PRIRUCNICI
BIBLIOTEKA CENTRA ZA KONCILSKA ISTRAzIVANJA, DOKUMENTACIJU I INFORMACIJE »KR~CANSKA SADA~
NJOST«, ZAGREB, MARULICEV TRG 14
SVEZAK 7
BIBLIJSKI
LEKSIKON
II
KRSCANSKA SADASNJOST ZAGREB 1972 cNaslov originala: Kleines Stuttgarter Bibel-Lexikon.
©
by Verlag Kath. Bibelwerk GmbH Stuttgart und Christliche Verlagsanstalt Konstanz.Preveli:
MARtIAN GRGIC, JOSIP KOLANOVIC, MIUENKO ZAGAR Strucna lektura:
ADALBERT REBIC Iezicna lektura:
MATE KRIZMAN, MARIJAN NEZMAH Korektura: MARIJAN NEZMAH Graficki uredio: MARIJAN NEZMAH Omot: VLADIMIR ROZIJAN Tipografi:
GRGO RUMORA, JOSIP STOR. ZELJKO PINTAR Meteri:
ANTUN BAKAN i SLAVKO NAVRATIL
Izdaje: Kdeanska sadaSnjost. Zagreb, Marulicev trg 14 Odgovara: dr VjekosJav Bajsic, Zagreb, KaptoJ 31 IZdano u Zagrebu 1972.
©
za hrvatski prijevod: Kr~eanska sadasnjost, Zagreb Tisak: »Vjesnikc, ZagrebPREDGOVOR
Poslije Rjecnika biblijske teologije, koji je iZaSao kao prva knjiga u nasoj biblioteci ,>Volumina theologica« godine 1969, izdajemo - evo - jos jedan biblijski rjecnik: Biblijski leksi-kon. Premda opsegom manji, ovaj ce Leksikon znatno pripo-moci citaocima Biblije, studentima i propovjednicima, jer po· red biblijskih pojmova donosi i bibliiska realia. Time ce za odret1eno vrijeme, dok ne dobijemo velikog univerzalnog biblij-skog leksikona, zadovoljiti otvorene potrebe.
Zato ti ga, cijenjeni Citaoce, predajemo u ruke s uvjerenjem
da ces se moci korisno njime posluziti.
PREDGOVOR NJEMACKOM IZDANJU
Sastavljaci ovog Leksikona zele pomoCi citaoeu da bolje razumije biblijski tekst koji se stvarao tijekom mnogih stolje-Ca, dijelom u okviru nama stranih kultura i razlicitog misaonog svijeta. Stoga je svrha ovog Leksikona pokazati i razjasniti tu mnogovrsnost biblijskih pojmova. Citalae ce radi toga kod mnogih naziva naCi odgovarajuce raziasnjenje.
Biblija nije nikakav skolski povijesni prirucnik. Nije joj, nairne, svrha da izvjescuje 0 povijesnim dogadajima. Kad koji
povjesniear opravdano tvrdi da neka predaja nije povijesno toena, to jos nije nikakav temelj sumnje u istinitost Biblije iIi opravdanje za slijepo poricanje njezine povijesne vrijedno-sti. Njegova je tvrdnja vise povod za razmisljan.ie kakav smi-sao hoce Biblija naglasiti u nekom tekstu (usp. npr. natukni-eu »Aj«) i sto on znaci za sadasnje vrijeme. Nije svrha ovih izlaganja da dovedu citaoea do nasilne promjene njegovih do-sadasnjih shvacan.ia.
Ovaj Leksikon ne moze nadomjestiti velike biblijske i opce teoloske strucne rjecnike. Citalae ce kod pojedinih natuknica dobiti razlicite odgovore. One ce svratiti pozornost na slojevi-tost biblijskih pitanja. Kod tema kao sto su brak, ljubav, ra-dost, trpljenje, drZava - necemo se osvrtati sarno na one koji redovito Citaju Bibliju nego i na sve one koje zanimaju ta pitanja.
Da bi ova knjiziea ispunila ocekivanja citalaea, zele Sastavljaci i Izdavac
Na~in pisanja biblijskih vlastitih imena uzet je prema Bibliji .Stvarnosti«. Kratice biblijskih knjiga priIag04ene su na~eJima kojima su se ravnali stru~ njaci pri izradi BibJije .Stvarnosti«, izdane u Zagrebu 1968.
. . I ,tot 5>
KRATICE BIBLIJSKIH KNJIGA
Am Amos 2 Ljet Druga knjiga
Ljetopi-Bar Baruh sa
Br Knjiga Brojeva IMak Prva knjiga 0
Maka-Dj Djela apostolska bejcima
Dn Daniel 2Mak Druga knjiga 0
Maka-Ef Poslanica Efeianima be.icima
Est Estera Mal Malahija
Ez Ezekiel Mih Mihej
Ezr Ezra Mk Evandelje po Marku
Fil Poslanica Filipljani- Mt Evandelje po Mateju
rna Mudr Knjiga Mudrosti
Flm Poslanica Filemonu Nah Nahum Gal Poslanica Galacanima Neh Nehemija
Hab Habakuk Ob Obadija
Hag Hagaj Otk Otkrivenje
Heb Poslanica Hebrejima p . .1 Pjesma nad
pjesma-Hos Hosea rna
Iv Evandelje po Ivanu Pnz Ponovljeni zakon lIv Prva I vanova posla- Post Knjiga Postanka
nica Prop Propovjednik
(Kohe-2 Iv Druga I vanova posla- let)
nica Ps Psalmi
3 Iv Treca I vanova posla- I Pt Prva Petrova
posla-nica nica
Iz Izaija 2 Pt Druga Petrova
posla-Izl Knjiga Izlaska nica
Izr Mudre izreke Rim Poslanica
Rimlja-Jak Jakovljeva poslanica nima
Jd J udina poslanica Rut Ruta
Jdt Judita I Sam Prva knjiga 0
Sa-Jl Joel muelu
Job Job 2 Sam Druga knjiga d
Sa-Jon Jona muelu
Jr Jeremija Sef Sefanija
JS Josua Sir Knjiga Sirahova
Kol Poslanica Kolosani- 1 Sol Prva poslanica Solu·
rna njanima
I Kor Prva poslanica Ko- 2 Sol Druga poslanica
So-rincanima lunjanima
2Kor Druga poslanica Ko- Suci Knjiga 0 Sucima
rincanima I Tim Prva poslanica Ti-I Kr Prva knjiga 0 Kralje· moteju
vima 2 Tim Druga poslanica
Ti-2Kr Druga knjiga 0 Kra- moteju
l.ievima Tit Poslanica Titu
Lev Levitski zakonik Tob Tobija Lk Evandelje po Luki Tui Tuial.ike 1 Ljet Prva knjiga Ljetopisa Zab Zaharija
OSTALE KRATICE akad. - akadski aram. - aramejski arap. - arapski armen. - arnlenski asir. - asirski babil. - babilonski bibl. - biblijski djel. - djelomicno dosl. - doslovno dot. - doticni ego - egipatski Ev. - Evandelie Ev-a - Evandelja evan. - evandeoski fen. - fenicki filist. - filistejski g. - godina, godine gl. - glava grc. - grcki hebr. - hebrejski helen. - helenistieki 1 - istok i. - istocni. istoeno i e. - i cesce i dr. - i drugi i sl. - i slieno istoc. - istocnjaeki itd. - i tako dalie izr. - izrae1ski izv. - izvorno iz yr. - iz vremena J -jug j. - juini, juino JI - jugo-istok
ji. - jugoistocni, jugoistocno judo - judejski jz. - jugozapadni, jugo-zapadno kan. - kanaanski kat. - katolicki knjiz. - knjizevni kr. - kratica krsc. - krscanski lat. - latinski leg. - legendarni c LXX - Septuaginta m - metar Ml. - Mladi mn. - mnozina
nadm. vis. - nadmorska visina
namj. - namiesto nay. - navodni. navodno nar. - naroCit(o) npr. - na primjer NZ - Novi Zavjet nz. - novozavjetni odn. - odnosno opc. - opcenito
op. prey. - opaska prevodioca otpr. - otprilike pal. - palestinski perz. - perzijski p. Kr. - poslije Krista polito - politicki pos. - posebno pov. - povijesni
pro Kr. - prije Krista prY. - prvotno, prvotni rab. - rabinski
relig. - rcligijski, religiozni rim. - rimski
rkp.(i) - rukopis, rukopisi s - slijedeCi redak, " - slijedeca strana ss - sliiedeCi reci, " - slijedece strane sem. - semitski sir. - sirijski Sj - siever sj. - sjeverni, sjeverno SjI - sjevero-istok
sji. - sjeveroistocni, sjevero-istocno Sjz - sjevero-zapad sjz. - sjeverozapadni, sjeve-rozapadno sl. - slika SP - Sveto pismo St. - Stariji
st. - stoliece St. 1. - Stari Istok sv. - sveti SZ - Stari Zaviet sz. - starozavjetni teol. - teolo~ki tj. - to jest tslj. - tisucl.iece tzv. - takozvani usp. - usporedi u yr. - u vrijeme v. - vidi Vg. - Vulgata v. g. - vidi gore vjer. - vjerojatno Vel. - Veliki vI. - vIas tit v. n. - vidi nize v. sl. - vidi sliku Z - zapad z. - zapadni, zapadno za Yr. - za vrijeme zid. - zidovski 9
-+ znak koji upucuje da se rijec pred strelicom obra-duje pod natuknicom iza strelice.
II = usporedna mjesta Osim toga, poslufit cemo se i drugim, opcerazumljivim jasnim kraticama.
BuduCi da npr. hebr., arap. i grc. jezik imaju glasove kojih nema u hrvatskom, mogu se imena itd. najcesce preni-jeti u pribliZnoj transkripciji, a da se pri tom odvec ne poseze za dodatnim znakovima (npr. tockama, naglascima), zbog kojih bi rijeci postale veoma neobicne. Stoga se cesto tih znakova odriCemo. Postoje razliciti poku~aji opisivanja glasova izvornog jezika. Ovaj se Leksikon ne moze na sve obazirati. Ako citalac poznaje neki odredeni naCin transkripcije, lako ce sam prepo-znati istu rijec u Leksikonu i kad je donesena u drugacijo,i transkripciji. Tako npr. moze naci:
mjesto »C« cesto "k« (npr. mjesto Cir - Kir), mjesto »S«
cesto »5« (npr. mjesto Aser - Mer), mjesto »C« cesto »s«
(npr. mjesto Cion - Sion).
Daljnji problem predstavlja pisanje bibl. vlastitih imena (uklj. i pisaca pojedinih bib!. knjiga). S iedne strane postoje oblici koje su na temelju hebr. tekstovne predaje utvrdili tid. ucenjaci prije ne~to viSe od tisueu godina. S druge strane po-stoje oblici koje upotrebljava grc. prijevod SZ (LXX, prije vi~e od 2000 g.) ~to se dijelom oslanjaju na tada~nji izgovor glasova u hebr. jeziku, a dijelom na odlike grc. jezika. Taj posljednji naCin slijedi lat. prijevod Biblije i veCina suvremenih kat. izda-nja, dok onaj prvi nacin (u velikoj vecini!) slijede Reformatori. Tako i u na~im prijevodima Biblije postoje znatne razlike. Na primjer, u nekim prijevodima nalazi se »Abdija« iIi ,.Sofonijac (grc. - lat. - »kat.«), a u drugima »Obadijac, odn. ,.Sefanijac. Te razlike ne pokrecu nikakvih dubljih nacelnih pitanja, nego odraZavaju povijesne »sIucajnosti«. Molimo citaoce da ne za-mjere ako naidu na koji oblik koji im je neobiean. Kod natuk-nica ovog Leksikona na.ice~ce se obaziremo na oba oblika pisa-nja vlastitih imena i dijelom izricito upucujemo s jednog na drugi.
Za kratice naziva bib!. knjiga upueujemo na na~ popis kratica.
A (alta) i 0 (omega), prvo i zadnje slovo grc. alfabeta, oznacuju Boga kao pocetak i sVrSetak svijeta i povijesti (Otk 1,8; 21,6; usp. Iz 41,4; 44,6; 48,12). U Otk 22,23 tako se naziva proslavljeni Krist
(usp. Otk 1,17; 2,8). AARON -+ Aron
A
ABADON Mjesto unistenja, propasti (Job 26,6; 28,22; 31,12; Ps 88,12; Izr 15,11). Per-sonificirano kod Job 28,22; Otk 9,11 (»andeo Bezdana«, grc. apollyon).
ABANA J edna od glavnih rije· ka u podrucju -+ Damaska (2 Kr 5,12: inacica: Amana). Da-nas: nahr baradah.
ABBA Iz aram. izvedeno oslo-vljavanje u NZ = Otac (izraz od milja); Isus upotrebljava prvi put tu rijec u moIitvenom odnosu s Bogom (Mk 14,36); to su oslovljavanje preuzeli takoder krScani grc. govomog podrucja (Rim 8,15; Gal 4,6). ABDIJA -+ Obadija
ABDON (»uslufan«) Ime nekih osoba, npr. jednog »malog« -+
suca (Sud 12,13ss; -+ Barak). A. se zove i grad u podrucju plemena Aserova (-+ plemena) (15 21,30).
ABECEDA -+ slovo (3) ABEL
1. (usp. hebr. hebel = prolaz-nost) Prema Post 4,2 drugi sin -+ Adama i -+ Eve, prema
Post 4,8 ubijen od svoga sta-rijeg brata -+ Kajina (usp. Mudr 10,3). Bog je primio Abe-lovu frtvu, a Kajinovu nije (-+ nomadi). U NZ A. se sma-tra mucenikom (Mt 23,3511)
svoje vjere (Reb 11,4) i svoje pravednosti (1 Iv 3,12).
c
2. (»potok«) Dio naziva mnogih mjesta (npr. Abel-Keranim, Abel-Misraim).
ABIB -+ kalendar
ABIGAJILA (»otac se radu-je«?)
1. Zena Nabalova koja se po smrti svoga mufa udala za Davida (1 Sam 25,2-42). 2. J edna od Davidovih sestara (1 Ljet 2,16).
ABIRU (»otac je ON«) Prema kasnijoj predaji drugi sin-+ Aronov koji je sa svoja tri brata postavljen za svecenika; umro bez djece za kaznu zbog obrednog prijestupa (Izl 6,23; 28,1; Lev 10,1).
ABIJA (»Jahve je otac<'). Ime nekih osoba, npr:
1. Drugi kralj Judeje (oko 916-914. pro Kr.) koji je po-bijedio izr. kralja-+ Jeroboa-rna (1 Kr 15,1-8; 2 Ljet 13,1-23). 2. Drugi sin proroka -+ Samu-ela; sa svojim bratom Joelom bio je -+ sudac u Beer Sebi (1 Sam 8,2s).
3. Poglavar svecenickog roda kojemu je pripadao -+ Zahari-ja, otac Ivana -+ Krstitelja (Lk 1,5).
ABIMELEK (»otac je bog Me-lek«) Ime nekih osoba, npr: 1. U Post 20 kralj Gerara koji je k sebi uzeo -+ Saru, nav. -+
Abrahamovu sestru. Kad je u snu saznao da je Sara zapravo Abrahamova zena, vratio ju je (usporedni izvjestaj u Post 12,10-20; usp. Post 26,1-11). 2. Sin-+ Gideonov (=Jerubaal) koji je okrutno pobio svoju bracu i proglasio se tada kra-ljem nad Izraelom u -+ Seke-mu. Poginuo je od zrvnja koji je bacen s jedne kuIe (tako Sud 9).
12 ABINADAB _ ABRAHAM ABINADAB (»otac se pokazao
darezljivim«) Ime nekih osoba,
npr:
1. Covjek iz Kirjat Jearima
ko-ji je u svojoj kuCi imao -+
Kav-ceg saveza, dok ga nije David
premo u Jeruzalem (1 Sam
7,1: 2 Sam 6,3).
2. Saulov sin koji je zajedno
s njim poginuo (I Sam 31,2). ABIRAM (»otac je uzviSen«)
1. Prema kasnijoj predaji
su-djeluje u pobuni Korahove ee-te (Br 16,1; Ps 106,17).
2. Sio Hielov (1 Kr 16, 34;-+ Jerihon).
ABISAGA Djevojka Sunamka koja je Davida u starosti
nje-govala i poslije njegove smrti
postala zenom Adonije (I Kr Us; 2,13·25).
ABISAJ (hebr. znacenje nesi. gurno) Navodno brat Joabov
i sin Davidove sestre Sarvije
(I Liet 2,16). Davidov vjeran, nasilan ratni drug (1 Sam 26, 6-9; 2 Sam 2,18·24; 21,16s), kasnije vojskovolta (usp. 2 Sam 10,6-14; 18,2.5.12; 20,6).
-+ Joab i A. (2 Sam 3,30) umo-riIi su -+ Abnera (2 Sam 3,23· ·27; -+ krvna osveta). Zbog
njegove osvetljivosti prokleo
ga je David (2 Sam 3,28·30). ABJATAR-+ Ebjatar
ABNER (»otac je svjetlo«)
Necak i vojskovoda -+ Saulov
(1 Sam 14,50s; 17,55); protiv volje Davidove proglasio je Sa. ulova sina kraljem nad Izra· elom (2 Sam 2,S-3,1), pre~ao je kasnije na Davidovu stranu; umorili su ga -+ Joab i -+
Abi-saj iz -+ krvne osvete (2 Sam
2,12·3,30).
ABRAHAM Prvi od triju patri·
jarha. Njegova »poVljest« U
Post 11,27·25,10 izrasla je tij.,.. kom duge predaje. Uz izvj.,..
staje 0 A. nalazimo i takve
ko-Kreta1'lje patrijarhd. izmedu
Harana i Egipta prema Post
12·50. U sj. stepskim pod
rue·
jima mazda ih je put vodio i
preko Tadmora (Palmire). Ur Kaldejski, koji kasnija pre·
daja povezuje s Abrahamom,
nalazi se preko 1000 km ji. ad
Harana.
ji izv. vrijede za Izaka i
Jako-va iIi su nastali nezavisno 0
njima (tako otpr. Post 22,1·19). Pov. A. potjece iz .... Harana (tek kasnija predaja govori da
je on dosao iz .Ura Kalde}
skog«). Imena njegovih roda-ka nalaze se u okolici Hara-na kao Hara-nazivi m.iesta. Odatle A. odlazi u potrazi za pasom
iIi u sklopu postupno~
sire-nja .... Aramejaca. Taj odlazak za Bibliju nije slucajan, vee oeituje Bozje vodstvo (Post 12,1). A. dolazi u Kanaan. On·
dj e prima - upravo u
sveti-stu u -+ Sekemu - obeeanje
da ce posjedovati zemlju i
imati potomstvo (Post 15). A. ~tuje Boga svoga plemena
ko-ABRAHAM - ADONIJA 13 jega prema bibI. predaji
pO-istovjeeuje s Elom (-+ Bozja imena), vrhovnim bozanstvom sir.-kan. podrucja. Kao prvi udio u obeeanoj -+ zemlji ku-puje A. poslije smrti -+ Sarine zemljiSte sa spiljom Makpela u okolici -+ Hebrona (Post 23). Nije sigurno kad je A. zivio. Zakljucei istrazivaca kreeu se izmedu 19. i 13. st. pro Kr. Ozbiljni razlozi govore u pri-log 14. st. Biblija naziva A. »oeem Izrae1a« (Iz 51,2' usp. Mt 3,9; Iv 8,39), primaoeem Bozjih obeeanja (Lk 1,55.73), uzorom vjere (Rim 4; usp. Gal 3,9), »Bozjim prijateljem« (Iz 41,8; Jak 2,23). Isus je veCi od A. (Iv 8,52-58).
ABSALOM (»otae je mir«) Sin -+ Davida i keerke kralja -+
ge-surskoga -+ Maake (2 Sam 3,3).
o Absalovomu zivotu i
njego-vu pokusaju da naslijedi vida izvjestava »Povijest Da-vidovih nasljednika« (sastav-ljena zacijelo vee u yr. Salo-mona, kasnije jedan dio 2 Sam) u 2 Sam 13-19. Prema toj predaji A. ubija pretenden-ta na prijestolje Amnona pod izlikom da osveeuje povrijede-nu cast svoje sestre -+ Tama-re; bjezi u Gesur, ali postizava posredovanjem -+ Joabovim Davidovo oprostenje. Kasnije A. uspijeva postiei naklonost naroda; dize bunu, dade se iza-brati za kralja u -+ Hebronu i kreee na -+ Jeruzalem. David bjezi sa svojim plaeenicima u -+ Mahanajim. U narednim vojnim obracunima u sumo-vitom istocnojordanskom gor-ju -+ Jabok plemena koja su se borila za A. podlegla su Davidovim vojnicima. A. je protiv izricitog Davidova na-redenja ubijen.ADAM Izv. opee ime za covje-ka iii ljudski rod, u
rodoslov-c
Iju Post 4,25-5,5 dolazi. kao vI. ime prvog covjeka, praoea ljudskog roda. Izvjestaji 0 A.
govore 0 covjeku ope., u
prao-eu je oslikana povijest vrste. Biblija povezuje A. s hebr. adamah (zemlja, njiva): A. je srodan sa zemljom, ona je njegov zivotni prostor. Kao djeea A. i -+ Eve navode se: -+
Kajin, -+ Abel i -+ Set. Pre-rna Post 5,5 A. je zivio 930 go-dina. Osim u izvjestaju 0-+
prapovijesti A. se ne spomi-nje niti u jednoj starijoj knjizi SZ, dok u NZ ima znacajno mjesto (jednozenstvo: Mt 19, 4-6; nauka 0 milosti: Rim
5,12--21). Pavao oznacuje A. kao pralik novog nebeskog A., Krista (Rim 5,14); s njime za-pocinje novo stvorenje, novi raj. Zbog toga mora svaki krs-eanin svuCi starog covjeka i zaodjeti se novim A. (Rim 5, 14; Kol 1,15; 3,9s).
ADAR -+ kalendar
ADONAJ -+ Bozje ime, Bozja imena
ADONIBEZEK Kan. kralj ko-ga su Judejci prema Suci 1,5--7 pobijedili i osakatili. ADONIJA (»Gospodin je Jah-ve«) Ime nekih osoba, prije svega: najstariji od Davido-vih sinova koji su zivjeli jos za njegove starosti; nastoji se domoei prijestolja (podrlavan od -+ Joaba i -+ Ebjatara), te se jos za zivota Davidova dao proglasiti kraljem (1 Kr 1,9). Protivna stranka isposlovala je Davidovo odobrenje za hit-no ustolieenje -+ Salomona. A. je nasao utoCiste kod -+ zrt-venika (-+ pravo utociSta); htio je kasnije uzeti za zenu -+ Abi-sagu (pravo na prijestolje), za-to je po nalogu Salomonovu ubijen (1 Kr 2,13-25). Mozda neizravna zrtva uklanjanja-+
14 ADONIJA - AHASVER
Urije; bib!. izvjestaji 0 nje-· mu sastavlieni su sa stajali-sta protivnicke stranke. ADONIRAM (»Gospodin je uz-visen«) Davidov i Salomonov sluZbenik koji se jos zove i Adoram; kamenovali su ga po-bunjeni Izraelci kad je htio priopCiti naredenje -+ Roboa-movo (2 Sam 20,24; 1 Kr 5,28; 12,18).
ADONIS -+ Tamuz
ADONI-SEDEK (»Bog je pra-vednost«) Kan. kralj Jeruzale-rna, prema JS 10 voda saveza pet gradova: -+ J eruzalema,-+ Hebrona, Jarmuta, -+ Lakisa i Eglona; pobijedio ga Josua u bitki kod -+ Gibeona, u pe-Cini kod Makede uhvacen i ubijen.
ADORAM -+ Adoniram ADRAMITIJA Maloazijski luc-ki grad u pokrajini -+ Miziji (Dj 27,2).
ADULAM (»zatvoreno mjesto«;
kirbet d-sekmadkur) Kan.
grad-ddava (Js 12,15); u A. je David nasao utoCiste pred -+ Saulom (1 Sam 22,1).
ADUMIM (»crveni uspon«, »krvavi uspon«) Planinski pro-laz na granici izmedu Jude i Benjamina (JS 15,7; 18,17), izmedu J eruzalema i J erihona. Ime potjece od slojeva crvene zemlje koja u blizini »gostio-nice milosrdnog Samarijanca« daje krskom krajoIiku izrazit pecat.
AFEK (»korito potoka« ras
el--cen) Naziv nekih gradova u Kanaanu, medu ostalima kan. kraljevski grad u Saronskoj ravnici sto ga je Josua, prema J8 12,18, osvojio; kasnije ta-bor Filistejaca (1 Sam 4,1s). -+ Herod (1) ga je prozvao An-tipatrida (Dj 23,31).
c
AGAB Krsc. -+ »proroJ.,.< iz Je-ruzalema (Dj 11,28), istovjetan s Agabom iz Cezareje (Dj 21,
10).
AGAG Kralj Amalecana (Br 24,7?; 1 Sam 15,8-33) koga je -+ Saul potukao i postedio, a -+ Samuel pogubio. Nije si-gurno da Ii -+ Hamanov nadi-mak »Agadanin« u Est 3,1 ima neke veze s Agagom.
AGAPE -+ liubav AGRAFA-+ kanon AGRIPA-+ Herod
AGUR Pjesnik izreka iz Sj. Arabije (Izr 30,1-14).
AHAB Kralj -+ Sj. izr. kraljev-stva (875-854. pro Kr.), zna-cajan politicar (blagostanje, velicanstvene gradnje); ucvr-stio svoje odnose s -+ Fenica-nima, napose svojom zenid-born s -+ Izebelom, trpio je njezino -+ stovanje Baala i borbu protiv Jahvinih proro-ka. Zbog toga je u Knjigama kralieva ostro osudivan i pri-kazan kao protivnik -+ Ilije (1 Kr 16,29-22,40); poginuo u bit-ki protiv Aramejaca (1 Kr 22, 34-40).
AHAJA Rim. pokrajina (od 27. pro Kr.), glavni grad-+ Korint. AHASVER -+ Kserkso
AHAZ - AHJO 15
AHAZ (»Jahve je zahvatio«) Kralj (736-721. pro Kr.) -+ J.
judo kraljevstva; buduCi da se nije pridrufio savezu ~ Sj. izr. kraljevstva i ~ Sirije (Da-maska) protiv -+ Asirije, dosao
je u tezak polozaj. Kad mu je poIozaj postao u vojnom smi-siu bezizgIedan, poziva A. kra-lja Asirije (Tiglat-Pileser III) u pomoc (danak iz hramske riznice); time A. zaobilazi pro-rocanstvo Iz 7, spasava, dodu-!ie, privremeno svoju zemlju, ali je posve dovodi pod asir. utjecaj. trtvuje svoga sina asir. bogu ~ Molohu; u SP veoma je negativno prikazan (2 Kr 16).
AHAZJA (»Jahve je zahvatio«) Ime dvaju kraljeva:
1. A. izr. (~Sj. kraljevstvo; 854-853. pro Kr.), sin i nasljed-nik ~ Ahabov. Zbog njegove relig. snosljivosti osuduje ga
1 Kr 22,52-54. A. se obraca na-kon teskog pada s prozora bo-gu ekronskom (Baal Zebu-bu, ~ Baal). ~ Ilija mu se zbog toga prijeti preranom smrcu (2 Kr 1).
2. A. judo (~ J. kraljevstvo; 842. pro Kr.), sin ~ Atalijin. Prema 2 Kr 8,28 borio se sa svojim stricem -+ Joramom
izr. protiv Damaska; Joramje bio ranjen, a njegov se voj-skovoda ~ Jehu pobunio pro-tiv njega i dao A. ubiti (2 Kr 9,27).
AHIJA (»brat je Jahve«) Ime nekih osoba, prije svega: Ahi-ja iz sila, ~ prorok koji je na-vijestio postavljenje -+ J
erobo-ama za kralia ~ Sj. kraljev-stva (1 Kr 11,29-36) a kasnije njegovu propast i propast nje-gova potomstva (1 Kr 14,5-16). AHIKAM (»brat se uzvisio«) Dvorski cinovnik -+ Josije (2
c
Kr 22,12), zasticuje Jeremiju za vladanja -+ Joja~ma (Jr
26,24).
AHIKAR Cinovnik asir. kra-ljeva Sanheriba i Asarhadona; pada u nemilost, zbog svoje -+ mudrosti ponovno dolazi u milost (mnogobrojne staro-drevne price i bajke). U Tob (11,20) pojavljuje se kao Ahior, Tobijin sinovac (leg.).
AHlMAAS (hebr. znacenje ne-sigumo) Ime nekih osoba, pri-je svega: sin svecenika ~ Sa-doka, Davidov dousnik za vri-jeme ~ AbSaIomove pobune protiv njega (2 Sam 15,36; 17,
17-21).
AHIMELEK (»brat je kralj«) Svecenik u Nobu. Dok je Da-vid bjezao pred ~ saulom, on mu je dao ~ prinesene kruho-ve (usp. Mk 2,26//). Zbog toga je saul dao smaknuti A. i nje-gOY rod; umakao je jedino njegov sin ~ Ebjatar (1 Sam 22,21).
AHINOAMA (»brat je ljup-kost«) Ime nekih zena, prije svega jedne od Davidovih ze-na (2 Sam 3,2: majka Amno-nova; ~ Tamara).
AHIOR (»brat je svjetlo«) 1. -+ Ahikar.
2. Amonski vo.iskovoda; pre-rna Jdt usprotivio se ~ Holo-femu~ i bio je izrucen Judejci-rna; nakon niihove pobjede presao je na zidovstvo. AHITOFEL (hebr. znacenje ne-sigumo) Veoma cijenjeni Da-vidov savjetnik (2 Sam 16,23), prikljuCio se -+ AbSaIomovoj pobuni protiv Davida i obje-sio se kad je vidio da je ta stvar propaia (2 Sam 17,23). AHJO je pratio ~ Kovceg sa-veza kada se prenosio u Je-ruzalem (2 Sam 6,3s).
16 AJ - ALEGORIJSKO TUMACENJE BIBLIJE AJ (et-tel) Sem. naseobina ji.
od Betela, od 3000-2000. pro Kr. Prema JS 7,8 Jo~ua ju je razorio. U stvari, A. je vee u to vrijeme bio hrpa ru~evina. Bib!. je izvje~taj ~ etiologija koja nagla~uje: Bog je zemlju poklonio.
AJALON (»mjesto jelena«) Sta-rokan. grad na putu od obale Sredozemnog mora prema pla-ninskom kraju koji se vee spominje u pismima iz ~
Ama-rne, oko 20 km sjz. od Jeruza-lema, nekada arap. selo jalo (1967. posve razoreno). MoZda sredi§te Mjeseceva kulta u ko-jem se stuje jelen (usp. tako-der JS 10,12).
AJIN (»izvor« ill »oko«) Grad u podrucju plemena Simuno-va (JS 19,7) iIi Judina (JS 15, 32). A. se pojavljuje kao En
u mnogim nazivima mjesta. AKAD Prema Post 10,10 grad Nimrodov, u vr. Sargona I. (oko 2350) glavni grad istoime-nog sem. kraljevstva u sj. Ba-biloniji. Grad su razoriIi oko 2190. nesem. Gutejci i jo~ nije iskopan. Vladari ~ Ura naziva-ju se »kralj ~ sumerski i akad-ski«, a ~ Kir »kralj ~ Babela, Sumera i Akada«.
AKADSKI Istocno-sem. jezik; ima asir. i babil. narjeeje; pi-sao se klinovim pismom. AKARON ~ Ekron
AKIS Prema 1 Sam 27,1-28,2
na~ao je David utoci§te kod
filist. kneza A. u Gatu na svom bijegu pred ~ Saulom (usp. 1 Sam 21,11-16; mozda 1 Kr 2, 39).
AKON Kan. lucki i trgovacki grad sj. od Karmela. Spomi-nje se vee u pismima iz ~ Amarne; Izraelci ga nisu
ni-kada osvojili (Suci 1,31), ipak
se ubrajao u ~ Aserovu po-krajinu (JS 19,30); u heleIf. do-ba prigodno boravi~te ~ Sele-ukoviea pod nazivom
Ptole-maida; 47. pro Kr. pripojen rim. pokrajini Siriji (~Siri ja); posjetio ga Pavao (Dj 21,
7).
AKOR (mozda »nesreea, jad«) Dolina u gorju izmedu Jeru-zalema i Jordana (kamenova-nje Akana JS 7,24ss). Ta doli-na jeze jednom ee postati
»vrata nade« (Hos 2,17; Iz 65, 10).
AKSA (»kopca za nogu«) KCi Kalebova; on je daje svome bratu ~ Otnielu za zenu (JS
15,16-19; Suci 1.11-15).
AKSAF Kan. kraljevski grad, spominje se u pismima iz ~ Amarne. Josua ga je osvojio prema JS 12,20.
AKVILA VI. ime:
1. Imueni zidov, poput PavIa tkalac ~atora; za vrijeme iz-gona zidova napustio je Rim zajedno sa svojom zenom Pri-skom i po~ao u ~ Korint. Kod njega je Pavao boravio duie vrijeme (Dj 18,2s). A. i njegova zena pratili su PavIa u ~ Efez (Dj 18,18s) i ondje primili k sebi ~ Apolona. Kasnije su se vratili u Rim gdje ih je Pavao zahvalno dao pozdraviti (Rim 16,3s; usp. 1 Kor 16,19). 2. ~ Heksapla.
AKZIB
1. Grad na Sredozemnom mo-ru sj. od Akona; Izraelci ga nisu osvojili, a ipak se pribra-jao ~ A~eru (Suci 1.31). 2. Mjesto u Judeji (IS 15,44). ALEGORIJSKO TUMACENJE BIBLIJE polazi od uvjerenja da neki tekst stvarno ozna-cuje ne~to drugo, dublje, ne-go ~to neposredno izraiava.
ALEGORIJSKO TUMACENJE BIBLIJE - ALEKSANDAR 17-pa i onda kad nije izravno
naznacen slikovit govor. Pavao upotrebljava alegoriju npr. u Gal 4,21-23; 1 Kor 10,4. On formalno ne mimoilazi pravila koja vrijede za njega-vo vriieme, no sadrzajno nje· govo je tumacenje i propovi-jedanje posve novo. Bitno je za svako alegorijsko tumace· nie: odredenom tekstu daje se suvremeno znacenje bez ob-zira da Ii se dosl. znacenje za-ddava iIi ne. testo tu dolazi do izraiaia duhovita, a cesto i djetinjasta masta, tako da »tumacenje« viSe nema niSta zajednicko s izv. smislom bibl. mjesta (~Aleksandrija). ALEKSANDAR (»branitelj od ljudi«) Ime nekih osoba, prije svega: Aleksandar Vel. (357--323. pro Kr.), osnivac grc.
svjetskog carstva; u SZ
spo-menut poimence saIl10 u 1 Mak 1,1-9, no na njega se izricito-smjera u nekoIiko videnja u Dn; potakao je razvitak fid.
-+ dijaspore. 0 A. postoje
mna-gi leg. izvjestaji bez ikakve pov. vrijednosti (npr. 0
nje-Aleksandar Vel., lik na sta-rom novCicu
Vojni pohod Aleksandra Vel. bio je i za Palestinu od velikog znacenja. Na njegovo se svjetsko carstvo smjera i kod Dn. Osim Tira (koji je osvojen 332. pro Kr. tek nakon visemjesecne opsade) on je lako i brzo zauzeo os tale lucke gradove. Kad jq svladao otpor kod Gaze, bio mu je otvoren put prema Egiptu. Ondje je osnovao Aleksandriju (331). Mnoga naselja sto se nalaze na putu kojim je prolazio (na karti oznacena s »A«) prozvana su Aleksandrovim imenom, kao Aleksandrija, Alek-sandropol i sl.
18 ALEKSANDAR-AMALECANI govu posjetu Hramu); -+
hele-nizam.
ALEKSANDAR BALAS dolazi na viast 153. pro Kr. kao sin
-+ Antioha IV. Epifana i
na-stoji potisnuti Demetrija I, kraija -+ Sirije. -+ Makabejac Jonatan pomogao je A. uz ve-like ustupke. Konacno je ipak pobijedio Demetrijev sin, a Aleksandru je 145. pro Kr. od-rubijena glava.
ALEKSANDRIJA (arap. isken-derije) Ime mnogih gradova, prije svega: grad na Z delte Nila; 332/1. pro Kr. osnovao ga -+ Aleksandar Vel.;
srediS-te znanosti i kulture, posred-nik izmedu Istoka i Zapada, nakon Rima najveCi grad pret-krsc. i ranopret-krsc. svijeta. Sa-mostaina zid. zajednica s ve-likim kulturnim ostvarenjima
(-+ Septuaginta, nastojanje da se zid. predaja filozofski pro-dubi; -+ helenizam). Njegovo
opadanje pocinje kad su ga zauzeli Arapi (642. p. Kr.). Izraz »aIeksandri.iska skola« ne razlikuje »katehetsku sko-Iu od znanstvene »skole«: po-tonja je do 215. p. Kr. privatna ustanova i otvorena je svima (pa i poganima); njezin je naj-,glasovitiji predstavnik Origen. Za razliku od -+ antiohijske
»skole« nije se toliko zanima-Ia za »historijski smisao« ne-kog bibl. mjesta nego viSe za bozansko otajstvo, koje se tu nay. izrafava (opasnost od tu-macenja SP unutar spekula-tivnog sustava). Tim svojim
-+ alegorijskim tumacenjem Biblije imala je velik utjecaj na egzegezu i povijest d02;mi staroga i srednjega vijeka. ALELUJA (»hvalite Jahvu«) Starodrevni liturgijski poklik hvaIe, npr. na pocetku Ps Ills; na kraju Ps 104s; !~5s; na pocetku i kraju Ps )06; 113; 135; 147-150 (usp. Otk 19,1.3ss). ALFA IOMEGA -+ A ALFEJ
1. Otac carinika Levija (Mk 2,14).
2. Otac -+ Jakova (2) (Mk 3,18
II; Dj 1,13).
ALKIM (grc.!lat. oblik za El-jakim
=
>>lleka Bog podigne«) Helen. raspolozen Zidov koga je kralj -+ Sirije, Demetrije I, proglasio -+ velikimsveceni-kom; Juda -+ Makabejac bo-rio se protiv njega (1 Mk 7; 9,54-57; usp. 2 Mak 14,3-13). ALOJ Mirisava biljka (Ps 45,9; Izr 7,17; usp. Iv 19,39).
Alai
AMAJLIJA Predmet koji da-je zdravlda-je iii zastitu i cude-snu snagu, cesto je ujedno i nakit (Pj 4,9). A. teol. popri-rna drugi smisao i pojavlju-je se kao resa na odpojavlju-jeci (Br 15,38-41; usp. Mt 23,5) Cesto je povezana s idolopoklon-stvom (Post 35,4). Kako su se A. najcesce uvozile, moze se nrema nalazima A. utvrditi ..tomet trgovine zemalja iz-voznica.
AMALECANI Nomadski pIe-menski savez koji je
prigodi-AMALECANI - AMON 19 ce poduzimao pljackaske
pO-hode prema J Palestine (1 Sam 30,14), te stoga neprija-telj Izraelu (Pnz 25,17-19).
Bi-bI. predaja vidi pocetak toga stalnog neprijateljstva u su-kobu A. s Izrae1cima prigo-dom izlaska iz Egipta (Izi 17,8-16). Njihovu je moe slo-mio najprije Saul (1 Sam 15) a zatim David (1 Sam 27,8; 30,1-20; 2 Sam 8,12). 1 Ljet 4,43 spominje jos ostatke A. AMARNA Takoder e1-Amarna iIi Tell-el-Amarna, danasnje ime negdasnjeg Ahet Atona (»zraka Atonova«), prijestol-nice Amenofisa IV. Ehnatona, na i. obali Nila, otpr. na pola puta izmedu Tebe i Memfi-sa. Za vladanja Amenofisa IV. (1372-1352. pro Kr.) u njemu je bio samostaIno razvijen bogostovni, knjii. i umjetnic-ki iivot. Njegov arhiv, pi sma iz Amarne - na akad. jeziku kIinovim pismom pisane gli-nene plocice, pronadene 1888. - vaina su vre1a za povijest, kulturu i jezik Kanaana. Pi-sma potjecu od kraljeva broj-nih gradova-driava kao Bib-losa, Beiruta, Akona, Aske1o-na, Megida, LakiSa i Jeruzale-rna, koji su traiili pomoc pro-tiv --+ Hetita iIi --+ Habiruana-ca, naglasavajuCi svoju vjer-nost prema faraonu iIi optu-iujuCi svoje susjede kao izda-jice.
AMASA (»obvezao se J ahve«) Ime nekih osoba. prije svega: sin --+ Abigajile (Davidove po-lusestre 1 Ljet 2,17?), --+ Ab-salomov vo.iskovoda (2 Sam 17,25) koga je David pomilo-vao i postavio vojskovodom mjesto--+ Joaba (2 Sam 19,14) a ovaj ga je kasnije ipak muc-ki umorio kod Gibeona (2 Sam 20,7-13).
c
AMASJA (»obvezao se Jah-ve«) Ime nekih osoba, prije svega: kralj --+ J. jUdo kraljev-stva (797-779. pro Kr.), pobje-duje --+ Edomce i tako osigu-rava slobodan prilaz k moru. Kad je za svog sina zatraiio kcer izr. kralja --+ Joasa (na-sljedno pravo na --+ Sj. kra-ljevstvo), ovaj ga je pobijedio i zarobio te opljackao Jeruza-lem. Amasja je pobjegao u Lakis i ondje bio umoren (2 Kr 14,1-22).
AMEN (hebr., nepromijenjeno preuzeto u grc. i lat.
=
pouz-dano, zastalno)1. U SZ odobravanje (1 Kr 1,36; Jr 11,5) iIi pak kletva kad netko ne ispuni svoju obvezu (Br 5,22). Bogostovni obrazac kojim se ieli zakljuciti neko iScekivanje (Ps 106,48). 2. U NZ liturgijski poklik Bo-gu (1 Kor 14,16; nebesko bo-gosluije Otk 5,14; zakIjucak molitava itd, Rim 1,25; 1 Pt 5,11), ne kao potvrda neke is-tine nego kao molba da Bog ispuni koje dana obecanje (Otk 1,6; 22,10).
3. Samo u Isusovim ustima rijec potvrdivania (otpr. do-ista): Mk 3,28; 8,12; 9,1. Luka to ponajcesce opisuje, prevo-di iIi naprosto ispusta. Kod Ivana je cesto udvostrucenje »A., A.« (npr. 3,3; 5,19; 8,34). Proslavljenom se Kristu rijec A. stavlja u usta kao osobna oznaka (»Ovo govori A.«, Otk 3,14).
AMNON --+ Tamara AMON
A) (»izvjeiban, spretan«) Kralj
--+ J. judo kraljevstva (639-638. pro Kr.) koga su ubile njegove sluge (2 Kr 21.19-26). Kod Mt 1,10 naziva se Amos.
20 AMON - AMRAFEL B) (»Skriveni«) Bozanstvo
grada Tebe i bog ego kraljev-stva. Jedino ego bozanstvo ko-je se poimence spominko-je u SZ
Or
46,25).Egipatsko bozanstvo Amon sa svojom zenom Mut
AMONCI (Amon) Aram. ple-me koje se u 12. st. naselilo uz gornji tok -+ Jaboka. Glav-ni grad -+ Raba. Post 1?,38 tu-maci da su A. potekh od-+ Lota, priznaje im aram. pod-rijetlo i plemensku srodnost s Izraelom. testo su A.
vodi-1i ratove protiv Izraelaca. Po-bijedio ih ie -+ Jiftah (?)
(Su-d 10,7-11,33), Saul (1 Sam 11), David (2 Sam 12,26-31),-+ Jo-safat (?) (2 Ljet 20,1-30) i -+ Juda Makabejac. Od 64. pr: Kr. pod rim. vlascu, a .potkraJ 2. st. p. Kr. pretapaJu se u Arape. Nacionalno bozanstvo -+ Moloh (Milkom) (1 Kr 11,5. 7.33).
AMOREJCI (= »zapadni Se-miti«) Sem. nomadi sir.-arap. stepe. Potkraj 3. tslj. prov~i se u -+ Sumer. U uzastopmm naletima prodirali su u
kul-c
turna podrucja Mezopotamije i Siro-Palestine. Amorejski su knezovi ddali u svojoj vlasti -+ Babilon. -+ Mari i -+ Biblos. Post 15,16; Am 2,9s nazivaju Amorejcima cjelokupno pred-izr. stanovniStvo Kanaana. Si-gurno je da je na podrucju kasnijeg Izraela bilo amorej-skih ddavica (Br 21,21-35; JS 10,1-14). S izr. precima A. ima-ju zajednicko: naCin tvorbe vI. imena. razne rijeci i poj-move, pravne obicaje. Naro-citi oblik -+ Abrahamove zrtve (Post 15,9.10.17) potjece od amorejskog obicaja sklapanja ugovora.
AMOS (kraCi oblik od Amas-ja = »nosio je Jahve«) -+ Pro-rok, ne prorok od zanata (Am 7,14), nego stocar i uzgajivac divl.iih smokava iz okolice-+ Tekoe (-+ J. judo kraljevstvo), oko 10 km j. od Betlehema (Am 1,1). Ipak je javno na-stupio u-+ Sj. izr. kraljevstvu (Am 7,12s) za vriieme -+ Jero-boama II. (784-744. pro Kr.), u doba mira (usp. Am 6,13) i blagostanja (usp. Am 5,11; 3,15; 6.4-6), ostro prekoravao zbog zloupotreba (npr. podmi-tljivosti sudaca, Am 5,7.10-12) i bio konacno protjeran iz Sj. kraljevstva (Am 7,10-13). Sa-cuvana Amosova knjiga sadr-zi slikovite prijetece izreke protiv poganskih naroda, pro-tiv Sj. i J. kraljevstva, zatim opise dozivljaja i videnja, obe-canja spasenja. Prosla je kroz viSe redakcija, ali najvecim dijelom potjece od A.
AMRAFEL Kao kralj Sineara zajedno s kraljem Kedor-Lao-merom pobijedio kraljeve So-dome, Gomore i dr. Konacno ga je svladao Abram. Nije vjer. da bi to bio -+ Hamura-bi.
AMRAM - ANDRONIK 21
A .. \IRAM (»nal'od je uzvisen«) Prcma Izi 6,20 otac Arona i
\'Iojsija.
A~A
.-1.) (»smilovao se Jahve«?) VI. ime, npr.:
1. Prema 1 Sam 1,1 jedha od Elkaninih zena koja je dugo bila nepiodna, sto se smatra ..
10 sramotom. 1 Sam 1 opisuje kako je njezina moIitva usli .. sana te je postala majkom-+ Samuelovom. Niezin hvalo-spjev (1 Sam 2,1-10) poslmio
ie kao uzorak za Marijin hva-lospjev kod Lk 1,46-55.
~. Stara proroCica kod Isuso-\"a prikazanja u hramu (Lk
~,36ss).
3. Neki nz. apokrifi nazivaju d.nom« i -+ Marijinu majku. Taj podatak pov. dakako ni-ie pouzdan, ali je ipak imao \'eliko znacenie kroz povijest
u poboznosti i umjetnosti. B) (grc. oblik hebr. skraceni .. ce: »smilovao se Jahve«) :lid.
--+ veliki svecenik (6-15. p. Kr.).
Rim. ga je namjesnik 15. p. Kr. doduse svrgnuo, ali je on ipak ostao i dalje najutjecaj-nija osoba u -+ Velikom vije-eu, premda su velikosvecenic-ku sluzbu obnosili njegovi si .. novi, odn. njegov zet -+ Kajfa. A. ie imao odlucnu rijec kod sudenja Isusu (prema Iv), kao i kod sudenja Petru i Ivanu (Dj 4,6).
ANAKOVCI (Enakovci) U Pnz 2,10 opisuju se A. kao narod divova. Prema IS 11,21s Josua ih je gotovo posvema istrije-bio.
ANANIJA (grc. oblik hebr. Hanania, »milosrdan je Jah-ve«) Ime nekih osoba, prije svega:
1. Clan prve krsc. zajednice u Jeruzalemu. Iznenada je umro sa svojom zenom Sa ..
c
firom jer su oboje zaddali dio utrska od prodanog ze-mljiSta (Dj 5,1-10).
2. Krscanin u Damasku koji obnevidjelog -+ PavIa Iijeci i
krsti (Dj 9,10-19; 22,12 .. 16). 3. -+ Veliki svecenik (oko 47--59. p. Kr.), vodi istragu pro-tiv PavIa u Jeruzalemu (Dj 22,30-23,10), optuzuje ga pred upraviteljem -+ Feliksom (Dj 24,1-9); pocetkom rim. rata, 66. p. Kr., umorili su ga ne-prijateIji Rima.
ANATEMA -+ prokletstvo (5) ANATOT (rlis el-harrube, bli-zu Skopusa kod Jeruzalema) Grad u kraju Benjaminovu, dodijeIjen Ievitima (IS 21,18; 1 Ljet 6,45). U A. je bio pro-gnan -+ Ebjatar (1 Kr 2,26). Rodno mjesto Jeremije (Jr 1,1; 11,21; 32,7ss). Poslije ba-bil. smanjstva ponovno nase .. ljen (Ezr 2,23).
ANDRIJA (»Muzevni«) Jedan od Dvanaestorice (-+ apostol), prema Iv 1,40-44 brat -+ Pet-roy, iz Betsaide. Isus ga je prvog pozvao. U Ev-a se
po-javijuje nekoliko puta (npr. kad je nastalo pitanje 0 vre-menu kada ce Hram biti raz-oren, Mk 13,3s, u Dj spome-nut llamo u 1,13, i nigdje dru-gdje u NZ. Leg. su izvjestaji o Andrijinu djelovanju na
Balkanu i u J. Rusiji te 0 nje-govu mucenistvu. Iz crkveno--polito razloga kasnije mu se, kao prvopozvanom, pocelo pripisivati osnivanje crkvene zajednice u Bizantu.
ANDRONIK (»pobjeditelj mu-zeva«)
1. Poganski vladar koji je dao umoriti -+ velikog svece-nika Oniju III. i zbog toga po naredenju -+ Antioha IV. Bpifana bio pogubljen (2 Mak 4,33-38).
22 ANDRONIK - ANTIOH
2. Zatocenik koga Pavao da· je pozdraviti (Rim 16,7). ANDEO U starijim dijelovima SZ ima malo podataka 0 A.
(ali usp. Post 28,12), za razliku od kasnijih spisa (usp. Ez, Zah, Dn) koji su vjer. nastali pod perz. utjecajem. Znacaj. no je za SZ da preko A. dje. luje sam Jahve. Prijepomo je znacenje izraza »A. Gospo-dnji«. U Post 22,l1s; Izi 3,2ss istovjetan je s Jahvom. Jah· ve se nije mogao zamisliti bez »dvorjanika« (usp. Job 1,6). »A. tumac« spominje se npr. u Dn 7,16 (usp. Otk 21,9). I u NZ u Kristu se Bozja dje-la navijestaju, prate, podupi. ru i izvode preko A., npr. u izvjestajima 0 djetinjstvu kod
Lk i u Otk. Oni najcesee ne djeluju »povremeno« nego »uvijek« (Mt 18,10). Podjela A. na korove (npr. Prijestolja, Gospodstva, Vlasti prema Kol 1,16) jest poslijebibl.; -+ ke· rub; -+ seraf. Zabacuje se pre· nagla5eno stovanje A. (Kol 2,18). A. su samo »sluge« (Otk 19,10; 22,9). Krist je iznad njih (Heb 1,5), on je nas po-srednik. Sedam A. predaja naziva arkandelima (usp. Tob 12,15; Otk 8,2) cija su imena dijelom legendama. »Umjet· nicko« prikazivanje (npr. put· ti) ne odgovara bibl. stvamo-sti.
ANDEO CUVAR-+ andeo ANTIKRIST (»Protukrist«) na· ziva se izravni Kristov protiv· nik, (osoba iii poredak?) u povijesti. Pavao govori 0 A.
kao 0 »covjeku grijeha«,
»si-nu propasti«, protivniku koji se uzdiZe protiv svega »5tO ljudi nazivaju Bogom iii drZe za sveto«. Najprije mora do-Ci veliki otpad (2 Sol 2,3-12).
7). Najjasnije je ocrtana slika A. u Otk, prije svega u Otk 13. A. je tu zvijer koja ostvaruje svesvjetsko kraljevstvo. Tu on sa Sotonom i lafnim proroci-rna tvori paklensko trojstvo. Krist dokrajcuje moe A. (Otk 19,11-20) (usp. takoder Mk 13,22//).-+ davao.
ANTILEGOMENA -+ kanon ANTILIBANON Gorje sto se proteze usporedo s -+ Libano-nom na i. strani prodola ko-jim otjecu Leontes i Orontes. Njegov je najjufniji i najviSi dio -+ Hermon. U SZ A. i nje· govi pojedini dijelovi imaju razliCita imena (Pnz 3,9; Jr 18,14; Ps 29,6; Pj 4,8). U A. izviru Orontes, Leontes, Bara· da (stari naziv -+ Abana) i je· danod izvora -+ Jordana. ANTIOH (»Otpomi«) Ime sir. kraljeva iz dinastije -+ Seleu-koviea, od kojih se neki spo-minju u Mak.
1. A. IV. Bpifan (175-163. pro Kr.), opljackao je zid. -+ Hram. Da bi ucvrstio svoju vlast i svoje kraljevstvo otvo-rio utjecaju helen. kulture, zahtijevao je od 1:idova da stuiu i da se klanjaju Zeusu Olimpskom. Time je izazvao
o
njemu govore Ivanove po- Antioh IV Bpifan. Starinski slanice (1 Iv 2,18.22; 4,3; 2 Iv novaeANTIOH - APOKALIPTICKA KNJIZEVNOST 23 ustanak -+ Makabejaca. Umro
za vrijeme bojnog pohoda na Parte.
2. A. V. Eupator (163-162. pro Kr.) Maloljetni sin Epifanov, sklopio je mir s -+ Judom :Makabejcem. Umorio ga nje-gov necak (1 Mak 6,17-7,4; 2 ~lak 10,9-14,2).
3. A. VII. Sidet (139-129. pro
Kr.) pobijedio je, uz pomoc
~ Makabejca simuna, uzur-patora Trifona, kasnije se okrenuo protiv simuna (1
:Mak 15-16), sklopio mir s Iva-nom HirkaIva-nom I, te zaglavio u bojnom pohodu na Parte. ANTIOHIJA Ime mnogih gra-dova; u SP:
1. Glavni grad -+ Sirije, osno-yan oko 300. pro Kr., velik i bogat trgovacki grad. Tu je nastala jedna od prvih zajed-nica krScana iz poganstva i sarno ime »krscanin« (Dj 11.19-26); polaziSte prvih krsc. misija (Dj 13,1-3; 14,26-28; 15,3540; 18,22). -+ Apostolski sabor.
I u pobibl. vremenu znacajno srediSte krscanstva. Zbog na-zadovanja i pustosenja taj je grad danas malo selo
(antak-je).
»Antiohiiska skola« nije biia neka stalna znanstvena usta· nova iii kakva katehetska skola (-+ Aleksandrija), nego srnjer u nauci i tumacenju Biblije koji su zastupali poje-dini ucenjaci (npr. Lukijan iz A., umro 312; Diodor iz Tar-za, umro prije 394; jedan od njegovih ucenika bio je Ivan Zlatousti, umro 407). Tu se naglasavao »pov. smisao« SP nasuprot duhovitom umova-niu.
2. A. u -+ Pizidiji, pogranicni grad izmedu Frigije i Pizidi-je; poeetni misijski uspjeh (Dj 13,1449, ali Dj 13,50).
ANTIPA 1. -+ Herod (4)
2. Nepoznati mucenik u Per-gamu (Otk 2,13).
ANTI PATER (»oceva slika i
priliKa~() Sin Jasonov, bio je poslamk-+ Makabejca Jonata· na u Rimu i Sparti (1 Mak 12,1-23; 14,22).
ANTIPATRIDA-+ Afek ANTISEMITIZAM -+ Zidovi ANTONIJA Tvrdava na sjz. uglu hramskog trga, prvi put spomenuta kod Neh 2,8; ob-novljena za -+ Hasmonejaca, preuredena za -+ Heroda (1) i u cast njegova pokrovitelja M. Antonija prozvana A. U vr. Isusovo rim. je posada iz A. stalno nadzirala hramski trg (Dj 21,31-36; 22,24). S nepra-v?m ~eki smatraju da je tu bIla PIlatova sudnica (-+ pre-torij).
ANTROPOMORFIZAM Sliko-vit govor kojim se Ijudski ob-lici (lice: Izi 33,23; usta: Pnz 8,3: oci: 1 Sam 15,19) i pona-sanje (kajanje: Post 6,6; srdZ-ba: Izl 15,7; radost: Pnz 28,63) pripisuju Bogu. testo se upotrebljava u Bibliji, po-sebno u SZ, ali se u LXX izbjegava iIi ublafuje. A. omo-gucuje da se Bog prikafe kao ziva osoba koja djeluje u po-vijesti. SZ otklanja opasnost da se Bog poistovjeti s covje-kom: »Ja sam Bog a ne co-vjek« (Hos 11,9), Boga ne mo-ze Hram tjelesno obuhvatiti (1 Kr 8,27), on ne pripada ne-kom spolu i ne smije se likov-no prikazivati (Izl 20,4). APOKALIPSA -+ Otkrivenje
Ivana Apostola
APOKALIPTItKA KNJIZEV~ NOST KnjiZ. vrsta (obljublje-na i veoma rasire(obljublje-na od 2. st.
pro Kr. do 1. p. Kr.). Te§ke su prilike dale povoda da se razmglja 0 trpljenju i
budu-coj slavi dobrih. Iz grade, ko-ju je sacuvala predaja, suvre-meno se doba nastojalo shva-titi kao priprava na konacnu Bozju pobjedu i pobjedu do-brote. Pri tom su se upotreb-Ijavale, pored starodrevnib sIika, jos i kozmologije, umo-vanja 0 brojevima, pocetnim
slovima, diobama, price 0 ve-Iikim zivotinjama i andeIima. Opisivala su se ukazanja, predznaci svrsetka, posljednje nevolje, sudnji dan, blazen-stvo i prokletblazen-stvo. U »otkri-venja« su se ubrajala videnja, snovi i dr., i cesto se u njima posizalo za osobama iz pro-slih vremena (npr. Adam, Henok; apokrifne apokalipse
-+-kanon). U SP ima tek neSto prvih poeetaka i tekstova apokalipticke knjizevnosti, ko-ji u usporedbi s neukusnim mastanjima drugih spisa djeluju trijezno (pretkrsc: Ez 1,4-28; 10,1-22; 37,1-14; 40-48; Iz 24-27; Zah 9-14; JI 3-4; nar. Dn 7-12; krsc: Mk 13//; 2 Sol 2,1-12; mnogo pojedinacnih mjesta a napose Otk). APOKRIFI -+-kanon APOLION -+-Abadon
APOLON (skraceni oblik od Apolonije
=
»koji pripada Apolonu«) Ueen Zidov iz-+-Aleksandrije, propovijedao u
-+-Efezu (Dj 18,24-26) i -+- Ko-rintu (Dj 18,27-19,1), u prvom redu protiv zidovstva; po nje-mu se prozvala i jedna stran-ka u toj zajednici (1 Kor 1,12; 3,4s). Dj 18,24-28 nastoje samostalno misionarsko dje-lovanje Apolonovo povezati s apostolima (poucen od Akvile i njegove zene). Mozda ucenik Ivana -+-Krstitelja (Dj 18,25); ne zna se sto se kasnije s njim
dogodilo, Nije vjer. da je on pisac -+- Poslanice Hebrejima. APOLONIJE (»Apoionu posve-cen«) Ime nekih osoba koje su za vrijeme -+- Se1eukovica progonile Zidove, nar. A. iz Tarza, namjesnik Celesirije i Fenicije za Seleuka IV. (175--164. pro Kr.); ovomu je A. opisao vrijednost blaga u je-ruzalemskom -+- Hramu, a on je poslao Heliodora (2 Mak 3,5-29) da opIjaeka Hram. APOSTOL (»posianik«, u tom znacenju sarno krsc.) U vr. Isusova djelovanja u Galile-ji (pojedinaeni pozivi) stvara se zbor Dvanaestorice (izbor: Mk 3,13; imena u razIiCitom redosIijedu: Mt 10,2-4; Mk 3,16-19; Lk 6,14-16; Dj 1,13). Isus ih salje kao rabini svo-je ueenike (Mt 10,5; Lk 9,2; usp. Mk 3,14), njihovo je pro-povijedanje upravijeno najpr-vo izr. plemenima (usp. Mt 10,6). Ustaijeni broj dvanaest
( -+-plemena, suci posIjednjih vremena Mt 19,28) zadrlan je i nakon otpada -+-Jude (5) (Dj 1,15-26). »Dvanaestorica« se nadalje smatraju »izaslanici-ma« (poIozaj »Dvanaestorice«, osobito Petra, u prvokrsc. misionarskom djelovanju). Ima i siri pojam A. Sam je Isus nazvan A. (Heb 3,1), ali prije svega glasnici, misiona-ri (npr. Iv 13,16; 2 Kor 11,5.13; Otk 2,2). Tako Pavao naziva samog sebe i svoje suradnike (npr. Gal 1,1; 2,8; 2 Kor 8,23). I »Dvanaestorica« se nazivaju A. (npr. Mt 10,2; Mk 6,30). A. predvodi bogosIufno sIavlje (npr. Dj 20,7-11), osniva i pred-vodi zajednice (npr. Dj 8,14; 2 Kor 13,10), on je »Bozji surad-nik« (1 Kor 3,9). On nije go-spodar nego sluga (usp. Mk 10,44; 2 Kor 1,24; 4,5), premda trafi poslusnost (npr. 1 Kor 14,37).
APOSTOL - ARABIJA 25
\'~c u NZ (nar. kod Lk i Dj), 3. jos viSe kasnije, pojam se A. ogranicuje na »Dvanaesto-,ieu« (npr. Dj 1,26; Otk 21,14). Pavao meau njima ima pose-ban polozaj.
,"a sluzbu A. spada ovlasteno poslanje u ime Kristovo (usp.
.\It 28,19) ili u Bozje ime (usp. Gal 1,17), dakle ne pry. u ime
~Crkve.
A. prema Dj najprije ostaju u Jeruzalemu (usp. Dj 8,1). Leg. su spisi koji govore ka-ko su A. osnivali pojedine Crkve po cijelom svijetu kao i opisi njihova muceniStva. APOSTOLSKE UPUTE -+ Di-dahe
APOSTOLSKI OCI Od 17. st. 5kupni naziv za krse. knjizev-nost razdoblja neposredno na-kon apostolskog vremena. Ti ,u pisci dijelom bili jos u osobnoj vezi s apostolima: poslanice (Klement Rimski, Ignacije, Polikarp), izvjestaji u muceniStvu (Polikarp), crk-·.~ni propisi (-+ Didahe = Na· uk 12 apostola), propovijed
12. Klementova poslanica), ~pologija (Diognetovo pismo), .:shatoloski pokornicki spis
I Hermin "Pastir«), poucni i
!,obudni spisi (Barnabino pi-smo, mozda ne pripada A. 0.).
APOSTOLSKI SABOR Nije to >sabor« u danasnjem smislu ,ijeCi, nego sastanak predstav-~ika (Pavao, Barnaba) zajed· r,iee u -+ Antiohiji (-+ krsea-:-:i iz poganstva) s predstavni· cima zajednice u -+ Jeruzale-mu i tamosniim -+ apostoli-rna i starjesinama (oko 49. p. Kr). Sporazumjeli su se da se od -+ krscana iz poganstva
ne-ce traziti obdriavanje zid. bogostovnih propisa (npr. ob-rezanje) i s1. Tako krseanstvo niie postalo neka unutadid. sljedba. Prema Dj 15,20 bile su
im nametnute sarno »J akobo-ve odredbe« (uzdriavanje od mesa zrtvovanog idolima, od krvi. od razvrata i od udav· ljenih zivotinja, tj. onih koji-rna krv nije istekla prilikom ubijanja). Osim temeljnih od· redbi tu su saddani i vreme· nom uvjetovani propisi, kako bi omogueili euharistijsko za-jednistvo s -+ judeokrseanima. Prijeporno je da Ii to treba povezivati sa samim A. s. ka· ko to opisuju Dj.
APOSTOLSKO VJEROVANJE Obrazac vjere (jedan od mno-gih nastao iz krsnog oogoslliZ-ja i tumacenoogoslliZ-ja vjere). Ne na· lazi se u SP (danasnji je tekst iz 8. st. a nastao je prosire-njem teksta iz 4. st.); tek je u 4. st. smatran »apostol· skim« (legenda tvrdi da su ga sastavili -+ apostoli kad su se razilazili iz Jeruzalema). ARABA Geoloska usjeklina koja Palestinu dijeli u smje-ru S-J: dolina Jordana i nje-zin prodliZetak izmeau Mrt· vog i Crvenog mora. U Bib-liji A. oznacuje gotovo isklju-tivo dolinu Jordana (pnz 1,7; IS 18.8 i c.). Danas je to is-kliucivo naziv za udolje j. od Mrtvog mora.
ARABIJA Poluotok u Aziji; pradomovina Semita koji su odavde neprestano u novim skupinama prodirali u plod-ne krajeve oko Sredozemlja
(-+ »Plodni Polumjesec«). SZ naziva stanovnike danasnjeg Arapskog poluotoka JiSmael-cima (Post 25,12ss), Joktanci-rna (Post 1O,26ss) i Keturitima (25,1ss).
Arapin u SZ znaci isto sto i
-+ nomad (Iz 13,20; Jr 3,2) i ope. oznacuje pripadnika pIe-mena sir.-arap. pustinje i j.
-+ Negeba (2 Ljet 17,11; Iz 21,13; Jr 25,24). Ti »sinovi
26 ARABIJA - ARARAT Istoka« (Post 29,1; Suci 6,3)
vee rano sudjeluju u karavan-skoj trgovini (1 Kr 10,15). Unatoe njihovoj trgovini sa """* Salomonom. Arape su sma-trali neprijateljima izabranog naroda (2 Ljet 9,14; Neh 2,19); za """* Jorama su upali u """* J. judo kral.ievstvo i opljaeka-Ii kraljevsku palacu u Jeru-zalemu (2 Ljet 21,16s). U kas-nijim spisima SZ Arapi su stanovnici perz. pokrajine A., neposredni susjedi pokrajine Judeje (Neh 4,1). Kasnije os-nivaju kraljevstvo """* Nabate-jaca; to je A. koju spominje Gal 1,17; 4,25. U 2 Mak 5,8 nji-hov se vladar naziva »arap-ski vIadar«.
ARAD (tell arad) Rusevine grada koji se nalazi 30 km i. od """* Beer-Sebe. Tvrdava iz· Salomonova vremena, s do sada jedinim otkrivenim Jab-vinim hramom s predvorjem i zrtvenikom (10-7. st. pro Kr.). Vjer_ podatak iz Suci 1,16 hoee tamosnje sveeenstvo povezati s Mojsijevim tastom. Kako to mjesto nije bilo na-seljeno izmedu 2700. i 1050, treba kan. kraljevski grad A. (Br 21,1; 33,40) traziti na dru-goj toeki j. pustinje.
ARAMEJCI Sem. etnieka sku-pina izmedu Sirije i Eufrata koju spominju pisma iz """* Amarne i jedan natpis Tig-lat-Pilesera I. SZ naziva pod-rueje izmedu gornjeg toka Eufrata i Tigrisa Aram Naha-rajim, »Aram obiju rijeka« (Post 24,10; mlada predaja: Padan Aram. Post 25,20 i c.). Ondje se nalazio"""* Haran, Ab-rahamova domovina. Uz taj je kraj vezana predaja 0
Ja-kovu koga Pnz 26,5 naziva A. U vr. Davida i Salomona po-stoie medu ostalima i aram. ddave: Sam'al u sj. Siriji, """* Soba izmedu AntiIibanona
i sir.-arap. pustinje u visin-skoj dolini Leontesa (2 Sam 8,3ss), """* Bet-Rehob (2 Sam 10,6), """* Maaka. """* Gesur i ... Damask. Asirci su dokrajcili nezavisnost tih plemena i dr-zava, a 732. pro Kr. srusili i kralievstvo Damaska. A. su u Asiriji imali veIik utjecaj. Nji-hov jezik ( ... aramejski) po-stao je trgovaekim, a kasnije i svjetskim jezikom. U medu-vremenu se aram. pleme Kal-dejaca naselilo u podrucje usea Eufrata i Tigrisa i sve viSe sirilo svoiu moe. Ono je arameiziralo to carstvo i za vrijeme novobabil. dinastije zauzelo vodeCi polito polozaj. ARAMEJSKI Sjz. sem. jezik, tijesno povezan s hebr. i pun-skim; postanjem sem. narjee-je ... Aramejaca. Nakon pro-pasti aram. ddava postaje A. trgovackim i diplomatskim jezikom a u novobabil. raz-doblju uopee jezikom Bliskog Istoka. Nakon povratka iz ...
izgnanstva sve do krsc. vre-mena narodni jezik u Palesti-ni i Isusov materinski jezik. SZ dijelom je napisan A. (Dn 2.4-7,28; Ezr 4,8-6,18; 12-26). U NZ nalaze se razlieite A. rije-ei (Mk 5,41; 7,34; 14,36; 15,34; 1 Kor 16,22). Prijeporno je &
Ii su Ev-a napisana prema aram. predloscima. Sirenjem islama pocetkom 8. st. arap. potiskuje A. Danas se njime govori samo u nekim selima u Iraku (oko MosuIa) i Siriji (npr. u Antilibanonu). Kvad-ratno pismo koje je potisnulo starohebr. abecedu izv. je aram.
ARARAT Naziv brdovitog kra-ja u Armeniji uz srednji tok Araksa, gdje se prema Post 8.4 zaustavila ... Noina korab-lja. A. je vjer. kraljevstvo Urartu na armen. visoravni, poznato iz nekih izvora
pisa-ARARAT - ARHEOLOGIJA
27
nih klinovim pismom. Svojprocvat dozivjelo je izmedu 9. i 7. st. Onamo su pobjegla 'Jba sina -+ Sanheribova posto su umorili svog oea (2 Kr 19,37). Danas se dvije planine
u Armeniji nazivaju A. ARAUNA (iIi Ornan) -+ Jebuse-jae Cije je gumno David ku-pio radi podizanja zrtvenika, orema 2 Sam 24,16-25, kako
bi
zrtvovanjem otklonio po-~ast. Prema 2 Ljet 3,1 bilo jeco mjesto gdje je Salomon kasnije podigao -+ Hram. AREOPAG (»Aresov brezu-]iak«) sjz. od Akropole u Ate-ni, od rijeCi A. izveden naziv za vrhovnu vlast u Ateni.-+ Pavlov govor na A. (Dj
1 i .19-34) ne treba shvatiti kao pav. zgodu, vee je to uspore-divanje prave spoznaje Boga s grc. mudroscu i isticanje :1admoCi krscanstva nad tom rnudroscu (usp. 1 Kor 1,22ss). ARETA (»Kovinar«) Ime ne-kih -+ nabatejsne-kih kraljeva. ARHELAJ -+ Herod
ARHEOLOGIJA je nauka 0
proslosti koja se zasniva na sacuvanim materijalnim ostacirna. Ti svjedoei proslosti -~umci razvalina (tell), grade-yine, grobovi s pogrebnim Dredmetima polozenim uz po-kojnika - najcesce se istra-zuju iskapanjem. Bibl. A. pro-;natra iskopine i nalaze
(orui-ie, keramiku, nakit) bib!. rnjesta i nastoji da joj ne pro-rnakne nista od onoga sto je rna u kakvoj vezi s Biblijom. ,\;ije njezin zadatak da potvr-di navode bib!. izvjestaja,
ne-IW da utvrdi pov. istinu.
Po-\'ijest pal. A. zapocinje 1890. iskapanjem koje je poduzeo Flinders Petrie u tell el hesi.
~jegova su saznanja znacajna za daljnji arheoloski rad.
1. Humci, koje Arapi nazivaju tell, umjetni su humci od raz-valina, a sastoje se od razli-Citih slojeva naselja koja su gradena jedno povrh drugo-gao Najstarije naselje pociva na stijeni iIi golom tIu. Ono je razoreno iIi napusteno. Gli-nene se opeke raspadaju. Sli-jedeCi naseljenid poravnava-ju tIo i grade na starim ruse-vinama. Visina razvaline ra-ste s brojem naselja. Tell-+ Megido dosize npr. visinu do 21 m.
2. Svrha iskapanja nije skup-ljanje muzejskih predmeta, nego povijest nekog mjesta. Zbog toga sve nalaze, a na-rocito raspored slojeva, treba pafljivo promatrati.
3. Oblid kerarnike mijenjaju se prema kulturnim razdoblji-rna. Nerazbijeni lond od pe-cene gline vafno su sredstvo za medusobno razgranicava-nje slojeva i odredivarazgranicava-nje vre-mena kad su nastali. Daljnja su pomoc za odredi-vanje vremena postanka isko-panih slojeva radio-karbonske metode (za razdoblje prije 3000. pro Kr.) i nalazi kovanog novea (tek od perz. vremena pa dalje).
Poslije Petriea razvile su se dvije metode iskapanja. Prva skida slojeve tella jedan za drugim. Pri tom se najprije izmjeri humak, zatim se oslo-bodi prvi slo.L otkriveni zido-vi unesu u plan, fotografiraju, nalazi popiSu, glineno posude i kovani novae sakupe, razbi-jeni lond se sastave, oznace brojevima, toeno opisu i, ako je moguce, odredi vrijeme nji-hova postanka. Potom se sloj skine i s drugim postupa na isti nacin (primjer: -+ Hasor). Prema metodi presjeka (son-diranja) koju su razvili Mor-timer Wheeler i Kathleen
28 ARHEOLOGIJA
o ,"' _ _ _ _ 25 '====fl sokm
Najvaznije iskopine u Paiestini sa svojim arap. i bibl. nazi, vima:
1. tell el-farec 2, tell dzemme 3. tell cadzul 4. tell el-hezi =
Eglon 5. tell ed-duwer
=
Lakis 6. tell bet mirzim=
Debir 7. es-sebbe=
Masada 8. hirbet caskaliin=
ASkelon 9. tell sanda-hanne=
Maresa 10. camat el-halil=
Mamre 11. hirbet et-tubeqa= Bet-Sur 12 bet dzibrin 13. tell ed-dzedede
=
Moreset Gad 14. tell zakarije=
Azeka 15. tell es-safi 16. tell er-rumele=
Bet Semd 17. bet lahm=
Betlehem 18. bet sahur=
polje pastir{i. 19. el quds=
leruzalem 20. der en-nasbe=
Kirjat learim 21. 'amwas = Emaus 22. tell dzezer = Gezer 23. tell el· -ful=
Gibea 24. tell en-nasbe=
Mispa 25. riis el-harrube=
Anatot 26. hirbet qumran 27. cen feska 28. murabba 'at: spilje sa svitcima 29. tell es-sultiin = lerihon 30. et-tell=
Aj 31. betinARHEOLOGIJA - ARNON
=
Betel 32. hirbet selun=
Silo 33. tell balata=
Sekem 34. se· bastije = Samarija 33. tell el-flir'a = Tirsa? 36. tell el-hOsn =Bet Sean 37. tell ta'annek
=
Tanaak 38. tell el-mutesellim =Megido 39. tell 'amr
=
Haroset Goim 40. et-tantura=
Dor 41. tell el-'oreme = Kineret 42. tell hum = Kafarnaum 43. hirbet kerlize=
Korozain 44. tell el qedah=
Hasor 45. meron= Merom 46. amm el-awamid
=
Hamon 47. sur=
Tir 48.dieras = Gerasa 49. 'amman = Rabat Amon, Filadelfija 50. telellit ghasul 51. dibiin
=
Dibon 52. miideba=
Medeba 53. telt der'allii=
Sukot?Kenyon, tell se presJece du-bokim iskopom. Daljnji se is· kopi (sonde) nastavljaju u pravom kutu prema pronade-nim zidinama (primjeri: Jeri-hon, Ofel u Jeruzalemu). U Palestini djeluju razlicite arheoloske ustanove: Ecole Biblique et Archeologique Franc;aise, Deutsches Evange· lisches Institut fiir Altertums-wissenschaft des Heiligen Landes, Israel Exploration Society, American Schools of Oriental Research i dr. Znacajan je doprinos A. za bibI. znanost: ona potvrduje Bibliju (npr. osvajanje Sama-rije: 2 Kr 17), pomaze boljem razumijevanju Biblije (usp. tekstove iz nalazista _ Nuzu i -+ Mari), nadopunja podatke
bibI. povjesnicara (znacenje
-+ Omrija, - Jehuov danak i
dr.), uklapa Bibliju u vecu cjelinu povijesti i kulture sta-rodrevnog Istoka (lutanja Amorejaca i Aramejaca kao pozadina pretpovijesti Izrae-la). Ona sili u nekim slucaje-\-ima da ponovno razmislimo o odredenom bibI. odlomku (kao izvjestaj 0 osvajanju_ Jerihona).
ARHIP (»krotitelj konja«). "Suborac« Pavlov (Flm 2), kr-scanin u _ Kolosima (Kol 4,17).
ARIMATEJA (vjer.
= rentis)
Grad u Judeji, rodno mjestovijecnika Josipa iz Arimateje koji je pokopao Isusovo
tije-10 (Mk 15,43//; Iv 19,38). _
Ra-rna (2)
ARISTARH (>>Qajbolji vIa-dar«) Suradnik (Dj 19,29) i su-drug u suianjstvu (Flm 24), apostola _ PavIa, rodom iz_ Soluna (Dj 20,4).
ARISTEJ (»odlican vladar«) Nav. kraljevski Cinovnik (ok<> 250. pro Kr.) koji je, po preda-ji, iz Jeruzalema doveo u_ Aleksandriju 72 prevoditelja Mojsijeva Petoknjiija. Oni sa navodno u 72 dana odjelito izradili svaki posve isti prije-vod. Sve je to legenda (0 ko-joj govori Aristejevo pismo iz otpr. 140. pro Kr.), dok je u pozadini toga izvjestaj 0
po-cetku prevodenja SZ na grc. ( _ Septuaginta).
ARISTOBUL (»najbolji savjet-nik«) VI. ime, npr:
1. Eg. Zidov na koga je upra-vljeno pismo iz 2 Mak 1,10-2, 18, moZda relig. filozof (_ he-lenizam).
2. _ Makabejd. ARKANDEO _ andeo
ARNON (sel el-modsib) Pritok _ Mrtvog mora; prema Br 21,13 granica izmedu _ Mo-abaca i -+ Amorejaca. J.
grani-ca zemlje koju su zaposjeli Izraeld (Sud 11.13; takva je' granica na S -+ Jabok).
-30 ARON - ASA
ARON (hebr. znacenje nepo-znato) Za razliku od »Mojsi-ja'< spominje se sarno u mla--dim predajama. Prema tim predajama brat -+ Mojsijev (Izi 4,14; 6,20) i njegov pomoc-nik (npr. Izi 7,1; 17,10-13; 19,24). Prema jednom ogranku predaje ( -+ Mojsijevo Peto-knjifje) naCinio je ziatno tele (-+ bik), usprotivio se Mojsi-.iu (Br 32,1-6.21-24; 12,1-15; usp. Dj 7,40s), umro na brdu Hor (Br 20,22-29; 33,38s; Pnz 32,50; ali prema Pnz 10,6 u Mozeru). Prema drugom ogranku pre-daje praotac »sinova Arono-vih«, vainog svecenickog pIe-mena (Izi 28,1), prvi -+ veliki svecenik (Izi 28s; 39; Lev 8-10). Zbog toga se svi svece-nici nazivaju »kuca Aronova« (Ps 115,10.12; 118,3; usp. Lk 1,5). »Aronski (iIi svecenicki) blagoslov« zovu se rijeci Br 6,24-26.
Po Isusu, Velikom sveceniku, prv. je sveceniStvo postalo iz-liSnim (Heb 7,11-19).
ARTASASTA Perz. kralj. Za njegove su vladavine djelovali -+ Ezra i -+ Nehemija (Neh 5,14). Po svoj prilici istovjetan s Artakserksom I. Dugorukim (464-424. pro Kr.).
ARTEMIDA Dievicanska bo-'fica plodnosti (prv. istoc. pod-rijetla) koja se napose stovaia u -+ Efezu. Njezin se hram smatrao jednim od svjetskih euda i u njem se cuvao kip koji je nav. pao s neba. Protiv PavIa su se pobunili proizvo-daCi nabofuih predmeta (Dj 19,23-40). Cesto se krivo pois-tovjecuje s Dijanom (boficom Mjeseca i Iova).
ARVAD Fen. grad i otok is-pred sir. obale (Post 10,18; Ez 27,8.11). 1 Mak 15,23 naziva ga Arad.
Artemida iz Efeza
AS-+novac
ASA (kraCi oblik od »Asahel«, »uCinio je Bog«) Kralj -+ J. judo kraijevstva (914-874. pro Kr.; 1 Kr 15,9-24). SP hvali nje-govu borbu protiv idolopo-klonstva i obredne prostituci-je (-+ bludnica). Pritisnut od
-+ Sj. kraijevstva sklapa savez s -+ Damaskom. Prema 2 Ljet
ASA - ASIRIJA 31
tome savezu. Ljet navodi jos neke borbe i pobjede. ASAF (»on se smilovao«) VI. ime, npr: prema 1 Ljet 15,17ss; 16,5ss.37; 2 Ljet 5,12 (usp. Ezr 2,41; Neh 7,44); stalez za hram-sku sluzbu odredenih pjevaca potjece od A., koji je djelovao
u vrijeme Davida i Salomona. ~jemu se pripisuju Ps 50; 73-83.
ASAHEL (»stvorio je Bog«) VI. ime, npr. »junak« Davidov (2 Sam 23,24), brat~Joaba i~
AbiSaja; umorio ga je ~ Abner (2 Sam 2,18-32).
ASAR HADON Drugi naziv za
-+ Esar Hadona.
Asarhadonov spomenik
-\SENATA (»posvecena bozici
~ati«) Prema Post 41,45.50ss
kcerka ~ Poti-Fere, zen a -+
Jo-sipova i majka ~ Manasea i - Efrajima.
ASIDEJCI ~ Hasidejci ASIRIJA Zapravo ASur, sj. dio \iezopotamije. NajvaZniji
gra-jO\i u srediSnjem dijelu zem-i 'e: -+ Asur, Arbailu,
Dur-Saru-kin, Kalah i ~ Niniva. Od po-cetka pov. vremena do 7. st_ vladalo je u neprekinutom ni-zu 116 kral.ieva. Vee na prije-lazu u 2. ts1.1. osnovali su Asirci
trgovacke naseobine u Anato-liji. Eili su posrednici sumer-sko-babil. kulture koju su bili usvojili. Svoj prvi polito uspon A. ima zahvaliti uzurpatoru Samsi-Adadu I. (1750-1717). On je osvojio ~ Mari, stvorio kra-Ijevstvo koje povezuje Eufrat i Tigris i siri se preko obala obiju tih rijeka. Teznju A. za prevlascu zakoeili su: ~ Ha-murabi iz Babilona, drlava ~ Mitanaca i ~ Hetiti. Ostra me-dusobna razracunavanja i opo-ra klima opo-razvijali su borbe-nost toga naroda. Njegovi sa vode stvorili discipliniranu, odlicno opremljenu vojsku. Od 13. st. Asirci prodiru prema Sj, Z i J. Tukulti-Ninurta I. (1242-1206) osvaja Babilon. Ti-glat-Pileser I. (1112-1074) izbija na Sredozemno more i Vansko jezero. Drugo razdoblje sire-nja (novoasir. kraljevstvo) predvodi Adadnirari II. (909--889. pro Kr.). Vojni se pohodii vode sve bezobzirnije i okrut-nije, zarobljeni se neprijatelji zlostavljaju, pueanstvo se os-vojenih podrucja preseljava. SaImanasar III. (858-824) prvi
napada IzraeI. ~ Jehu mu pla-Ca danak. Tiglat-Pilesera III.
(745-727) ~ Ahaz zove u pomoc protiv ~ Sirije i ~ Izraela (usp. 2 Kr 15,19s; 16,7-18; Iz 7)_ Njegov sin Salmanasar V. (727-722) opsjeda ~ Samariju. Sargon II. (722-705) zauzima taj grad (2 Kr 17,6.30s). ~ Sanherib (705-681) za ~ Eze-kije opsjeda Jeruzalem (2 Kr 18,13-16). Svoj vojni pohod protiv Palestine opisuje u raz-nim sacuvaraz-nim natpisima; opsada ~ LakiSa prikazana je na jednom reljefu njegove
