdje se iz Zulfikarpa{i}eva razgovora sa Izetbegovi}em o tzv. Historijskom sporazumu Muslimana i Srba vidi kako je Izetbegovi} uputio Zulfikarpa{i}a u "sporazumijevanje" sa Milo{evi}em. Tom prilikom je Izetbegovi} jo{ jednom poku{ao realizovati svoj projekat vezanja BiH uz Srbiju, a da ovaj put nije rizikovao svoju popularnost, nego popularnost konkurenata iz MBO-a.
Vratimo se na Izetbegovi}ev prijedlog "asimetri~ne federacije". Kada je upoznat sa tim prijedlogom makedonski predsjednik Kiro Gligorov ga je nedvosmisleno odbio, mada ga je Izetbegovi} predstavljao kao zajedni~ki prijedlog Izetbegovi}a i Gligorova. Postavlje se pitanje: "Ako nije dobio od Gligorova saglasnost za takav prijedlog, za{to je Izetbegovi} to predlagao za dr`avu
