Eric H.Cline
ARMAGEDONSKE
BITKE
Četiri tisuće godina Jizreelska dolina je patila u skoro neprestanom ratovanju. Burna povijest cijeloga Izraela, Judeje, Kanaana i Palestine odražava se u mikrokozmosu u toj, krvlju natopljenoj dolini. Barem su se 34 krvava sukoba vodila uz drevno mjesto Megido i susjednim područjima Jizreelske doline, a vjerojatno, u budućnosti, slijedi i kobna majka svih
bitaka - Armagedonska bitka.
Egipćani, Kanaanaci, Izraelićani, Midjanci, Amalečani. Filistejci, Hasmonejci, Grci, Rimljani, Bizantinci, muslimani, križari, Mameluci, Mongoli, Palestinci, Francuzi, Australci, Nijemci Arapi i Izraelci - svi su se oni tu borili i umirali. Tu je Tutmozis III vojevao prvu bitku koja je zabilježena u svijetu; tu je Gideon vodio prvi poznati noćni pohod; tu su Mongoli izgubili svoju prvu bitku. No, to je također i mjesto završetaka, jer se očekuje da će se upravo ovdje dogoditi biblijski Armagedon.
Kada govorimo o svim tim bitkama, mogli bismo parafrazirati riječi sir Winstona Churchila: "Nikada se na polju ljudskoga sukoba nije toliko mnogo
njih borilo, tako često, oko tako maloga prostora."
Ova je knjiga potvrda kako se povijest ponavlja, unatoč ljudskoj tvrdo glavosti i iracionalnom nagonu za osvajanjem, što, nažalost, uvijek za sobom povlači uništavanje i smrt. Ona je čak i danas jasna potvrda da još uvijek nismo spremni izvlačiti pouke iz krikova umirućih u prohujalim tisućljećima.
Copyright © by the University of Michigan 2000
Naslov originala:THE BATTLES OF ARMAGEDDON
05 51 83 111 127 06 11 35 Kratice
Uvod: Armagedonske bitke
1. POGLAVLJE: Povijest se ponavlja Tutmozis III i Kanaanci, 1479. pr. Kr. Allenbv i Turci. 1918 po Kr.
2. POGLAVLJE: Na rubu Egipta
Pepi I i "Nos gazeline glave", 2350. pr. Kr. Amenhotep II i Jizreelska dolina, 1430. pr. Kr. Biridija i Labavu, 1360-1350 pr. Kr.
3. POGLAVLJE: Osvajanje Kanaana Debora, Barak i Sisera, 1125. pr. Kr. Gideon, Midjanci i Amalečani, 1090 pr. Kr. Saul, Jonatan i Filistejci, 1016. pr. Kr. 4. POGLAVLJE: Kraljevstva pod opsadom
Šešonk I (Šišak) u Jizreelskoj dolini, 925 pr. Kr. Jehu, Joram i Ahazja, 841. pr. Kr.
Neko II i Jošija. 609. pr. Kr. 5. POGLAVLJE: Na rubu carstava
Antioh III i Ptolemej IV, 218 pr. Kr.
Gabinije i Aleksandar, sin Aristobula II, 55. pr. Kr. Vespazijan i židovski pobunjenici, 67. po Kr. 6. POGLAVLJE: Islamski napadači
Ikšididi i Hamdanidi, 946. po Kr. Fatimidi i Bizant, 975. po Kr.
136
153
176
189 7. POGLAVLJE: Dolazak križara
Maudud i križari, 1113. po Kr.
Saladin i križari, 1182-83., 1187. po Kr. Peta križarska vojna, 1217. po Kr. Ajubidi i križari, 1247. po Kr. 8. POGLAVLJE: Snovi o slavi
Mameluci i Mongoli, 1260. po Kr. Mameluci i križari, 1263-64. po Kr.
Zahir al-'Umar i Nablus-Saqrov savez, 1735-73. po Kr. Napoleon na brdu Taboru, 1799. g.
9. POGLAVLJE: Borba za opstanak Rat za nezavisnost, 1948. g. Šestodnevni rat, 1967. g. Jom Kipurski rat, 1973. g.
10. POGLAVLJE: Bitka između Dobra i Zla
Kratice
AUSS Andrews University Seminary Studies BA Biblical Archaeologist
BAR Biblical Archaeology Review
BASOR Bulletin of the American Schools of Oriental Research BibOr Bibliotheca Orientalis
EHR English Historical Review
HJAS Harvard Journal of Asiatic Studies HSCP Harvard Studies in Classical Philology HTR Harvard Theological Review
HUCA Hebrew Union College Annual IEJ Israel Exploration Journal
JANES Journal of the Ancient Near Eastern Society of Columbia University
JAOS Journal of the American Oriental Society
JARCE Journal of the American Research Center in Egypt JBL Journal of Biblical Literature
JEA Journal of Egyptian Archaeology
JETS Journal of the Evangelist Theological Society JNES Journal of Near Eastern Studies
JPOS Journal of the Palestine Oriental Society JSS Journal of Strategic Studies
JSSEA Journal of the Society for the Study of Egyptian Antiquities JTS Journal of Theological Studies
MIO Mitteilungen des Instituts fur Orientforschung PEFQS Palestine Exploration Fund, Quarterly Statement VT Vetus Testamentum
WTJ Westminster Theological Journal
ZAW Zeitschrift fur Alttestamentliche Wissenschaft ZDPV Zeitschrift des Deutschen Palastina-Vereins
Uvod:
Armagedonske bitke
Kada pogledaš niz široku ravnicu Esdraelona koja se širi takoreći od naših nogu, nemoguće je ne sjetiti se da je to najveće bojno polje na svijetu, od Jošuinih dana i poraza moćne Siserine vojske pa sve skoro do naših dana. Napoleon je vodio veliku bitku na brdu Taboru; a tu je i drevni Megido, gdje će se voditi posljednja velika Armagedonska bitka.
— Poručnik H . H . Kitchener, 1878
R
dolini. Četiri tisuće godina taj je kraj patio u skoro nepreijetko je mir u Izraelu. Nigdje to nije očitije nego u Jizreelskoj stanom ratovanju. Ustvari, čovjek bi se mogao ozbiljno zapi tati je li ikada postojalo vrijeme kada vladari toga područja, bilo mjesni ili strani, nisu bili u ratu. Burna povijest cijeloga Izraela, Judeje, Kanaana i Palestine, odražava se u mikrokozmosu u toj krvlju nato pljenoj dolini, jer je praktički svaki veći napadač na Izrael morao vojevati bitku u Jizreelskoj dolini. Barem su se trideset četiri krvava sukoba već vodila na drevnom mjestu Megidu i u susjednim podru čjima Jizreelske doline, a vjerojatno slijedi i kobna Armagedonska bitka. Egipćani, Kanaanci, Izraelićani, Midjanci, Amalečani, Filistejci, Hasmonejci, Grci. Rimljani, Bizantinci, muslimani, križari, Mame-luci, Mongoli, Palestinci, Francuzi, Turci, Britanci, Australci. Nijemci. Arapi i Izraelci - svi su se oni tu borili i umirali.Jizreelska dolina je mjesto prvih putova: Tu je Tutmozis III vojevao prvu bitku koja je ikada zabilježena na svijetu; tu je Gideon vodio prvi poznati noćni pohod; tu su Mongoli izgubili svoju prvu bitku uopće tijekom pobjedničkoga pohoda kroz Aziju i Srednji Istok, To je također mjesto završetaka: tu je Šaul izvojevao svoju zadnju ju
zbiti Armagedon. Imena ratnih generala i vođa koji su se borili u toj maloj dolini odjekuju kroz cijelu povijest. Med njima: Tutmozis III, Debora i Barak, Sisera, Gideon, Saul i Jonatan, Šišak, Jehu, Joram, Jezebel, Jošija, Antioh, Ptolemej, Vespazijan, Saladin, Napoleon i Allenby, da spomenemo samo neke najpoznatije.
Vrlo su poznata i imena onih koji su poginuli u bitci u Jizreelskoj dolini. Ona uključuju mnoge spomenute vođe a i druge, ko što je Labayu, vladar Šekema u Bronč. dobu; kanaanski general Sisera; Šaul, prvi kralj Izraela; Jonatan, sin Šaula i nasljednik prijestolja; Joram, kralj Izraela; Jezebel, žena Ahaba i kraljica majka Izraela; Ahazja, kralj Judeje; Jošua, kralj Judeje; mongolski general Kitbuqa, i mnogo drugih.
Ratovi u Jizreelskoj dolini uvijek su bili spoj borbe na otvore nom i gerilske taktike, udri i pobjegni. Konji i bojna kola Kanaanaca i Izraelićana ustupila su mjesto tenkovima i zrakoplovima izraelskih obrambenih snaga, a mačeve i lukove zamijenile su strojnice i ručne granate, ali taktike su ostale slične. Stoga su dokazi o tome kako se povijest ponavlja mnogobrojni, kao što je general Allenby u dvade setom st. uspješno oponašao taktike koje je koristio Tutmozis III kod Megida, prije više tri tisuće i četiristo godina.
Tijekom povijesti, Megido i Jizreelska dolina bili su glavno boj no polje za bitke koje su odlučile o tijeku civilizacije. Ne čudi što je pisac Otkrivenja vjerovao kako će se Armagedon, pretposlje dnja bitka između Dobra i Zla, također voditi u tom kraju. Područje Jizreelske doline možemo usporedit sa sastajalištem dviju tektonskih ploča, gdje pritisak i napetost često imaju za ishod kataklizmičke događaje ogromnih razmjera što potresaju zemlju, a kojih se odjeci osjećaju nadaleko, kako u geografskom tako i u vremenskom smislu te riječi. Što se događa s tim područjem da ono pobuđuje stalno sta nje ratovanja? Jedino će ustrajno proučavanje vojne povijesti toga područja pružiti odgovore na to pitanje. Kada govorimo o bitkama što su se vodile u granicama Jizreelske doline tijekom prošlih četiri tisuće godina, mogli bismo svakako parafrazirati besmrtne riječi sir Winstona Churchilla: "Nikada se na polju ljudskoga sukoba nije tolko mnogo njih borilo, tako često, oko tako maloga prostora."
Tabela 1
Trideset i pet bitaka koje su se vodile i koje će se još voditi u Jizreelskoj dolini
Godina Protivnici Mjesto 2350. pr. Kr. 1479. pr. Kr. 1430. pr. Kr. 1360-1350. pr. Kr. 1125. pr. Kr. 1090. pr. Kr. 1016. pr. Kr. 925. pr. Kr. 841. pr. Kr. 609. pr. Kr. 218. pr. Kr. 55. pr. Kr. 67. po Kr. 940. po. Kr. 946. po Kr. 975. po Kr. 1113. po Kr. 1182. po Kr. 1182. po Kr. 1183. po Kr. 1187. po Kr. 1217. po Kr. 1247. po Kr. 1260. po Kr. 1263. po Kr. 1264 po Kr. 1735. po Kr. 1771-1773. po Kr. 1799. po Kr. 1918. po Kr. 1948. po Kr. 1948. po Kr. 1967. po Kr. 1973. po Kr. ?
Pepi I protiv pobunjenika kod "Gazeline glave" Tutmozis III protiv Kanaanaca
Amenhotep II protiv naselja u dolini Biridija protiv Labayua
Debora i Barak protiv Sisere Gideon orotiv Midjanaca/Amalečana Šaul i Jonatan protiv Filistejaca Šešonk I (Šišak) protiv Megida Jehu protiv Jorama i Ahazje Neko II protiv Jošije Antioh III protiv Ptolemeja IV Gabinije protiv Aleksandra
Vespazijan protiv židovskih pobunjenika Ikšididi protiv Abasida (bez pobjednika) Ikšididi protiv Hamdanida
Bizantinci protiv Fatimida Maudud protiv križara Saladin protiv. Daburiyana Saladin protiv križara
Saladin protiv križara (bez pobjednika) Saladin protiv križara
Križari protiv muslimana Ajubidi protiv križara Mameluci protiv Mongola Mameluci protiv hospitalaca hospitalci / templari protiv Mamluka Zahir al-'Umar protiv Nablus-Saqrovog saveza Zahir al-'Umar protiv Lejjuna
Napoleon protiv Otomana Allenby protiv Otomana Izraelci protiv Arapa Izraelci protiv Arapa Izraelci protiv Arapa Izraelci protiv Sirijaca Dobro protiv Zla
Jizreelska dolina Megido Jizreelska dolina Megido Tanak / brdo Tabor Brežuljak Moreh / Endor brdo Gilboa Megido Jizreel Megido brdo Tabor brdo Tabor brdo Tabor Lejjun Lejjun/Aksal brdo Tabor brdo Tabor Daburiya Forbeiet 'Ayn Jalut
brdo Tabor, Daburiya, Zarin i al-Fula brdo Tabor brdo Tabor Ain Jalut brdo Tabor Lejjun Al-Rawdah Lejjun brdo Tabor Megido Mishmar Haemek Zarin, Megido i Lejjun Ramat David, zračna luka Ramat David, zračna luka Armagedon
Karta 1. Sirija-Palestina u Brončanom i Starijem željeznom dobu (drugo i
Karta 2. Detaljna karta Jizreelske doline. (Pretiskano uz ljubazno
dopu-štenje Andromede Oxford Limited, www.andromeda.co.uk © copyright Andromeda
1 . P O G L A V L J E
Povijest se ponavlja
... Zauzeće Megida znači zauzeće tisuću gradova! Zauzmite ga
čvrsto, čvrsto!
— Tutmozis III okupljajući svoje postrojbe u bitci kod Megida 1478. pr. Kr.
K
onji potiho njište, toptajući nervozno, dok se njihovi jahači penju po hladnom zraku prije zore. Pred njima je dnevna zapovijed: opasan pohod uz Wadi 'Aru i kroz uski klanac Musmus. nakon čega slijedi jurnjava preko Jizreelske doline i borba s neprijateljem koji nadzire drevni Megido, grad smješten visoko na brijegu iznad glavne ceste od Egipta prema Eufratu.Godina je 1479. pr. Kr. a vojska koja se ustremljuje na kanaanski Megido je egipatska, predvođena faraonom Tutmozisom III ili je to godina 1918 po Kr.. pred kraj Prvoga svjetskoga rata? Jesu li postroj be u naletu ustvari savezničke snage pod zapovjedništvom generala Edmunda H.H.Allenbyja. pripremajući se da napadnu Megido pod nadzorom Osmanlija?
Odgovor je, naravno, i jedne i druge. I Tutmozis III i Allenby ko ckali su se poslavši svoje ljude kroz uski klanac Musmus. Od tri prolaza koja vode u Jizreelsku dolinu blizu Megida, klanac Musmus je središnji - najizravniji put no i najuži i najopasniji. Oba su čovjeka dobila odlučnu bitku, uhvativši neprijatelja nespremna i zauzevši teško mjesto Megido.
Povijest se ponovila nakon tri tisuće četiristo godina. Je li to bila puka slučajnost? Ili je Allenby, kao gorljivi proučavatelj vojne povije sti, znao za manevre Tutmozisa III iz daleke prošlosti? Većina Allen-byjevih biografa ustrajava na tvrdnji da je Allenby to morao znati, jer je njegova taktika tako očito oponašala faraonovu.
Bitka koja se vodila kod Megida 20. rujna 1918. opravdala je pobjednički naslov "Allenby od Armagedona" koji je general (po slije feldmaršal vikont) Allenby dobio u danima koji su prethodili konačnoj savezničkoj ofenzivi protiv turske vojske u Palestini. Allenby je znao da ime Armagedon potječe od hebrejskoga Har Megiddo i da
doslovno znači "brdo Megido". Ono je označeno u Novome zavjetu kao mjesto gdje će se održati pretposljednja bitka između snaga do bra i zla.
"To su, uistinu, proročki duhovi koji proizvode znakove i koji od laze kraljevima cijeloga svijeta da ih skupe za rat velikoga Dana Boga, Svemogućega ... Okupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Har-magedon. ... ( Otkrivenje )"
Megido se nalazi u Jizreelskoj dolini, također poznatoj kao ravnica Esdraelon (Esdraelon je grčka modifikacija Jizreela). Mjesto se smje stilo skoro točno između Haife i sredozemne obale na zapadu i Ti-beriasa na Galilejskom moru na istoku. To je svakako najbogatije arheološko nalazište u Izraelu i općenito se smatra jednim od najva žnijih arheoloških mjesta na cijelom Bliskom Istoku. Kao što sadašnji istraživači toga mjesto opisuju, "Megido je bio kraljica gradova u Ka naanu/Izraelu, "pun masivnih utvrđenih zidina, dojmljive arhitekture i vodenih instalacija, raskošnih palača i važnih hramova. Ne čudi što je to bilo jedno od mjesta na kojima je James Michener temeljio svoju knjigu The Source (Izvor).
Svojim povoljnim položajem, Megido je nadzirao jednu od naj važnijih cesta u drevnom svijetu, Via Maris. To je bio međunarodni vojni i trgovački put koji je prolazio između Egipta na jugu i Sirije, Fenicije, Anatolije i Mezopotamije na sjeveru i istoku. Nalazeći se po strance od toga glavnoga trgovačkog puta u smjeru sjever-jug kako on prolazi kroz klanac Musmus (Wadi 'Ara) i vijuga kroz Jizreelsku dolinu, Megido je imao veliki strateški značaj, jer tkogod je nadzirao taj grad i tamo držao svoju vojsku vladao je vitalnim međunarodnim putom.
Stoga ne čudi, da je područje koje okružuje drevno mjesto Megi do u Jizreelskoj dolini, vidjelo više borbi i prolijevanja krvi tijekom dugog vremenskoga razdoblja nego bilo koje drugo mjesto na zemlji - tijekom proteklih četiri tisuće godina, barem su se trideset četiri
Slika 1. Jizreelska dolina (Zev Radovan, Jeruzalem)
bitke vodile u toj maloj dolini. Pisac Otkrivenja u Novom zavjetu logički je zaključio da će se pretposljednja bitka između dobra i zla također voditi kod Megida. Stoga je ta bitka dobila naziv Armagedon, što je postalo predmetom mnogih znanstvenih i pučkih rasprava, oso bito zadnjih godina.
Jizreelska dolina ima približan oblik trokuta koji leži na svojoj strani, s vrhom koji dodiruje ravnicu Ake (Ako) na zapadu a svojom osnovicom gleda na rijeku Jordan na istoku. Njezin južni rub okružen tisuću metara visokim planinama brda Karmel i planinskim lancem Gilboa, proteže se tridesetak kilometara od brda Karmel da bi skoro dosegao rijeku Jordan. Brežuljci Nazareta i planine Donje Galileje čine sjeverni rub Jizreelske doline, uzdižući se ponovo skoro tri stotine metara iznad ravne donje doline. Ta sjeverna strana proteže se skoro dvadeset pet kilometara od brda Karmel na zapadu do brda Tabora na istoku. Istočna strana Jizreelske doline široka je samo jedanaest kilometara od brda Tabora na sjeveru do brda Gilboa na jugu. Među tim, istočni kraj nikako nije najuži dio doline. Barem na jednom dijelu ona je široka samo tri kilometra.
Jizreelska dolina ispresijecana je nepresušnom rijekom Kišon i njezinim brojnim pritocima. Te vode i slabo prirodno isušivanje stvo rile su mulj u ravnom tlu te doline tijekom većega dijela godine, osim u najsušnijim ljetnim mjesecima. Ustvari, barem od bizantskoga razdoblja do nedavno, a možda još u rimskom razdoblju pa čak i u biblijskim vremenima, veći dio tla Jizreelske doline pretvarao se u prljavu močvaru za kišnih mjeseci, što je dovodilo do širenja malarije sve do 1920-ih godina. Boljim uređenjem rijeke Kišon i isušivanjem močvara u nedavnom vremenu, uvjeti su se dramatično promijenili na bolje, ali to nije bio slučaj tijekom većega dijela pisane povijesti u toj dolini.
Ulazak u Jizreelsku dolinu sa sjevera i juga moguć je samo kroz nekoliko uskih planinskih prolaza. Većina njih je mala. Najpoznatiji među njima uzduž južnoga ruba uključuju, od najistočnijega do naj zapadnijega, klanac koji vodi od Dothanske doline i pojavljuje se kod drevnoga mjesta Tanaka; Wadi 'Ara (klanac Musmus), koji izba cuje svoje putnike u ravnicu pokraj mjesta Megido; manji klanac Abu Shusheh, koji izlazi blizu suvremenoga mjesta Mishmar Haemek,
kao i klanac koji se pojavljuje pokraj drevnoga mjesta Jogneam. Klanci prema dolini koje putnici najčešće koriste dolazeći sa sjevera preko brežuljaka Donje Galileje uključuju onaj što ide iz Nazareta i jedan drugi smješten točno istočno od brda Tabora, vodeći prema području Galilejskoga mora. U dolinu se može ući i sa istoka, gdje je dolina podijeljena u tri dijela brdom Taborom na sjeyeru, brdom Gilboom na jugu i brežuljkom Moreh između. U dijelu stvorenom između brežuljka Moreh i brda Gilboa, Harodska dolina se nastavlja tamo gdje Jizreelska dolina prestaje, nastavljajući prema istoku dok ne dosegne Bet-Šean (Beisan) i rijeku Jordan. Zapadni vrh doline također je jedan od ulaza, gdje se rijeka Kišon spaja preko uskoga klanca s ravnicom Ake (Ako), otvarajući pristup iz Sredozemnoga mora i prema njemu pa dalje.
Jizreelska dolina proteže se skoro preko širine Izraela, povezuju ći obalno područje s Jordanskom dolinom i leži na stjecištu glavnih trgovačkih i vojnih putova. Stoga su tijekom povijesti, putnici koji su putovali po Izraelu u svim smjerovima - bilo to trgovci, hodočasni ci ili napadači ratnici - bili prisiljeni gotovo u svakom slučaju prijeći dolinu i susresti s njezinim stanovnicima. Stoga ne čudi što je sko ro svaki osvajač od otprilike 2350. pr. Kr. do 2000. po Kr morao vodi ti bitku u Jizreelskoj dolini.
Allenbyjeva bitka kod Armagedona bila je dio mnogo većega sa vezničkog pohoda od 18. do 21. 09. Međutim, njegova pobjeda kod Megida 2 0 . 0 9 . , zajedno s njegovim kasnijim pobjedama kod Na zareta, Afule, Jenina i Beisana (drevni Bet-Šean) toga istoga dana, predstavljali su glavnu savezničku pobjedu. Izgleda da je odlučujući trenutak cijele ofenzive, bitka kod Megida, ubrzo imala za ishod "uni štenje neprijateljske vojske, oslobođenje Palestine i Sirije i zauzeće Damaska i Alepoa, " kao što je sam Allenby pisao 31. 10. 1918. Možda je to bila i prijelomna točka cijeloga rata na Srednjem Istoku.
Britanski imperijalni ratni kabinet predložio je, čini se, izvorni vojni plan da se zauzme Palestina, koristeći obavijesti koje je dobio od južnoafričkoga generala Jana Smutsa, koji je posjetio Allenbyja u Egiptu i Palestini u 2.mj. 1918. Taj plan mnogo je dugovao Allen-byju, koji je želio da britanske postrojbe prve prijeđu Jordansku dolinu i poruše željezničku prugu Hejaz blizu Amana, a onda da
na-preduju u Jizreelsku dolinu, zauzmu Haifu i Tiberias i nastave mar širati prema sredozemnoj obali do Beiruta.
Ratni kabinet odobrio je plan vojne krajem proljeća, dajući Allen-byju zeleno svjetlo. Do kraja ljeta on je bio spreman prijeći u ofen zivu. Međutim, manje od mjesec dana prije no što je planirano da ofenziva počne, Allenby je znatno promijenio izvorni plan. On je potajno skupio snage blizu Jaffe, oko osamdeset kilometara jugoza padno od Megida i pripremao se za napad.
Ofenziva je počela artiljerijskim bombardiranjem u 4,30 sati uju tro 19. rujna 1918. Oko petnaest minuta poslije, invazija je zapo čela. Napad na Megido predvodila je Četvrta konjička divizija, koja se sastojala od Desete, Jedanaeste i Dvanaeste brigade, uz potporu artiljerije i oklopnih jedinica. Uz pratnju Australske brigade lake ko njice, Četvrta konjička divizija napustila je svoj tabor u voćnjacima naranči oko Sarone i uputila se uz Wadi 'Aru prema klancu Musmus. Kada se spustila tama, vodeća jedinica, Deseta brigada, umorna od cjelodnevnoga putovanja, promašila je ulaz u klanac i nastavila osam kilometara predaleko prema sjeveru, prije no što je otkrila pogrešku. Zapovjednik divizije, general bojnik Barrow, koji se već vozio kroz klanac sa svojim stožernim časnikom i prethodnicom brigade, Drugim kopljanicima, vraćao se uzduž klanca oko ponoći - ali njegovih po strojbi nije bilo na vidiku. Nakon što se zbrka riješila, Barrow je degra dirao zapovjednika Desete brigade, brigadnoga generala Howard-Vysea, na licu mjesta i dao je Dvanaestoj brigadi povlasticu da prva prođe kroz klanac Musmus. Ona je prošla bez incidenta, ko što je učinila i Jedanaesta brigada, a ubrzo nakon toga, i izgubljena Deseta brigada.
Do početka sljedećega jutra, 20. rujna, sve snage Četvrte konjičke divizije prodrle su kroz klanac Musmus i bile spremne ući na južni dio Jizreelske doline kod Megida. Međutim, savezničke postrojbe za pazile su u zoru kontingent turskih postrojbi - Trinaestu pričuvnu pukovniju smještenu u Nazaretu - koje su ih čekale ravno ispred. Prethodnoga jutra, cijeli je turski bataljun dobio naredbu da maršira do klanca Musmus i brani ga od savezničkih postrojbi koje se pribli žavaju, ali samo je mala prethodnica doprla do ravnice 20 rujna -iako je Turcima trebalo gotovo osamnaest sati da prijeđu kratak raz mak od dvadeset šest kilometara od Nazareta.
Karta 4. Allenby kod Armagedona
l a. Četvrta konjička divizija maršira uz Wadi 'Aru (klanac Musmus). l b. dok turska Trinaesta pričuvna pukovnija napreduje iz Nazareta prema
Megidu,
1 c. a Peta konjička divizija maršira uz klanac Abu Shusheh. 2 a. Drugi kopljanici svladavaju turske postrojbe kod Megida, 2 b. dok Trinaesta brigada napreduje prema Nazaretu,
2 c a Četrnaesta brigada maršira prema el-Fulehu (Afuli) i poslije joj se pridružuje Petnaesta brigada.
3 a. Četvrta konjička divizija nastavlja prema el-Fulehu (Afuli) i zatim prema Beisanu (Bet Šeanu).
3 b. Treća australska brigada lake konjice prolazi kroz klanac Musmus, dolazi do Lejjuna i onda nastavlja dalje da bi zauzela Jenin.
Saveznički Drugi kopljanici, obično pridodani Desetoj brigadi ali sada prerazmješteni uz Dvanaestu brigadu nakon zbrke iz prethodne večeri, bili su na čelu marša tijekom cijele noći. Rano ujutro oni su
napali turske jedinice i lako ih svladali. Samo je jedan saveznički vojnik bio ranjen u okršaju. Međutim, Turci nisu tako dobro prošli. Kopljanici su ubili 46 turskih vojnika i zarobili 470. To se na kraju pokazalo kao jedina značajnija borba u bitci kod Megida 1918.
U međuvremenu, dodatne savezničke postrojbe napredovale su prema zapadnom dijelu Jizreelske doline, nekoliko kilometara sjever no i zapadno od Megida. Peta konjička divizija - koja se sastojala od Trinaeste, Četrnaeste i Petnaeste brigade, te artiljerije i oklopnih jedinica - spremila se za pohod rano ujutro 19. 09. i uputila prema klancu Abu Shusheh, koji ide usporedno s klancom Musmus. Divizija se kratko zaustavila kod sela Liktera (moderne Hadere), gdje su osta vljene Petnaesta brigada i njezina artiljerija kako bi mogli prijeći na poran teren po dnevnom svjetlu sljedećega dana. Ostatak divizije ušao je u klanac Abu Shusheh u predvečerje i došao do Jizreelske do line, blizu današnjega naselja Mishmar Haemek, nekoliko sati nakon ponoći 20. 09.
Odatle su se i Trinaesta i Četrnaesta brigada Pete konjičke divizije okrenule prema istoku, a onda usmjerile prema odvojenim ciljevima. Trinaesta brigada otišla je okušati sreću prema sjeveru u pravcu Na-zareta, gdje je bio smješten neprijateljski stožer. Doprla je do Naza-reta rano ujutro na potpuno iznenađenje njemačkoga zapovjednika, Limana von Sandersa, koji je navodno pobjegao u pidžami, jedva izbjegavši uhićenje. Četrnaesta brigada marširala je prema jugu u pravcu el-Fuleha (moderne Afule) i uz malo napora zauzela grad. Tamo im se poslije istoga dana pridružila Petnaesta brigada.
Nakon kratke ali odlučujuće bitke kod Megida, cijela Četvrta ko njička divizija nastavila je uz drevne humke prema el-Fulehu (Afuli), dospjevši do grada oko osam sati ujutro pola sata nakon što je grad zauzela Peta konjička - i zatim nastavila prema Beisanu (Bet Šeanu), kojega su dosegnuli i zauzeli u kasno poslijepodne istoga dana, 20. rujna. Slijedeći u stopu Četvrtu diviziju kroz klanac Musmus, austral ska konjička divizija došla je do Lejjuna, arapskoga sela smješteno ga pokraj Megida, do podne 20. rujna; Treća australska brigada lake konjice zauzela je Jenin toga poslijepodneva.
Tako su, do večeri 20. 09., nepunih trideset i šest sati nakon po četka vojne, Allenbyjeve postrojbe postigle svoj cilj. One su opkolile
cijelu Sedmu i Osmu tursku vojsku i osigurale nadzor Palestine. Sama Četvrta konjička začudo je pokrila oko 128 km za manje od jednoga i po dana, izgubivši pri tome samo dvadeset i šest konja. Taka je pobjeda nadmašila najbolje Allenbyeve snove, jer je postala stvarnost brže nego se on mogao nadati. Ujutro pred napad pisao je svojoj ženi, "Počinjem mislit da možemo postić vrlo veliki uspjeh"; samo 5 dana poslije pisao joj je, "Ja sam sam gotovo zaprepašten veličinom te pobjede."
Strategija za pohod na Megido, kao što ju je na kraju odobrio Britanski imperijalni ratni kabinet, obično se pripisuje samo Allen-byju, iako je sam Allenby poslije često govorio da je, ustvari, plan za odlučnu bitku kod Megida predložio Louis Bols, tada njegov šef stožera a poslije glavni zapovjednik britanskih snaga u Palestini. Prema nekoliko njegovih biografa, Allenby je osjećao da je izvorni plan, koji je podnio general Smuts a odobrio Britanski imperijalni ratni kabinet u veljači 1918. bio suviše ograničen i neambiciozan. Kapetan Cyril Falls, koji je sastavio službenu povijest Prvoga svjet skoga rata na temelju dokumenata u britanskim arhivima, poslije je napisao knjigu o Allenbyjevoj konačnoj ofenzivi, zapisavši da je izvorni plan "bio dovoljno dobra shema, ali ne smiona," i da "on ne bi doveo do uništenja turskih vojski." Falls nastavlja:
On /Allenby/ razmišljao je o njemu još 3 tjedna prije nego što je. na povratku s jutarnjega jahanja, iznenadio svoje korpusne zapov jednike najdrastičnijim ispravkom ... Bila je /to/ uloga konjice koja je najtemeljitije promijenjena. Značilo je to marširati na El Afulu. 40 km sjeveroistočno od Tul Karma, a zatim ući u ravnicu Esdraelon kod Lajuna (Megida). Ostavljajući snage da zatvore tursko povlačenje prema sjeveru i sjeverozapadu, značilo je to sići u Jordan sku dolinu kod Beisana ... Bio je to sasvim drugi plan. smion, veli čanstven. Ako netko zapita je li to bila shema glavnoga zapovjed nika, neka mu se odgovori s još jednim pitanjem. Koji bi stožerni časnik predložio takav plan koji uključuje veliku mogućnost da će konji pobjeći iz svoga prijevoza i morati živjeti na zemlji, za koju se očekivalo daje pustija nego što je ustvari bio slučaj?... On je doi sta imao malo veze s prvim planom, a još manje s onim, pravim pješadijskim, što gaje predložio general Smuts nakon posjeta Allen-byju i kojega je ustvari odobrio Ratni kabinet u proljeće.
Kako je Allenby došao na tu zamisao? Njegovi biografi bilježe činjenicu da je on izučavao vojnu povijest i mnogo čitao o drevnome Egiptu, Siriji-Palestini prije i tijekom svoje vojne iz 1918. Jedan biograf, pukovnik (poslije sir general) Archibald Percival Wavell, koji je napisao nekoliko knjiga o bitkama na Bliskom Istoku, uključujući i Allenbyjevu vojnu, primjećuje da je Allenby koristio knjige o drevnom Bliskom Istoku, prikaze križara i Herodotove povijesti -pa da je čak nešto od toga materijala nosio na bojišnicu. Wavell dalje kaže:
Sigurno nijedan zapovjednik nikada nije tako pomno proučavao povijest i topografiju ratišta na kojemu je ratovao kao general Allenby. Dvije je knjige čitao gotovo svakoga dana, Bibliju i George Adam Smithovu Historical Geography of the Holy Land. (Povijesna geo grafija Svete Zemlje).
Otprilike, 3.400 godina prije Allenbyja, Tutmozis III također je vodio rat kod Megida, u vojni koja se jezgrovito opisuje u knjizi Georgea Adama Smitha.
Najranija povijesna bitka kod Megida vodila se 1479. pr. Kr. između egipatske vojske Tutmozisa III, koja je došla iz Sharona srednjim od tri klanca u Esdraelon, i snaga nekih sirijskih država ujedinjenih protiv Egipta. Zemljopisni detalji egipatskih priprema za tu vojnu i napredovanje sjeverno od Gaze od velikoga su zanimanja zbog nji hove bliske podudarnosti sa svim kasnijim napredovanjima vojski od Sharona do bitke u Esdraelonu.. .
Tutmozis III bio je možda najveći egipatski faraon, barem u smislu vojnih pobjeda. On je naslijedio svoga oca na egipatskom prijestolju 1490. pr. Kr. kada mu je bilo samo deset godina. S obzirom da je bio tako mlad, umjesto njega vladala je njegova maćeha, Hatšeput, naj prije kao koregent, a zatim kao "faraon" sa svim nasljednim pravima. Tutmozisu III trebalo je mnogo godina da preuzme isključivo pravo na prijestolje od Hatšepsut. Kada je jednom to doživio, nadoknadio je izgubljeno vrijeme. Godine njegova isključiva vladanja označuje ogromna građevinska aktivnost i brojni vojni pohodi u Siriji-Pale stini u rasponu od samo dvadeset godina.
Prva vojna koja je dosegnula vrhunac zauzećem Megida, bila je najvažnija i najpotpunije je zabilježena. Priča o napadu Tutmozisa III na Megido 1479. pr. Kr. tako je dosad vrlo dobro poznata i prepri čavala se mnogo puta u zadnjim godinama. Ta je bitka prva u povijesti svijeta za koju imamo tako detaljan prikaz. Međutim, tek kada je Champollion dešifrirao egipatske hijeroglife 1823. moderni je svijet otkrio strategiju koja je bila uključena u tu bitku.
Pohod na Megido Tutmozisa III, detaljno je zabilježen u pretisku njegovih Anala koji su ispisani na zidovima hrama Amon u Karnaku u Egiptu. To je prepisano iz dnevnika što gaje vodio tijekom stvarno ga pohoda kraljev pisar, Tjaneni. Dnevnik, izvorno napisan na svitku pergamenta i pohranjen u hramu, ispisan je kao niz sažetih, činjenič nih natuknica, koje su poslije prenesene u književnu, slikovitu prozu i na kraju upisane na zidu hrama. Izgleda da je to bio model za većinu godišnjih natuknica na tim zidovima, iako su one za kasnije pohode manje razumljive od onih ranijih. Obavijesti sadržane u tim Analima nadopunjene su trima dodatnima natpisima koji spominju razne vido ve pohoda na Megido, zabilježenima na stelama pronađenima u Ar-mantu, Gebel Barkaeu i Karnaku, u Egiptu.
Tutmozis III konačno je zadobio egipatsko prijestolje nakon ne stanka (a vjerojatno smrti) njegove maćehe, Hatšepsut. U to su vrijeme kanaanski vladari Sirije i Palestine bili vazali moćnoga egipatskoga carstva na jugozapadu i plaćali su danak egipatskim gospodarima. Kralj Kadeša, grada na rijeci Oront u Siriji, možda predviđajući sla bost u Egiptu zbog faraonova nasljedstva, poveo je pobunu kanaanskih kraljeva protiv mladoga egipatskoga faraona. Pobunjenička kanaan-ska vojkanaan-ska skupila se u Jizreelskoj dolini, u gradu Megidu. Među nji ma su bili brojni vladari i ljudi iz zemalja tako udaljenih kao što je Mezopotamija (moderni Irak i Iran), sjeverna Sirija i južna Anatolija (moderna Turska). Ne zna se točno koliko je velika bila ta pobunje nička vojska, iako se procjenjuje na oko 10 do 15 tisuća ljudi, uključujući kako borna kola tako i pješadiju.
Kao odgovor, Tutmozis III sakupio je svoju vojsku kod Silea, tvr đave u istočnoj Delti na granici Egipta, a onda je brzo marširao sve do Gaze, tako da je razdaljinu od 240 km prešao samo za de set dana. Tutmozisov forsirani marš prešao je ogromnu razdaljinu u
vrlo kratko vrijeme, osobito ako se uzme u obzir broj ljudi, konja i opreme. Procjenjuje se da je egipatska vojska brojila između deset i dvadeset tisuća ljudi. Vojska Tutmozisa III zatim je nastavila marši rati još deset dana stigavši u Jehem (Yemma), grad na južnim padinama planinskoga lanca Karmel, vjerojatno 6. svibnja 1479. pr. Kr. Razda ljina od Gaze do Jehema samo je oko 128 k m . , otprilike polo vica razdaljine od Silee do Gaze, a ipak je vojsci, izgleda, trebalo isto toliko vremena da prijeđe tu manju razdaljinu. To može značiti da je faraon posvetio neko vrijeme podvrgavanju pobunjeničkih grado va kao što je Joppa (moderna Jaffa) i Gezer dok je marširao.
Pretpostavlja se da se vojska Tutmozisa III odmarala nekoliko dana u Jehemu dok su se izviđanja nastavila. Ratno Vijeće sastalo se 11. 05. kako bi odlučilo o najboljem putu za napredovanje prema Megidu. Anali bilježe uvodni govor Tutmozisa III
Godina 23, 1. mjesec treće sezone, dan 16 - sve do grada Jemena ... /Njegovo veličanstvo/ naredilo je konferenciju ... govoreći kako slijedi: "Ta /bijedna/ vojska Kadeshova došla je i ušla u Megido. On je /tamo/ sada. Pozvao je k sebi prinčeve /svih/ stranih zemalja / koje su bile lojalne/ Egiptu, kao i (one) sve do Naharina i M/itannija/, one iz Hurua, one iz Kodea, njihove konje, njihove vojske /i njihove ljude/, jer kaže on - tako smo obaviješteni - 'Ja ću čekati /ovdje/ u Megidu /da se borim protiv njegova veličanstva/.' Hoćete li mi reći /što vam leži na srcu/?"
Pretpostavlja se da su postojale tri mogućnosti kako nastaviti od Jehema do Jizreelske doline: krivudavi sjeverni put koji se gubio u ravnici pokraj današnjega Mishmar Haemeka, nekoliko kilometara sjeverno i zapadno od Megida; krivudavi južni put kroz Dothansku dolinu koji se gubio u ravnici pokraj grada Tanaka, nekoliko kilometara južno i istočno od Megida; i ravni središnji put uz klanac 'Aruna ili Wadi 'Ara (sjeveroistočni i moderni Nahal Iron, također poznat kao klanac Musmus) koji je vodio u ravnicu pokraj samog grada Megida. Pitanje je bilo hoće li se uputiti središnjim klancem koji je izravno vodio u Megido ili jednim od alternativnih klanaca prema sjeveru i prema jugu. Kao što smo vidjeli, središnji klanac bio je najizravniji put, ali on je bio također i najuži pa je tako bio pogodan za zasjedu Kanaanaca. Vijeće je predlagalo Tutmozisu III da pođu bilo sjevernim bilo južnim putom; njihove riječi zapisane su na zidovima u Karnaku.
Kako to izgleda poći tim /putom) koji postaje (tako) uzak? /Govore da/je neprijatelj tamo, čekajući /izvana, dok oni/postaju (sve) brojniji. Neće li konj (morati) ići za /konjem, i vojskom/ i ljudi isto tako? Hoće li se naša prethodnica boriti dok /pozadina/ čeka ovdje u 'Aruni, i ne može se boriti? Dakle, tu su dvije (druge) ceste. Jedna od cesta - pa zite, ona je /istočno od/ nas, tako da izlazi kod Tanaka. Druga - pazite, onaje na sjevernoj strani Djeftija, i mi ćemo izići sjeverno od Megida. Neka naš pobjednički gospodar pođe onom koja /zadovoljava/ njego vo srce, (ali) ali nemojte nam narediti da idemo teškom cestom! Međutim, Tutmozis III nepokolebljivo je odbacio njihov savjet. Pretpostavljajući da će vođe Kanaanaca razmišljati kao i njegovo ratno vijeće i prema tome očekivati da egipatska vojska prođe bilo kroz sjeverni bilo kroz južni klanac (ili kroz oba), on je odlučio poći neo čekivanim putem i povesti svoju vojsku kroz opasan središnji klanac (Musmus). Kao što natpis u Karnaku bilježi, Tutmozis III odgovorio je svom vijeću: "Ja ... ću poći po toj 'Aruna cesti!"
Sljedeći dan Egipćani su posvetili pripremama. Vojska je 13. 05. marširala prema 'Aruni, gdje je provela noć. Rano ujutro 14. 05., marš na Megido počeo je najozbiljnije. Sam faraon bio je na čelu vojske, koja se, prema procjenama, protezala skoro dvadeset dva k m . Klanac Musmus tako je uzak (samo 10 metara u jed nom dijelu) da je egipatskoj vojsci trebalo vjerojatno barem 12 sati da dođe do Jizreelske doline na drugom kraju. Ipak, izgleda da je prolaz prošao bez borbi osim manjega okršaja na ulazu u klanac. Utaborivši se pokraj potoka Qina gdje se klanac Musmus otvara u Jizreelsku dolinu iza Megida, Tutmozis III omogućio je svojim sna gama da zbiju redove i da se odmore tijekom noći.
Kako se pokazalo, Tutmozis III imao je pravo. Pobunjenička ka-naanska vojska nije očekivala da će Egipćani doći kroz središnji klanac pa je usredotočila svoje snage na sjevernom i južnom klancu, a samo mala pričuva čuvala je klanac Musmus. U ranim satima 15. 05., Egipćani su napali, iznenadivši pobunjenike i opkolivši ih. Točni detalji same bitke ponešto su nejasni, ali izgleda da je Tutmo zis III najprije prešao potok Qinu i raširio svoje ljude prema istoku i zapadu. On je onda poslao jedno krilo svoje vojske, uključujući borna kola, da napadne uokolo sjeverozapadno od Megida, dok je drugo krilo poslao da napadne jugoistočno od grada. Izgleda da se
Karta 5. Tutmozis III i Kanaanci
1. Kanaanske snage okupljaju se kod Megida.
2. Tutmozis III maršira s egipatskom vojskom kroz Wadi 'Aru (klanac Musmus).
3. Egipatski napad iznenađuju male kanaanske snage ostavljene da brane Megido.
4. Kanaanske snage raspoređene sjeverno i južno od Megida žure se pri družiti borbi, ali Egipćani pobjeđuju.
5. Preživjeli Kanaanci nalaze se unutar grada Megida pod opsadom prije nego što se konačno predaju Tutmozisu III
sam Tutmozis III smjestio u središtu s ostatkom svojih snaga, zapo vijedajući iz svojih zlatnih bornih kola. Kanaanske snage, vidjevši da su napadnute s obje strane i da im prijeti okruženje, probile su se i pobjegle u panici. Opis Tutmozisa III u Tebi sažeto bilježi napad i njegov ishod.
Onda se /njegovo/ veličanstvo postavilo /na čelo/ svoje /vojske/... /Ono nije srelo/ nijednoga jedinoga /neprijatelja. Njihovo/ južno krilo bilo je u Tanaku, /dok je njihovo/ sjeverno krilo bilo na južnoj strani /Doline Qina/. ...Njegovo veličanstvo krenulo je u bornim kolima od suhoga zlata, ukrašenima njegovim borbenim znakovi ma... Južno krilo vojske njegova veličanstva bilo je na brijegu južno od /potoka/ Qine, a sjeverno krilo bilo je sjeverozapadno od Megida, dok je njegovo veličanstvo bilo u njihovom središtu Onda su oni vidjeli kako njegovo veličanstvo savladava /neprijatelje/ koji su pobjegli /prema/ Megidu s izrazima straha na licima. Oni su napu stili svoje konje i svoja kola od zlata i srebra ...
Međutim, na žalost samog Tutmozisa III njegova se vojska zau stavila da pljačka tabore kanaanske vojske, uključujući i šator kralja Kadeša. To je stanovnicima Megida ostavilo dosta vreme na da zatvore gradska vrata, podignu vojnike u bijegu preko zidina uz pomoć konopa načinjenih od isprepletene odjeće, i uskrate Egip-ćanima potpunu pobjedu toga dana. Egipćani su odmah opsjeli grad, iskopavši oko njega širok jarak i izgradivši zid od balvana. Ali pre ma steli Jebel Barkal, prošlo je punih 7 mjeseci prije nego što je grad pao, a za to vrijeme kralj Kadesha je pobjego. Plijen koji su Egipćani zarobili uvelike im je nadoknadio dugo čekanje - kao što je Tutmozis III zabilježio u Karnaku.
/Popis plijena koji je vojska njegova veličanstva odnijela iz grada/ Megida: 340 živih zarobljenika i 83 radnika; 2.041 konj, 191 ždrijebe, 6 pastuha, i .. .magaraca; jedna borna kola izrađena od zlata, sa zlatnim likom, koji je pripadao tom neprijatelju, /1/ lijepa borna kola izrađe na od zlata koja su pripadala princu /Megida/. ... i 892 borna kola njegove jadne vojske - ukupno 924; 1 lijepi oklop od brončanih plo čica koji je pripadao tom neprijatelju, /1/ lijepi oklop od brončanih pločica koji je pripadao princu Megida, i/ 200 oklopa od /kožnatih/ pločica koji su pripadali njegovoj jadnoj vojsci; 502 luka, i 7 motki od drva meru, optočenih srebrom, iz šatora toga neprijatelja.
Nije potpuno jasno koji su grad kod Megida (tj. koji od 20 naselja smještenih jedan poviše drugoga na tom mjestu) opsjedali i konačno osvojili Tutmozis III i njegove snage 1479. pr. Kr. Najvje rojatnije je osvojio grad Stratum IX, kako su ga nazvali arheolozi
Slika 3. Detaljan pogled na Wadi 'Ara / klanac Musmus (Erich Lessing, Beč)
iz Chicaga. Izgleda da je Stratum VIII izgrađen u fazi ponovne gradnje neposredno nakon opsade.
Nakon što su osvojili još nekoliko gradova u Jizreelskoj dolini, kao što su Shimon/Shimron, Tanak, Geba-Shumen, Ophel, Šunem i Yoqneam, Tutmozis III i njegovi ljudi vratili su se u svoju domo vinu u Egipat sredinom listopada, završivši tako prvu od svojih sedamnaest vojni u Siriji-Palestini, koje su se vojevale skoro svake godine u sljedeća 2 desetljeća njegove vladavine. Pohod na Me-gido bio je, izgleda, najznačajniji, jer je odmah ponovo uspostavio egipatsku vlast na tom području i pokazao je Kanaancima da njihovi gospodari namjeravaju tamo i ostati. Ustvari, možda se egipatski guverner Kanaana namjerno smjestio u Megidu. Egipatska prisut nost na južnom Levantu ostat će stabilna u sljedećih dvjesto godina. Međutim, ostalo je još nekoliko tajni oko osvajanja Megida što ga je izvršio Tutmozis III. Kao što su znanstvenici ukazali, nikakva
Slika 4. Suvremeni pogled na Wadi 'Ara / klanac Musmus (Zev Radovan,
Jeruzalem)
iskopavanja nisu otkrila ostatke porušenoga Megida. Jesu li stanov nici konačno otvorili gradska vrata i predali se, izbjegavajući tako razaranje svoga grada? Također nema dokaza za postojanje gradskih zidina u Megidu u Kasnijem brončanom dobu. Kako je Tutmozis III mogao opsjedati neutvrđeni grad sedam mjeseci? Pojavljuju se 3 moguća rješenja.
1. Možda su ranije, masivne utvrde iz Srednjega brončanoga doba izgrađene oko Megida nastavljale funkcionirati u Kasnijem bron čanom dobu, tako da nije bilo potrebe za novim sustavom zidina. 2. Možda je Megido bio neutvrđen. Ako je tome bilo tako, egipatska
vojska ne bi morala porušiti zidine ali još uvijek bi morala napasti grad i njegove branitelje.
3. Možda je opsada trajala samo jedan mjesec a ne sedam. Možda zapisi Tutmozisa III znače da su on i njegova vojska, u vremenu između početka opsade i kasnijega povratka vojske u Egipat, na predovali u Libanon, osvojili tri druga grada i marširali cijelim pu tom natrag u Egipat. To može govoriti da je razdoblje od sedam
mjeseci pokrilo jednomjesečnu opsadu Megida kao i sve druge aktivnosti, a ne samo opsadu samoga Megida.
Daljnja istraživanja, uključujući i ona koja trenutno vrše Sveuči lište u Tel Avivu i Pennsylvania State University, možda će napokon razriješiti te dvojbe i baciti novo svjetlo na vojnu Tutmozisa III pro tiv Megida 1479. pr. Kr.
Sličnosti između Allenbyjeva i Tutmozisova III osvajanja Megi da, osobito njihove odlučne odluke da udare kroz klanac Musmus, mnoge su navele na zaključak da se povijest nije samo ponovila, već daje svjesno sebe oponašala. Još je početkom 1920-ih godina
egip-tolog Harold Nelson to doveo u vezu, zapažajući da su i Allenby i
Tutmozis III porazili "neprijatelja koji je napredovao iz sjevera pre ma Egiptu." Nelson je naglasio "uočljivu usporedbu" između "stra tegije najranijih i najkasnijih pobjedničkih zapovjednika vojni u središnjoj Palestini." Te dvije bitke od tada su se povezivale u raz nim tekstovima.
Ali je li Allenby doista znao za vojnu Tutmozisa III kada je ostva rivao svoj plan bitke? Pojedini autori postavljaju objavljivanje Nel-sonove knjige o bitki kod Megida, koja je nekoliko desetljeća važila kao konačan opis te vojne, u godinu 1913., a to je datum koji se poja vljuje na koricama knjige. U tome slučaju ona bi bila dostupna Allen-byju 1918. godine. Međutim, sam Nelson navodi u predgovoru da se knjiga nije pojavila prije 1920., jer se on "zatekao iza turskih redova tijekom cijeloga rata." Stoga ona nije mogla biti dostupna Allen-byju, pa čak ni u obliku rukopisa, čak dugo vremena iza kraja rata.
Allenby je, kao što znamo, redovito konzultirao Adam Smithovu
Povijesnu geografiju Svete Zemlje. Ali postoje problemi u citiranju
te knjige kao izvora Allenbyjeve strategije. Iako je Smithova knjiga bila izvorno objavljena 1894., njezina prva dva izdanja nisu sadrža vala raspravu o vojnama Tutmozisa III. Četvrto izdanje pojavilo se
1896, sadržavajući više bilježaka i novi predgovor ali još uvijek nije spominjalo vojnu Tutmozisa III u Kanaanu. Sljedeća izdanja obja vljivala su se skoro svake godine, ali nije došlo do bitnih promjena u tekstu više od tri desetljeća. Izdanje objavljeno 1919. - nakon Allen byjeve uspješne vojne kod Megida - spominje bitke koje su kod
Me-Slika 5. Megido (Zev Radovan, Jeruzalem)
gida vojevali Debora, Barak i Sisera; Gideon i Midjanci; Šaul i Fili-stejci; Jehu, Joram i Ahazja; te Jošija i faraon Neko, kao i sukobe iz među Saladina i križara i između Napoleona i Turaka. Ali nema upute na Tutmozisa III i njegovu bitku kod Megida.
Smith je značajno nadopunio svoj tekst 1931. za dvadeset peto izdanje. To izdanje uključuje po prvi put opis pohoda Tutmozisa III na Megido koji su biografi često citirali kao izvor za Allenbyjev vojni plan. Ono što je zavelo biografe bilo je nekoliko rečenica u uvo du dvadeset petoga izdanja.
U ovom sam izdanju slijedio pojedine faze vojne iz 1917-18. gene rala Allenbyja ... Mnogo su mi pomogli velikodušni prilozi feld-maršala vikonta Allenbyja i mnogih njegovih časnika u Palestini kako bi moja knjiga bila doista korisna u prikazu strategije i taktike njihove vojne.
Koliko je god Allenby mogao profitirati čitajući ranije inačice
Povijesne geografije Svete Zemlje, on nije mogao čitati Smithov opis
vojne Tutmozisa III kod Megida-jer je on napisan tek 1931., punih trinaest godina nakon što je Allenby skovao svoj plan da napreduje kroz klanac Musmus.
Ali priča se tu ne završava. Prije Allenbyjeve vojne kod Megida iz 1918., britanski arheolog sir William Flinders Petrie objavio je svoju
Povijest Egipta u nekoliko svezaka; prvo izdanje toga djela pojavilo
se 1896., a kasnija promijenjena izdanja objavljena su 1898. i 1904. Drugi svezak toga ogromnoga djela sadržavao je potpuni prijevod Anala Tutmozisa III, uključujući i zapis o njegovoj vojni kod Megida. Slično magnus opus, nazvano Ancient Record of Egypt (Drevni zapis o Egiptu), pojavilo se 1906. iz pera arheologa sa Sveučilišta u Chica-gu, Jamesa Henryja Breasteda (poslije direktora Orijentalnoga insti tuta na Sveučilištu i poticatelja čikaških iskopavanja kod Megida od
1925-39.). Drugo izdanje uključuje Breastedov vlastiti prijevod i nje gov komentar Anala Tutmozisa III u Karnaku, uključujući i bilješke o faraonovoj vojni protiv kanaanskoga saveza kod Megida.
Prema tome prikazi egipatskoga zaposjedanja Kanaana bili su dostupni 1918. Ali je li ih Allenby čitao prije vlastitoga osvajanja Palestine? Allenby, koji se nalazio u Kairu 1917., barem je morao znati za Petriea i Breasteda, koji su bili među svjetski poznatim egi-ptolozima. Također je moguće da je Allenbyjeva mašta dobila poti caj u općim prikazima bliskoistočnih vojni, kao što je rana recenzija
Povijesne geografije Svete Zemlje od Georgea Adama Smitha, koju
je napisao Coutts Trotter 1894. za Geographical Journal - a to je časopis za koji znamo da ga je Allenby čitao, jer Gardner izvješćuje: Sam je Allenby proučavao Palestinu marljivošću studenta koji radi na doktoratu, kao i generala koji se pripremao osvojiti tu zemlju. Njegova žena u Londonu zatražila je članke koji su se pojavili u
Geographical Journalu.
Iako Trotter ne spominje Tutmozisa III ni njegovu vojnu kod Megida u svojoj recenziji Smithove knjige, on piše:
Pristup Pomorskoj ravnici, i preko lakih cesta u veliku ravnicu Es-draelon, predstavljao je utabanu stazu za egipatske vojske koje su išle sjeverno prema Tiru, Sidonu i Maloj Aziji, ili istočno Jizreelskom dolinom do Jordana i Damaska; to je bio i put sirijskih, babilonskih i perzijskih napadača. Poslije su preko Esdraelona došli grčki nase-ljenici iz konfederacije Dekapolis, Rimljani, te, tisuću godina poslije, križari.
Zar ne bi Allenby, kao pronicavi proučavatelj vojne povijesti, razmotrio oponašajuće ratne taktike koje su se tako često pokazale uspješnima tijekom tisuća godina?
Allenby je isto tako znao mnogo o vojnoj povijesti Jizreelske doline. H. L. Eason, očni kirurg koji je sreo Allenbyja u Egiptu 1917., sjeća se da je i prije palestinske vojne, general bio "uvjeren da će se na nepromjenljivom Istoku povijest ponoviti, " i Eason se prisjeća da je "na samom početku /Allenby/ rekao da će se odlučna bitka te vojne voditi u klancu Megida." Međutim, da je Allenby znao za voj nu Tutmozisa III kod Megida, zar on i njegovi biografi ne bi spome nuli tu činjenicu? Jedan znanstvenik otišao je tako daleko da se pitao nije li "to bio pukovnik /Lawrence od Arabije /, sa svojim poznavanjem drevne povijesti, koji je prvi dao navještaj što je potaknuo Allen-byev potez." Ali opet, iako je to zanimljiv navještaj, sigurno bi Lawrence, ili jedan od Lawrenceovih biografa spomenuo tu činjenicu.
Također je važno napomenuti da Allenby nije točno slijedio stra tegiju Tutmozisa III Iako je faraon koristio samo središnji klanac Mus-mus, Allenby je ustvari poslao postrojbe kroz dva moguća klanca. Četvrta konjička divizija prošla je kroz klanac Musmus do Megida, ali Allenbyjeva Peta konjička divizija ušla je kroz manji klanac Abu Shusheh upravo prema sjeveru, na putu za Nazaret i Afulu. Nasreću po Allenbyja, Turci nisu pokrili klanac Abu Šušeh, pa je tako izbje gnuta smrtonosna zasjeda.
Tijekom iskopavanja 1996. godine kod Megida, sadašnji lord Allenby posjetio je nalazište i rekao da je njegov prastric znao za bitku Tutmozisa III kod Megida te da je prema tome promijenio pohod što gaje predložio Britanski ratni kabinet. On je to navodno rekao u pismima svojoj ženi. Nijedan biograf koji je imao pristup Alelnbyjevoj arhivi nikada nije spomenuo takvu raspravu u Allen-byjevim pismima. Međutim, sretnim stjecajem okolnosti, postoji konačan odgovor, ali on se ne nalazi u Allenbyjevoj arhivi. Umjesto toga, on dolazi iz neočekivanoga izvora - bilješke datirane 10. 1919. u osobnom dnevniku arheologa Jamesa Breasteda sa Sveučilišta u Chicagu. Bilješka u Breastedovom dnevniku iznosi razgovor koji se vodio između njega i generala Allenbyja kada su oba bila u Kairu nakon rata. Allenbyjevi su pozvali Breasteda, između
ostalih, na večeru. Za vrijeme večere Breasted je dulje razgovarao s Alelnbyjem. Razgovor je objavljen u Charles Breastedovom topisu njegovoga oca.
Kada su Allenbyjevi stigli iz Engleske, pozvali su me na večeru u rezidenciji /u Kairu/. Bilo je vrlo ugodno, uopće ne ukočeno ili formalno, usprkos brojnim važnim osobama koje su bile nazo čne, ... Nakon večere, Allenby me, na moje veliko iznenađenje, poveo do naslonjača podalje od ostaloga društva, i nakon što je sjeo počeo govoriti o mojoj primjedbi. ... Nastavio mi je govo riti tijekom ostatka večeri, bez prekida i ne upućujući nijednu riječ ostalim gostima. ... Tek je prije nekoliko mjeseci Allenby zadao odlučujući udarac vodećem orijentalnom carstvu /Turskoj/, koja je vladala Bliskim Istokom oko šest stoljeća. ... Miran, prirodan način na koji je govorio o značajnim događajima u ko jima je on igrao tako veliku ulogu, njegova nepatvorena i neupit na iskrenost, duboko su me se dojmile, tim više što je jednostav nost njegova ponašanja u početku posve prekrila veličinu toga čovjeka. ... Ne mogu se sada sjetiti što je u tome trenutku us mjerilo naš razgovor prema bitci kod Megida, ali Allenby je oči to razgovarao o tome s velikim zadovoljstvom.
/Allenby:/ "Kada su mi dali plemićki naslov željeli su mu pridodati 'Armagedon', ali ja sam to odbio. Bilo bi to suviše senzacionalno i pružilo bi beskrajne mogućnosti svim čudacima u kršćanskome svijetu. Tako sam ja jednostavno uzeo Megido."
J.H.B.: "Vjerojatno samo orijentalisti znaju da je to istovjetno s Ar-magedonom, a javnost nikada neće to otkriti."
"Posve točno, " on /Allenby/je odgovorio, "i ako bi se takve stvari uopće koristile, Megido bi imao svojih prednosti. ... Znate, ja sam prošao ravno kroz klanac Megida, i na vrhu klanca poslao sam pješadiju da napravi prolaz za konjicu. Oni su našli neko liko bojni Turaka koji su zaposjeli visove, ubili njih tridesetoricu ili četrdesetoricu, a ostale zarobili. Konjica je prošla kroz prolaz i proslijedila dalje s naredbama da izbjegavaju borbe, te da jašu preko ravnice Megido i zaposjednu svaku cestu koja vodi prema sjeveru, uzduž koje bi se neprijatelj mogao povlačiti. ... Čudno, zar ne, da smo doživjeli točno Tutmozisovo iskustvo i naišli na
S obzirom da znamo kako je izdanje George Adam Smithove knji ge bilo dostupno Allenbyju 1918., i nije sadržavalo raspravu o bitci Tutmozisa III. kod Megida, vjerojatno je Allenby saznao o detaljima Tutmozisove taktike kod Megida iz Breastedove knjige. Naravno, možda je Allenby čitao i Petriejevu knjigu. Ako je to tako, onda se on pristojno suzdržao od komentara o tom izvoru za vrijeme razgovora s Bersteadom.
Tako je to pitanje riješeno jednom zauvijek. Mi znamo da popisu što ga navode njegovi biografi, treba pridodati još jednu knjigu što ju je Allenby pročitao a koja je svakako utjecala na njegovu izvede
nu taktiku tijekom Velikoga rata. Prije marša na Megido 1918. Allenby je proučavao drugi svezak James Henry Breastedovih Drevnih zapisa
o Egiptu. On je znao da se Tutmozis III kockao, kada je slijedio opa
san put da uhvati neprijatelja nespremna. Allenby je svjesno slijedio strategiju Tutmozisa III i u nevjerojatnoj ponovnoj dramatizaciji po vijesnih okolnosti, iznenadio Turke.
George Santayana jednom je, navodno, rekao da su oni koji se ne mogu prisjetiti svoje prošlosti osuđeni je ponavljati, ali je također točno da su oni koji se doista sjećaju prošlosti sposobni je ponoviti, ako to žele. U Allenbyjevom slučaju, njegovo proučavanje prošlih bitaka kod Megida i u Jizreelskoj dolini dovelo je do "jednoga od najbržih odlučnih pohoda i najpotpunijih odlučnih bitaka u cijeloj povijesti."
neprijateljsku predstražu te ih neutralizirali na vrhu klanca koji vodi prema Megidu!. Vidite, čitao sam vašu knjigu /Drevni zapis o Egiptu/ i /George/ Adam Smithovu Povijesnu geografiju Svete Zemlje i znao sam što se tamo opisivalo."
J.H.B.: "Nažalost, mi u Americi imamo vrlo malo onih koji pozna ju Bliski Istok ili koji shvaćaju obvezu civiliziranoga svijeta da tamo održe red."
2 . P O G L A V L J E
Na rubu Egipta
Recite kralju, mojemu gospodaru i mojemu Suncu: Poruka od Biridije, vladara Megida, lojalnoga sluge kralja. Bacam se pred noge kralja, mojega gospodara i mojega Sunca, 7 puta i 7 puta. Ovime predajem ono što je kralj, moj gospodar, zahtijevao: 30 volova... I /doista/, /oni/ ... na zemlji su u miru, ali ja sam u ratu.
— Pismo iz Amarne EA 242 poslano faraonu Amenhotepu III otpr. 1360-13.50 pr. Kr.
D
a nije bilo autobiografije egipatskoga vojnoga časnika po imenu Weni, prva bitka koja se vjerojatno vodila u Jizreel-skoj dolini izgubila bi se u povijesnoj magli. Weni je živio za vrijeme Šeste dinastije Staroga kraljevstva otprilike 2350. pr. Kr. i služio pod prvima trima faraonima Šeste dinastije - Tetijem, Pepi-jem I i Merenreom. On je vodio prvu od nekoliko bitaka u kojimasu Egipćani sudjelovali u Jizreelskoj dolini koju su Egipćani sma trali svojim teritorijem ili na njegovom rubu. Među tim bitkama spada i bitka koju je kod Megida vodio Tutmozis III otprilike 1479. pr, Kr. (o čemu smo raspravljali u 1. poglavlju), pohod faraona Amen-hotepa II otpr. 1430. pr. Kr. i egipatsko uključivanje u lokalnu svađu između dva kanaanska vazala, Labayua, vladara Šekema i Biridije, vladara Megida, otpr. 1360. pr. Kr.
Wenijeva autobiografija ispisana je na velikoj vapnenastoj ploči na njegovom grobu (ili možda pogrebnom spomeniku) u Abidosu. On se pojavio iz anonimnosti da bi vodio pet vojnih pohoda u vri jeme vladavine Pepija I u dvadeset četvrtom stoljeću pr. Kr. Zadnji
od tih pohoda koji se vjerojatno zbio otpr. 2350. pr. Kr. predstavlja prvo poznato egipatsko osvajanje Palestine. Odgovarajući dio nat pisa glasi:
Tko su točno bili ti "Stanovnici pijeska" što ih je Weni napao? Gdje se nalazila njihova zemlja? A što je i gdje bio Nos gazeline glave? Većina povjesničara slaže se da je zemlja Stanovnika pije
ska drevno egipatsko ime za zemlje istočno od Egipta i da je "Nos
gazeline glave" najvjerovatnije uputa na planinski lanac Karmel u Izraelu, kojega "nos" prodire točno u Sredozemno more. Međutim, ta temeljna pitanja predstavljaju samo vrh sante leda kada se radi o Wenijevoj problematičnoj autobiografiji.
S obzirom da tih nekoliko crta pruža jedini dostupan dokaz za tu vojnu, detalji su očito nejasni i mogu se protumačiti na nekoliko načina. Očito, Weni i barem polovica njegovih ljudi otplovili su u kraj koji se pobunio, iskrcavajući se iza "Nosa gazeline glave", t j . ,
planine Karmel. On je onda marširao u unutarnjost, vjerojatno kroz ravnicu Ake i u Jizreelsku dolinu, napao pobunjenike i sve poubi jao. Njegov natpis samo kaže: "Dok je polovica te vojske bila (još
Ova vojska vratila se sigurno,
Nakon što je raskomadala zemlju Stanovnika pijeska. Ova vojska vratila se sigurno,
Nakon što je zdrobila zemlju Stanovnika pijeska. Ova vojska vratila se sigurno,
Nakon što je porušila njezine ograde. Ova vojska vratila se sigurno,
Nakon što je oborila njezina stabla smokava i njezine vinograde. Ova vojska vratila se sigurno,
Nakon što je bacila plamene jezike u sve njezine zgrade. Ova vojska vratila se sigurno,
Nakon što je pobila desetke tisuća vojnika. Ova vojska vratila se sigurno
/Nakon što je zarobila postrojbe/ u njoj, veliko mnoštvo kao žive zarobljenike...
Kada smo dobili obavijest da su i pobunjenici zbog određenoga ra zloga bili među tim strancima na Nosu gazeline glave, ja sam pre šao prijeko i iskrcao se u pozadini visova planinskoga lanca na sjeveru zemlje Stanovnika pijeska. Dok je polovica vojske bila (još uvijek) na cesti, ja sam stigao, zaskočio ih i svaki je pobunjenik među njima bio pogubljen.
Karta 6. Pepi I i "Nos gazeline glave"
1. Pepi I napada Jizreelsku dolinu (vjerojatan put).
uvijek) na cesti, ja sam stigao, zaskočio ih i svaki je pobunjenik među njima bio pogubljen." To se može protumačiti na dva različita načina. Weni je mogao kazati da su cijele snage poslane putem brodskoga prijevoza i da je bitka tako brzo dobivena da je 50 posto njegove vojske još uvijek marširalo s obale kada su pobunjenici zarobljeni i pogubljeni. Alternativno, mogao je reći da je samo polovica njegove vojske došla morem, dok je druga polovica poslana kopnom iz Egipta, u kojemu su slučaju oni što su putovali morem stigli prije i porazili pobunjenike dok su u to područje došli oni koji su putovali kopnom.
Vrativši se u Egipat kao pobjednik, Weni je poslije unaprijeđen i uzorno služio kao guverner Gornjega Egipta pod Merenreom, na sljednikom Pepija I. Možda je njegova uspješna vojna ekspedicija na "Nos gazeline glave" bila prva zabilježena bitka u Jizreelskoj
do-lini, ali to je bila tek početna natuknica u dugom popisu bitaka koje će uslijediti.
Grad Stratum XVI kod Megida, iz Starijega brončanoga doba, nestao je oko 2350. pr. Kr. Stratum XV koji ga je naslijedio doživio je radikalne promjene u arhitekturi što može značiti da su ga tada zau zeli drugi ljudi ili barem da je bio pod nadzorom novoga vladara. Stoga dolazimo u iskušenje da pripišemo razaranje grada Stratuma XVI i inovacije u gradu Stratumu XV kod Megida vojni Pepija I u Jizrelskoj dolini oko 2350. pr. Kr. i mogućem kasnijem egipatskom nadzoru toga područja, ali takva hipoteza ne može se za sada doka zati i može ostati samo kao naviještaj.
Sljedeći poznati egipatski pohod na Jizreelsku dolinu bio je onaj Tutmozisa III 1479. pr. Kr., o kojemu smo već detaljno raspravljali u 1. poglavlju. Kao što sam tamo napisao, Tutmozis III sedamnaest je puta vojevao u Siriji-Palestini tijekom vladavine i doveo to područje pod čvrsti nadzor Egipta. Kanaan je ostao egipatski vazal tijekom slje dećih dvjesto godina i barem su ga Egipćani smatrali dijelom egipat skoga teritorija. Stoga su bitke koje su egipatski faraoni vodili u Ka naanu i Jizreelskoj dolini tijekom ostatka Kasnijega brončanoga doba (oko 1400-1200. pr. Kr.) Egipćani smatrali ne toliko osvajanjem ne prijateljskoga teritorija koliko pohodima u vlastite rubne zemlje.
Tako je stoljeće nakon slavne bitke kod Megida Tutmozisa III fa raon Amenhotep izveo barem dva, a vjerojatnije tri, upada u Siriju-Palestinu. Posljednji se dogodio oko 1430. pr. Kr., a cilj mu je bio Jizreelska dolina i susjedni predjeli. Ta je vojna izgledala ponešto neobično, barem zbog toga što se vodila tijekom mjeseca studenoga, što je za Egipćane bilo vrlo neuobičajeno za ratovanje jer je bio kraj godine.
Poticaj za pohod bila je pobuna Kanaanaca koji su živjeli na po dručju Jizreelske doline kao i Donje Galileje. Pobuna je bila na lo kalnoj razini iako je iza nemira najvjerojatnije stajalo kraljevstvo Mitani u sjevernoj Siriji i Mezopotamiji. Iako je to bila prilično mala pobuna, ipak je bila dovoljno velika za egipatsku posadu u Megi-du koja je sama nije mogla ugušiti.
Neprilike u Jizreelskoj dolini u vrijeme Amenhotepa II odraža vaju se u dva pisma ispisana na glinenim pločicama pronađenim u nalazištu Tanak, smještenom otprilike osam kilometara jugoistočno
od Megida u Jizreelskoj dolini. Ukupno je 13 takvih pisama pronađeno u tom nalazištu, što je bio dio arhiva princa od Tanaka, po imenu Talwishar (prije poznat kao "Rewassa" ili "Riashar"), iz pet naestoga stoljeća pr. Kr. Pisma su napisana na akadijskom, koji je bio službeni jezik toga vremena za diplomatsko dopisivanje u Egiptu i na Bliskom Istoku.
U pismu 6, koje je izgleda bilo ranije, princ od Tanaka optužuje se za nelojalnost Egipćanima, za neiskazivanje odanosti i za neispo-ručivanje vojnika lokalnoj egipatskoj posadi, te zbog toga što nije oso bno došao niti je poslao predstavnika kada je Amenhotep privremeno posjetio grad Gazu. U pismu 5 Amenhotep zahtijeva da princ od Tanaka pošalje vojnike, namirnice i konje u Megido.
Talwisharu, ovako (govori) Amenhotep: Neka Olujni bog čuva tvoj život! Pošalji svoju braću (kolege) s njihovim bornim kolima; i pošalji svoju kvotu konja i danak kao i sve ashiru postrojbe koje su s tobom, pošalji ih sutra u Megido.
Postoje problemi u tumačenju tih pisama, naravno. To je uobiča jeno u takvim slučajevima, jer ništa nije jednostavno kao što izgleda u proučavanju drevnih tekstova. U spomenutom slučaju postavlja se prvo pitanje: tko je točno Amenhotep koji piše ta pisma? Je li autor ustvari faraon Amenhotep II, ili je to lokalni egipatski upravitelj istoga imena koji je bio postavljen u Kanaanu otprilike u isto vrije me - možda čovjek po imenu Amenhotep koji je poslije postao gu vernerom Nubije, tijekom vladavine Tutmozisa IV? Pa čak da ih je napisao faraon Amenhotep II, kao što većina znanstvenika vjeruje, jesu li ona bila napisana prije ili nakon što je on postao faraon?
Izgleda najvjerojatnije, da slijedimo Occanovu logiku (načelo da je najjednostavnije rješenje vjerojatno točno), kako je pisma doista napisao Amenhotep II i da su ona poslana nakon što je on naslijedio prijestolje Egipta i postao faraon. Iako se ime Amenhotep pojavljuje u pismima bez kraljevskoga naslova, ton u pismima je sasvim kra ljevski. Točnije, može se pretpostaviti da su pisma napisana u vrijeme vojnoga pohoda Amenhotepa II u Jizreelsku dolinu oko 1430. pr. Kr.
Naše obavijesti o toj vojni dolaze prvenstveno iz dva izvora, koji se djelomice poklapaju. Jedan je vrlo oštećen - natpis pronađen južno od Osmoga stupa u Karnaku u Egiptu. Drugi, detaljniji i stoga važniji,
Slika 6. Područje Tanak (Zev Radovan. Jeruzalem)
je ispisana stela koja sadrži Anale Amenhotepa II, koja je nađena u Memfisu u Egiptu - gdje se ponovno koristila kao strop dvorane za pokope u grobu izgrađenom za princa Dvadeset druge dinastije oko 875. pr. Kr.
Anali izvješćuju da su Amenhotep II i njegove snage, izgleda, slijedile Via Maris iz Egipta u Siriju-Palestinu. One su marširale najprije do Afeka a odatle prema Jehemu, gdje su se zaustavili,
upravo kao i Tutmozis III pola stoljeća prije njega. Nekoliko manjih postrojbi otišlo je prema malim gradovima u Šaronskoj dolini, južno od Jizreelske doline.
Godina 9, 3. mjeseca prve sezone, dan 25. Njegovo veličanstvo pro slijedilo je prema Retenuu u drugi pobjednički pohod protiv gradu Afeku. ... Njegovo veličanstvo vozilo se u bornim kolima ukraše nima ratnim grbom, protiv grada Yehema. Tada je njegovo veličan stvo osvojilo naselja Mepesena, zajedno s naseljima Khettjena, dva grada zapadno od Sochoa. ... Njegovo veličanstvo otišlo je dalje u svojim bornim kolima u zoru, protiv grada Iterena, kao i Migdol-yena. ... Ono je odvelo njihove prinčeve: 34; merui: 57; živih Azi-jata: 231; radnika: 372; konja: 54; kola: 54; Pored svih oružja,
sva-Anaharath je bio osvojen samo 6 dana nakon što su snage Amen-hotepa II bile u Afeku. Stoga je vrlo vjerojatno da mjesni Kanaanci nisu pružili mnogo otpora dok je egipatska vojska marširala kroz Šaron i Jizreelsku dolinu na svom putu prema Anaharathu, jer je prošlo tako malo vremena. Izgleda da se ni stanovnici Anaharatha nisu mnogo borili, ali u tome ne možemo biti sigurni, jer Anali ne pružaju nikakve detalje o bitci osim što kažu da su Egipćani pobije dili i daje Anaharath opljačkan.
Bitka kod Anaharatha vojevala se na najsjevernijoj točki pohoda Amenhotepa II, jer Anali kažu da se vojska tada okrenula i odmarši-rala natrag u blizinu Megida. Tu se vojska utaborila, ali nije bilo
Međutim, glavni napad u tom pohodu izveden je protiv grada Ana haratha nekoliko dana poslije. Smještaj Anaharatha je upitan, ali grad se smatra onim istim što je spomenut u Jošija 19:19 (Anaharat od Isakara). Vjerojatno ga možemo poistovjetiti ili s Tell el-Mukhar-khashom u Jizreelskoj dolini, nekih osam kilometara jugoistočno od brda Tabora, ili s Tell al-Ajjulom u Donjoj Galileji, točno sjeverno od Jizreelske doline, u području koje vodi od brda Tabora prema rijeci Jordan. U svakom slučaju, očito je da su Amenhotep i njego ve snage marširale kroz Wadi 'Aru, opet upravo kao i Tutmozis III prije njega, na putu u Jizreelsku dolinu i moguće nešto iza nje.
Tada je nakon svitanja drugoga dana, njegovo veličanstvo otišlo u bornim kolima, ukrašenima opremom Montua. Na dan Proslave kra ljevskoga krunjenja njegova veličanstva: Anaharath je bio opljačkan. Popis plijena njegova veličanstva samo unutar toga dana: živi mar-yanu: 17; djece prinčeva: 6; živih Azijata: 68; radnika: 123; zapre ga: 7; bornih kola iz srebra i zlata: 7; pored svih njihovih oružja; bikova: 444; krava: 370; i svih (vrsta) životinja, bezgranično. Onda je vojska donijela vrlo obilan plijen, bezgranični.
koga sposobnoga muškarca Retenua, njihovu djecu, njihove žene, i svu njihovu imovinu. Nakon što je njegovo veličanstvo vidjelo vrlo obilan plijen, oni su pretvoreni u žive zarobljenike, a oko njih su iskopana dva jarka. Počujte, oni su bili ispunjeni vatrom, a njegovo veličanstvo čuvalo ih je do svitanja dana, dok je njegova bojna sjekira bila u njegovoj desnoj ruci, sam, bez ijednog s njim, dok je vojska bila daleko od njega, daleko od faraonovoga krika.
Karta 7. Amenhotep II i Jizreelska dolina
1. Egipatske snage marširaju na Anaharath. 2. Egipatske snage marširaju prema Megidu. 3. Princ Qaqa je doveden u Megido.
4. Amenhotep i njegovi ljudi vraćaju se u Egipat.
potrebe za borbom. Izgleda da je egipatska posada koja je bila smje štena u Megidu od dana Tutmozisa III, imala do toga vremena stanje pod nadzorom.
Umjesto toga, izvjesni princ Qaqa, vladar grada po imenu Geba-Shumen, zajedno sa ženom, djecom i slugama, doveden je u Megido. Tu ga je faraon opomenuo i uklonio s položaja. "Njegovo veličanstvo došlo je u blizinu Megida. Princ od Geba-Shumena, čije je ime bilo Qaqa, doveden je, s njegovom ženom, njegovom djecom, kao i sa svim njegovim slugama. Drugi je princ postavljen na njegovo mjesto." Geba-Shumen vjerojatno se nalazio na mjestu današnjega Tell 'Amra,
nekih šest i po kilometara sjeverozapadno od Megida, na cesti koja je vodila iz Jizreelske doline prema Aki (Ako) i sredozemnoj obali. Smatra se istovjetnim s gradom koji je tijekom rimskoga razdoblja bio poznat kao "Gaba od konjice." Nije posve jasno zbog čega je princ Qaqa uklonjen s položaja, ali vjerojatno se to dogodilo jer nije bio lojalan ili je nešto slično skrivio. Zanimljivo je zabilježiti kako se u pismima pronađenima u Tanaku, što se spominju prije u ovome poglavlju, kaže kako je Amenhotep II opomenuo princa od Tanaka, vjerojatno iz istih razloga iz kojih je zamijenjen Qaqa, vladar Geba-Shumena.
Iz Megida Amenhotep II i njegova vojska vratili su se natrag u Egipat bez incidenta. Oni su vjerojatno ponovo prošli kroz Wadi 'Aru natrag u Afek a odatle u Memphis, a nisu proslijedili zapadno prema jugu kroz Jizreelsku dolinu do obale i onda prema jugu kao što su neki znanstvenici ustvrdili. Da su marširali zapadno prema obali, oni bi prošli kroz Geba-Shumen, i ne bi bilo potrebe da prije pozovu princa Qaqu u Megido.
Iz pouzdanih izvora očito je da su Egipćani nadzirali Jizreelsku dolinu tijekom vladavine Amenhotepa II, a izgleda da je Megido bio središte egipatske uprave u tome području. Taj zaključak potvrđuje i dokument datiran u dvadesetoj godini vladavine Amenhotepa II. Poznat kao Papyrus Hermitage 1116A i napisan oko desetljeće nakon pohoda Amenhotepa II na Jizreelsku dolinu, to je popis izaslanika u Egipat koji su dolazili iz raznih gradova i mjesta u Siriji-Palestini, kojima su Egipćani davali žito i pivo. Među tim imenima nalaze se predstavnici kako iz Megida tako i iz Tanaka. Tako se, izgleda, egi patski nadzor nad Jizreelskom dolinom nastavio tijekom vladavine Amenhotepa II, djelomice i zbog bitke koju je on vodio u Anaharathu oko 1430. pr. Kr.
Zbog egipatskoga nadzora Sirije-Palestine u vrijeme između če trnaestoga do dvanaestoga stoljeća pr. Kr., egipatski faraon služio je kao nadgospodar brojnim vladarima raznih kanaanskih gradova-naselja koji su se međusobno svađali. Tako da se nasljednik Amen hotepa II, koji je vladao kao faraon Amenhotep III gotovo stoljeće poslije, donekle zabrinuo kada je jedan od kanaanskih vladara, Labayu, vladar Šekema, grada oko Četrdesetak kilometara južno od Megida, blizu današnjega Nablusa, uključio u vrlo ozbiljan napad na carsku
