SADRŽAJ
Lijekovi i adherencija
-posvećenost terapiji
str. 15
HIV u državama bivšeg SSSR-a
HIV i Rusija
str. 33
Luka Vučemilo - top-student
HUHIV-ov je volonter
str. 49
Prva godina s HIV-om: Osnovni
vodič za novodijagnosticirane
str. 6
Prevencija i nove akcije
str. 30
Klik, Joy & Durex,
HUHIV Summer tour
str. 45
04
Velike kompanije zaziru od AIDS-a
str. 18
Ljudska prava kao dio globalnog
odgovora na epidemiju HIV-a
str. 38
HIV / AIDS kutak
str. 52
Seksualnost i HIV
str. 20
AIDS 2008
str. 43
Impresum
str. 53
Prva godina
s HIV-om
Osnovni vodič
za
novodijagno-sticirane
Prvih šest mjeseci s HIV-om
Sad već znate da je HIV-bolest kronična bolest i da, ukoliko preuzmete kontrolu nad svojim životom, možete očekivati da ćete imati ispunjen život te da ćete doživjeti normalnu starost.
Neki su već prihvatili postojeću situaciju, pomirili se s njome, dok drugi s tim još imaju poteškoća. Mnogi se, unatoč saznanju o načinima na koje se rizik prijenosa HIV-a može znatno reducirati, još uvijek pitaju imaju li pravo na spolne odnose. Trebaju li nešto reći ako do njih dođe? Kako se ponašati? Trebaju li imati poseban režim prehrane? Smiju li biti izloženi pojačanom tjelesnom naporu? Što ako osjećaju tjeskobu, dugotrajnu tugu…? U nastavku će biti nešto više govora upravo o tome.
Spojevi, veze i seks
Nije jednostavno pronaći pravu osobu s kojom ćete ostvariti emocionalnu vezu. Niti je samo „hodanje“ je-dnostavno. Svaka je veza ispunjena određenim emocijama i očekivanjima te prolazi razdoblje kušnje. Kod parova u
kojima jedan partner ima HIV tih razdoblja može biti i više nego u „običnim“ vezama. Stoga neke veze između HIV--pozitivnih i negativnih uslijed brojnih pritisaka i ne prežive. Ako niste u vezi, vjerojatno vam se sad, kad znate da ste pozitivni, potraga za budućim partnerom čini nemogućom. Možda se bojite odbijanja. Možda se smatrate opasnim za druge ili pak „oštećenom robom“. Mnogi unaprijed odu-staju od traženja novih partnera, što je normalna reakcija, posebno ubrzo nakon saznanja dijagnoze. HIV vas ne bi trebao odvraćati od potrage za romansom. Mnoge HIV--pozitivne osobe i dalje imaju uspješne veze, brakove te čak zasnivaju obitelji. Možda u ovom trenutku niste spremni na započinjanje veze, ali nemojte misliti da to u budućnosti nije moguće.
Problemi koji se mogu javiti kod oba partnera
Ukoliko ste u vezi, vjerojatno će povremeno isplivati određeni problemi. Kod oba partnera često je prisutan strah od zaraze. HIV-negativnom partneru prioritet je izbjeći zarazu, dok se pozitivan partner boji da će prenijeti virus drugoj osobi - što mu se može činiti neoprostivim. Dok nekim HIV-pozitivnim osobama sama spoznaja njihove dijagnoze ograničava gotovo svaki njihov pokret, drugi ne osjećaju ni najmanju nelagodu pri pomisli na upoznavanje s nekom HIV-negativnom osobom. Neki pak odaberu otkriti svoj serostatus tek nakon seksa. Svatko je različit. Iz perspektive onoga tko je pozitivan, upoznavanje potencijalnih partnera može se činiti zastrašujuće. Mnogo je priča o ljudima koji su odbijeni zbog njihova HIV-statusa. Ali ima i onih sa sretnim završetkom.
Mnoge osobe s HIV-om zabrinute su zbog mogućnosti inficiranja drugih. Kod nekih te brige mogu čak eskalirati do intenzivnih konflikata ili tjeskobe. Najbolji način nošenja sa zabrinutošću je naučiti kako se HIV prenosi, kako se rizik prijenosa može znatno smanjiti te svoje seksualno
Kristina Duvančić, dipl.soc. radnica
ponašanje uskladiti s time. Jer, emocije ne prenose HIV--specifična, ali seksualna ponašanja da.
Razlike između „sigurnog seksa“ i „sigurnijeg
seksa“ gotovo i nema
Termin „siguran“ seks najčešće koristimo u svakodnevnoj konverzaciji u stvarnom značenju „sigurnijeg“ seksa, a u istom značenju bit će korišten u daljnjem tekstu.
Masturbacija je siguran seks
Masturbacija je čin stimuliranja vlastitih genitalija korištenjem vlastitih ruku ili drugih objekata, često do trenutka postizanja orgazma. Ona je normalna i zdrava, unatoč brojnim suprotnim tvrdnjama.
Solo masturbacija - bez fizičkog kontakta s drugom os-obom - je seksualna aktivnost koja sa sos-obom ne nosi rizik od prijenosa spolnoprenosivih bolesti, uključujući i HIV. Ukoliko ste pozitivni, solo masturbacija je izvrstan način dobivanja seksualnog zadovoljstva bez svih komplikacija koje dolaze s drugom osobom.
Neki ljudi nose sa sobom podsvjesne poruke iz religijske pozadine ili od roditelja koje vode ka osjećaju krivnje ili drugih nelagodnih osjećaja vezanih uz masturbaciju. Ali neka vas one ne ometaju.
Kod muškaraca, korištenje lubrikanata tijekom mastur-bacije može prevenirati osjetljivost penisa. Koristite one na
bazi vode jer se lako mogu isprati i sigurni su za uporabu s lateks prezervativima. Krema za ruke ili vazelin mogu se ko-ristiti kod masturbacije, ali zapamtite da ulja mogu oštetiti prezervative.
HIV se može prenijeti spermom pa stoga pripazite gdje se ona nalazi. Nakon ejakulacije najvjerojatnije će je biti na vašim genitalijama ili rukama. Mnogi je muškarci odstra-njuju ručnikom, papirnatim ubrusom ili čak odjećom. I muškarci i žene trebaju izbjegavati dijeljenje vibratora ili drugih seksualnih pomagala jer se na njima mogu naći ostaci krvi, sperme ili vaginalnog sekreta. U slučaju njihova zajedničkog korištenja malo je vjerojatno, ali ipak moguće, na taj način prenijeti HIV. Ukoliko dijelite seksualna pomagala, dobro ih operite toplom vodom sa sapunom.
Je li oralni seks bez zaštite siguran?
Može li se HIV prenijeti oralnim seksom? Moguće je, ali malo vjerojatno.
Ukoliko ste muškarac, a tijekom oralnog seksa pasivan partner, morate pripaziti na nekoliko stvari kako biste reducirali rizik za druge ljude:
:::
izbjegavajte oralni seks ako imate čireve ili rane na penisu:::
izbjegavajte oralni seks ako vašem partneru krvare desni te ako ima čireve ili rane u ustima:::
izbjegavajte ejakulaciju u usta vašeg partnera / pa-rtnerice.Ukoliko vi oralno zadovoljavate muškarca, rizik da ćete prenijeti HIV drugoj osobi iznimno je nizak. Drugim riječima, ne brinite o mogućoj zarazi partnera. Ono što bi vas trebalo više brinuti je mogućnost da se vi zarazite drugim spolnoprenosivim bolestima.
Kontakt usta - vagina (kunilingus) je oblik oralnog seksa koji uključuje stimulaciju vagine usnama i jezikom. Poten-cijalni rizik za osobu koja pruža oralni seks postoji od vagi-nalnog sekreta ili menstrualne krvi. Iako je on vrlo malen, preporučuje se upotreba lateks barijere.
Stimulacija anusa jezikom (anilingus / rimming) rizična je samo u slučaju da je u anusu ili oko njega prisutna mala količina krvi. Ali, postoji velik rizik od zaraze hepatitisom A i B, kao i mnogim drugim bolestima.
Urinom se HIV ne može prenijeti. Čak i ako su u njemu prisutne male količine krvi.
Rizici prijenosa HIV-a prilikom različitih
ob-lika spolnih odnosa
Vaginalni odnos
Muškarci su općenito, što se tiče vaginalnog odnosa, u manjem riziku od prijenosa HIV-a. Rizik postoji ako vagi-nalni sekret ili menstrualna krv dođe u kontakt s otvorom penisa, a povećava se ukoliko muškarac na koži penisa ima ranice. Rizik od prijenosa zaraze može se znatno smanjiti korištenjem lateks prezervativa (tijekom cijelog odnosa). S obzirom na to da se HIV nalazi i u preejakulatu, vađenje penisa prije ejakulacije nije dovoljna zaštita jer je zaraza moguća i na taj način.
Žene su u većem riziku od prijenosa HIV-a. Sluznica vagine vrlo je nježna i lako se može oštetiti. Iako ta oštećenja (ranice i sl.) mogu biti malene i nevidljive, HIV-u je kroz njih
omogućen ulaz u ženin organizam.
Godinama se vjerovalo da spermicid nonoxynol-9(N-9) može prevenirati zarazu HIV-om tijekom spolnog odnosa. CDC je obavio da N-9 ne sprječava zarazu HV-om te da zapravo može povećati rizik prijenosa.
Analni odnos
Kod analnog odnosa potencijalni rizik dolazi od malih, ponekad nevidljivih količina krvi koje dođu u kontakt s otvorom penisa ili s oštećenom kožom penisa. Ako netko dođe u kontakt s krvi tijekom seksa, povećava rizik pri-jenosa virusa. Rizik da se vaš partner zarazi može se znatno smanjiti korištenjem lateks prezervativa. U slučaju da imate analni odnos bez zaštite, rizik, osim za vašeg partnera, postoji i za vas - on dolazi od mogućnosti da se zarazite drugim tipom virusa.
Ukoliko ste u analnom odnosu aktivan partner, a ne kori-stite zaštitu, svog partnera / partnericu stavljate u vrlo vi-soki rizik. I kod tog oblika odnosa rizik možete smanjiti ako svaki put tijekom cijelog odnosa koristite lateks prezervativ.
Razlozi zbog kojih je potrebno redovito koristiti prezervative:
:::
prezervativi vas štite od cijelog niza spolnoprenosivih bolesti - uključujući hepatitis - koje mogu dodatno oslabiti vaš imunitet:::
prezervativi mogu znatno (iako ne potpuno) smanjiti šansu da dobijete ili prenesete genitalni herpes ili HPV:::
prezervativi mogu spriječiti da se zarazite drugim tipom HIV-a koji može biti gori od ovoga koji već imate:::
prezervativi vam mogu pomoći da izbjegnete neugodne ili čak nezakonite situacije. Mnogi će od vas osjećati veliku nelagodu pri pomisli da nekome otkriju svoj status. Ukoliko koristite prezervativ, to ne morate napraviti. Zapamtite da kad dođe do seksa, nije važno što pričate, nego što radite.Upotrebu prezervativa prvo vježbajte sami
Korištenje prezervativa može biti neugodno. Jedan od načina da smanjite nelagodu je da uzmete nekoliko različitih vrsta te sa svakim od njih pokušate masturbirati. Vjerojatno će vam neki od njih više odgovarati. Evo neko-liko važnih savjeta koje je dobro zapamtiti:
:::
Upotreba lubrikanata na bazi ulja može oslabiti lateks uzrokujući pucanje prezervativa. Stoga koristite samo one na bazi vode. Prezervativi također mogu oslabjeti ukoliko su izloženi toplini, sunčevom svjetlu ili s vremenom (vrlo je važno paziti na rok trajanja). Zubi i nokti također mogu poderati prezervativ.:::
U trgovinama su dostupne različite vrste prezervativa. Zapamtite, samo oni od lateksa mogu spriječiti zarazu HIV-om (ostali štite od trudnoće, ali ne i od HIV-a).:::
Da bi prezervativi osigurali maksimalnu zaštitu, moraju biti pravilno korišteni. Tijekom svakog spolnog odnosa koristite novi prezervativ (jednom korišteni prezervativ nipošto nemojte ponovno koristiti).Najbolji način
nošenja sa zabrinutošću
je naučiti kako se HIV
prenosi, kako se rizik
prijenosa može znatno
smanjiti te svoje
seksualno ponašanje
Samo se određenim seksualnim ponašanjima može preni-jeti HIV i takva ponašanja mogu utjecati na vaše zdravlje te na zdravlje drugih ljudi.
Herpes i HPV
Herpes je najčešća spolnoprenosiva bolest kod osoba zaraženih HIV-om.
Tipovi Herpes simplex virusa (HSV) koji pogađaju ljude su HSV-1 i HSV-2. HSV-1 (labijalni herpes - groznica) najčešće se javlja na usnicama ili oko njih, a može se javiti i na nosu, obrazu te oko genitalija. HSV-2 ili, kako se još naziva, geni-talni herpes agresivniji je tip i, iako najčešće inficira kožu genitalija i područje oko njih, može se javiti i na usnama te oko njih.
Oba tipa HSV-a prenose se na isti način, mogu inficirati određene dijelove tijela, karakterizira ih latencija te faza ponovnog izbijanja i tretiraju se istim lijekovima.
Simptomi primarne infekcije HSV-om obično se javljaju dvadeset šest dana nakon izloženosti virusu. Neki ljudi navode simptome slične gripi kao što su otečene žlijezde, povišena temperatura te izbijanje malih bolnih mjehurića ispunjenih tekućinom (kod nekih se simptomi ne pojave ili ostanu neprepoznati). Iako oni nakon nekog vremena nestanu, virus i dalje ostaje u organizmu. Nakon tog inicijalnog izbijanja infekcija se može reaktivirati u bilo koje vrijeme, čemu pridonosi oslabljen imunitet (uslijed stresa, menstruacije, operacija…). Kod nekih se recidivirajuća infekcija javlja rijetko, a kod nekih češće.
Oba tipa herpesa mogu se prenijeti genitalno - genitalnim kontaktom, kontaktom usta - genitalije ili usta - usta. Osoba se smatra zaraznom sve dok ima vidljive simptome, odnosno sve dok ne prođu mjehurići (neka istraživanja pokazuju da je prijenos moguć i kad nema simptoma). Herpes se također može prenijeti i prstima. Ako dovoljna količina aktivnog virusa dođe na mjesta gdje je koža tanka (na ustima, genitalijama ili područjima oko očiju) ili gdje je oštećena, zaraza se također može prenijeti.
Humani papiloma virus (HPV)
HPV i HSV su slični u tome što se oba mogu prenijeti kontaktom s kožom (koža - koža). Ali, za razliku od HSV-a koji se „skriva“ u vašim živcima, HPV se zadržava na koži, osobito na mjestima gdje je ona topla i vlažna, te uzrokuje izrasline nalik karfiolu i abnormalnosti stanica grlića mate-rnice.
Postoji stotinjak različitih tipova HPV-a. Neki su opasniji od drugih. Jedan tip HPV-a uzrokuje bradavice na rukama, dru-gi na stopalima, a nekoliko njih na području oko genitalija (genitalne bradavice). Svi tipovi HPV-a mogu se klasificirati kao oni koji mogu uzrokovati rak te oni koji ne mogu. Neki od onih koji uzrokuju rak su HPV-16 i HPV-18.
Tijekom godina ustanovljeno je da su HIV-pozitivne žene pod povećanim rizikom od HPV-infekcije grlića maternice (HIV-pozitivni muškarci su u većem riziku od HPV-infekcije anusa). Rizik pojave raka raste usporedo s propadanjem CD4, stoga se preporučuje napraviti Papa test te ga (i u slučaju dobrog nalaza) ponoviti nakon šest mjeseci.
Anksioznost i depresija
Unatoč vremenu proteklom od saznanja vaše dijagnoze te, u usporedbi s razdobljem od prije više od deset godina, velikom napretku medicine, možda još uvijek osjećate tjeskobu ili vas čak (povremeno) muče suicidalne misli. To je sve normalno.
Možda se u svom životu suočavate s različitim izazovima neovisno o HIV-u. Pozitivan nalaz testa može vas potpuno izbaciti iz kontrole ili vam može donijeti različite stra-hove. Ti vas osjećaji mogu obuzeti odjednom, a mogu se naizmjence pojaviti te nestajati, ovisno o ostalim faktorima u vašem životu. S druge strane, možete se dobro nositi s novonastalom situacijom.
Možda ste očekivali tu dijagnozu i bili svijesni napretka u medicini. Možda imate prijatelje koji su HIV-pozitivni i koji su, unatoč tomu, sretni.
S druge strane, ukoliko počinjete osjećati da ste preplavljeni nekom od emocija ili da ste u stanju obamrlosti, bez emo-cija, najvažnija stvar je da se nekome obratite za pomoć.
Anksioznost počinje s neprestanom brigom
Anksioznost nije moguće lako definirati. To je poremećaj raspoloženja, stanje koje se očituje osjećajem straha pa sve do panike, uz psihomotornu napetost i unutrašnji nemir. Ona može početi kao osjećaj brige, stresa i nervoze zbog očekivanog događaja ili ishoda.
Blaga do umjerena anksioznost je česta pojava. Njezini simptomi mogu uključiti pretjeranu zabrinutost,
uzbuđenje, razdražljivost, osjećaj da ste „na rubu“, napetost u mišićima, poteškoće s koncentracijom te sa spavanjem, kao i promjene u apetitu.
Izraženija ili stalna anksioznost može biti klasificirana kao medicinsko stanje zvano anksiozni poremećaj. Neki ank-siozni poremećaji uključuju:
Generalizirani anksiozni poremećaj - njegova su glavna karakteristika stalni neodređeni osjećaji da će se nešto loše
dogoditi. Pretjerane ili nerealne brige su često toliko prisut-ne da ih se prisut-ne možete riješiti ili zbog njih imate poteškoća s koncentracijom na svakodnevne obaveze.
Panični poremećaj - ljudi s paničnim poremećajem pate od ozbiljnih napada panike bez očiglednog razloga. Ti se napadi javljaju neočekivano, ponavljaju se, a karakterizirani su intenzivnim strahom popraćenim lupanjem srca, boli u prsima, kratkoćom daha, vrtoglavicom, mučninom, boli u trbuhu te strahom od gubitka kontrole i umiranja. Često je prisutan strah da će se napad ponoviti na nekom mjestu s kojeg će biti teško pobjeći pa se takva mjesta izbjegavaju. Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) - obično se javlja nakon izloženosti nekom, za osobu vrlo stresnom događaju koji ona doživljava krajnje traumatičnim. Njegovi osnovni simptomi su: ponovno proživljavanje traumatskog doživljaja, izbjegavanje svih podsjetnika na traumu te pojačana podražljivost.
Normalno je da ste zabrinuti kad imate HIV
Mnogim osobama koje žive s HIV-om zajedničko je:
:::
strah od nepoznatog - ako ne znate dovoljno o HIV-u, možete vjerovati da nećete još dugo živjeti:::
nepredvidiva priroda HIV-a - kada su vaši krvni nalazi dobri, možete se osjećati razdragano, ali kada nisu, možete osjećati zabrinutost i tjeskobu:::
strah od stigmatizacije - određene skupine ljudi već su stigmatizirane od strane društva; možete osjećati da će vam HIV donijeti još više obilježavanja, odbijanja, izolacije ili diskriminacije:::
hipohondrija - možete postati opsjednuti nekim manjim bolestima ili nepravilnostima u vašem organizmu; možete potrošiti previše vemena na provjeravanje vaših limfni čvorova, vaše kože, usta i drugih dijelova tijela kako biste uočili neke promjene:::
pritisak da sačuvate pozitivno razmišljanje - možete se osjećati kao da cijelo vrijeme morate biti optimistični; priti-sak može biti pojačan razmišljanjem da samopotvrđivanje i pozitivno razmišljanje mogu kontrolirati vašu bolest.Depresija nije karakterna mana
Depresija je više od obične tuge iako ljudi često koriste taj izraz za njezino opisivanje. Tuga je obično kratkoročna te se javlja kao odgovor na određeni događaj. Ona općenito vremenom blijedi kako se događaj rješava ili poboljšava. Isto kao i ansioznost, prava depresija je kronično medicin-sko stanje.
Jeste li depresivni?
Liječnici koriste specifične smjernice kako bi odredili je li netko klinički depresivan. Ako imate pet od sljedećih devet simptoma svaki dan u posljednja dva tjedna, moguće da imate depresiju. Stoga biste o tome trebali popričati s vašim liječnikom.
:::
Depresivno raspoloženje - duboka i nepopustljiva tuga koja čak može „obojiti“ način na koji vidite uobičajene stvari u vašem životu:::
Smanjen interes ili zadovoljstva - potpuna nezainteresir-anost za sve oko sebe:::
Promjene u težini - gubitak ili dobivanje težine:::
Previše ili premalo sna - stalne promjene vašeg uobičajenog spavanja mogu upućivati na depresiju:::
Letargija, neaktivnost:::
Umor ili gubitak energije - permanentan osjećaj težine u rukama i nogama:::
Osjećaji bezvrijednosti ili krivnje:::
Nesposobnost za jasno razmišljanje:::
Suicidalne misliKako smanjiti anksionost i depresiju
Anksioznost i depresija najčešća su dva razloga zbog kojih osobe s HIV-om traže pomoć kako bi sačuvali ili poboljšali mentalno zdravlje. Ta dva stanja su, iako različita, povezana. Oba se mogu pojaviti neovisno jedno o drugom, u različito vrijeme ili zajedno u isto vrijeme.
Ukoliko mislite da sami imate problema s nečim od nave-denog, možete napraviti sljedeće:
:::
ne raditi ništa i nadati se da će se to samo riješiti - toje svakako jedna od mogućnosti koju prakticiraju mnogi; ukoliko se takvo stanje ponavlja ili traje dulje razdoblje, ova solucija može samo pogoršati situaciju
:::
započeti s tjelesnim aktivnostima kao što su redovita vježba ili s nešto drugačijim tehnikama kao što su joga ili meditacija:::
pokušati s biljnim preparatima (ne preporučuje se ako ste već na terapiji):::
pohađati psihoterapiju:::
pokušati s propisanim lijekovima:::
kombinirati nekoliko od gore navedenih pristupa.HIV i prehrana
Danas od debljine pati sve više ljudi. Njeni uzroci mogu biti višestruki: moguć utjecaj nasljednog faktora, poremećaj metabolizma, ali i suvremen način života. Suvremen čovjek sve je manje fizički neaktivan, sve više vremena provodi u automobilu, pred kompjutorom ili televizorom. Suvremeni način života doveo je i do promjena u prehrani. Žitarice, mahunarke, crno brašno, namirnice bogate balastnim tva-rima te voće i povrće sve su manje zastupljeni, a povećala se upotreba rafiniranog bijelog brašna, šećera i zasićenih masnoća, kao i tzv. brze hrane, masnih mesnih i mliječnih namirnica te slatkiša i grickalica.
Debljina danas predstavlja velik zdravstveni problem mo-dernog društva. Ona predstavlja rizik za mnoge poteškoće i bolesti kao što su: smanjena tjelesna pokretljivost,
opterećenje kostiju (posebno zglobova) i kralježnice, bolovi i oticanja nogu, proširene vene, poremećaj metabolizma, dijabetes, povišene vrijednosti masnoća u krvi, povišeni / visoki krvni tlak, oslabljene funkcije srca te povećani rizik od srčanog infarkta i moždanog udara...
Danas je pretilih velik broj i među osobama s HIV-om. S obzirom na to da antiretrovirusna terapija utječe na povećanje razine kolesterola i triglicerida, ako ste na terapiji, posebno biste trebali voditi računa o prehrani i tjelesnoj aktivnosti. Danas su TV, knjižare, kiosci te internet prepuni sadržaja o različitim dijetama i rekreaciji. Neki od njih su dobri, a neki ne. Neka vas oni ne odvrate od dokazanih principa:
:::
ako vam je težina niža od preporučane, trebali biste jesti hranu obogaćenu hranjivim sastojcima i češće vježbati kako biste dobili ili sačuvali težinu:::
ako ste pretili, trebali biste jesti hranu obogaćenu hranjivim sastojcima, ali manje porcije i češće vježbati da smršavite.Preporuke pravilne prehrane
:::
Raznovrsnost – cjelodnevnu se prehranu preporučuje razdijeliti na pet do šest obroka, s tim da bi trebale biti zastupljene sve glavne vrste namirnica:::
Umjerenost unosa količina namirnica:::
Malo masne namirnice - preporučuju se riba, piletina i puretina, a od ulja koristiti hladno prešana ulja, maslinovo, bučino te orašasto voće poput lješnjaka, oraha, badema, pistacija:::
Kontrolirati unos šećera - šećer u dnevnoj prehrani zamijeniti drugim ugljikohidratima (žitarice, kruh, riža) ili ječmeni slad, smeđi šećer i med:::
Kontrolirati unos soli - kuhinjsku sol zamijeniti s mor-skom soli (više soli može povisiti krvni tlak u kasnijoj životnoj dobi):::
Izbjegavati alkohol (dopuštena je čaša crnog vina nakon obroka):::
Ne žeđati - često piti običnu vodu ili nezaslađeni čaj:::
Tjelesna aktivnost - svakodnevno se baviti nekim obli-likom tjelesne aktivnosti:::
Odabrati zdravstveno ispravne namirnice te ih dobro termički obraditi:::
Izbjegavati umjetna sladila, kemijski tretirane i konzervi-rane namirnice:::
Individualan pristup – svakoj osobi zasebno se preporučuje isplanirati cjelodnevni jelovnik prema vrsti rada koji obavlja, bilo teški, umjeren ili laki fizički, intelektu-alni ili određenu kombinaciju, te rasporediti na pet do šest obroka u danu.Zdravstveni stručnjaci se slažu da stil prehrane koji je zastupljen u mediteranskim područjima pridonosi sma-njenju krvnog tlaka, snižava kolesterol, povećava otpornost imunološkog sustava, zbog čega se i preporučuje.
Načela mediteranske prehrane:
:::
obilje hrane biljnog podrijetla, uključujući voće i povrće, krumpir, kruh od cjelovitog zrnja, mahunarke, orašasto voće…:::
minimalno prerađena i sezonska hrana:::
upotreba maslinovog ulja koje zamjenjuje druge masnoće (uključujući maslac i margarin):::
ukupne masnoće u dnevnom energetskom unosu kreću se od manje od 25% do preko 35%, s udjelom zasićenih masnoća ne većim od 7 do 8%:::
dnevni unos malih do umjerenih količina sira i jogurta:::
tjedna konzumacija manjih do umjerenih količina ribe te peradi, kao i konzumacija od jednog do četiri jaja (uključujući ona koja se koriste za kuhanje i pečenje):::
svježe voće je tipični dnevni desert (kolači saznačajnijom količinom šećera ne koriste se češće od neko-liko puta tjedno)
:::
upotreba crvenog mesa nekoliko puta mjesečno:::
redovita umjerena tjelesna aktivnost:::
umjereno konzumiranje vina, najčešće nakon obroka (jedna do dvije čaše dnevno za muškarce te jedna za žene). Osim primjerene ishrane, svakako je važno baviti se i nekom tjelesnom aktivnošću. Zašto je to važno? Kod osoba na terapiji sve su češće opisani slučajevi redistribucije masnoća (lipodistrofije), gubitka masnoća na ekstre-mitetima (lipoatrofije), viška masnoća oko unutarnjih organa, visokog kolesterola i triglicerida porasta inzulina te krvnog šećera, kao i slabljenje kosti. Još uvijek nije jasno dolazi li do tih stanja zbog oštećenog imunološkog sustava, samog virusa ili zbog lijekova. Ili zbog svega zajedno. Re-dovita tjelesna aktivnost može smanjiti, ponekad elimini-rati, ali i prevenirati takva stanja. Osim što pozitivno utječe na navedeno, redovita tjelovježba pomaže i vašem umu. On vam također može pomoći da se bolje nosite sa stresnim životnim situacijama.Literatura:
Grodeck, B. (2007): The first Year HIV, An Essential Guide for the Newly Diagnosed. New York, Marlowe & Company
Tomislav Vurušić 15
Lijekovi i
adherencija -
posvećenost
terapiji
Što se događa kad uzmete lijek?
Ako kroz sljedeće grafikone razumijete što se događa kad uzmete lijek, onda ćete razumijeti i stručnu osnovu adherencije – posvećenosti liječenju. Kad uzmete lijek, on se može apsorbirati u vaše tijelo na različite načine, ovisno o tome kojim je putem unijet.
:::
Tableta, nakon što se proguta, obično se apsorbira kroz stijenke crijeva i može početi djelovati za nekoliko minuta. Međutim, najčešće je potrebno sat do dva da bi se postigla najveća koncentracija u krvi.:::
Intravenozni lijekovi ubrizgavaju se izravno u krv i zato djeluju mnogo brže – nekada su u pitanju sekunde ili minute.Bez obzira na način na koji je lijek unijet, dostići će ma-ksimalnu razinu, ali će se onda ta razina smanjivati kako organizam razlaže aktivne sastojke, najčešće kada se krv filtrira kroz jetru ili bubrege. Ovaj osnovni proces događa se sa svakom drogom – alkoholom, nikotinom, aspirinom, anti-HIV lijekovima. Lijekovi se uvijek mnogo brže apsorbi-raju nego što je organizmu potrebno da ih razgradi, tako da se najveća koncentracija postiže relativno brzo, a zatim mu je potrebno više vremena da napusti tijelo.
Maksimalna koncentracija obilježava se kao C max.
Ukupna izloženost lijeku tijekom razdoblja doziranja naziva se ’područje ispod krivulje’ (AUC).
Vrijeme potrebno za postizanje maksimalne koncentracije obilježava se s T max.
Slika 1. APSORPCIJA LIJEKA – nakon uzimanja razina lijeka brzo se podiže, a zatim polako pada kako se lijek eliminira – svaki lijek ima svoju vlastitu krivulju apsorpcije
Vrijeme potrebno da bi se maksimalna koncentracija sma-njila za pola (za 50%) naziva se ’poluživot’ lijeka ili T 1/2. Potrebno je otprilike 5 sati = poluživot lijeka da bi se lijek eliminirao na zanemarivu razinu, ali, u teoriji, male se količine mogu naći u sustavu i duže. Kad se lijek uzima rutinski za liječenje, minimalna koncentracija neposredno prije sljedeće doze naziva se C min ili C kraj (krajnja razina). Slika 2. Apsorpcija lijeka nakon nekoliko doza - svaka doza uzeta na vrijeme osigurava održavanje razine lijeka iznad neophodnog minimuma
:::
Zapamtite da su svi ovi rezultati ‘prosjek’.:::
Neki ljudi apsorbiraju lijekove brže ili sporije od prosjeka.:::
Neki ljudi eliminiraju lijekove brže ili sporije od prosjeka. Ovi rezultati obično se dobivaju mjerenjem razine lijeka u krvi, što nije uvijek vezano uz aktivnost lijeka. Kod nuk-leozidnih analoga razina aktivnog lijeka u stanici mnogo je važnija od razine lijeka u krvi. Grafikoni koji prikazuju razinu lijekova unutar stanica pratili bi sličan obrazac. Farmakokinetika je termin koji označava način na koji se lijekovi apsorbiraju i eliminiraju iz tijela. Iako se razine lijekova ponašaju različito u različitim spremištima: krv, mozak, sjemena tekućina, vaginalni sekret, unutar različitih stanica itd., osnovna načela apsorpcije i eliminacije često su veoma slični.Razine lijekova, aktivnost lijekova i nuspojave
izazvane lijekovima
:::
Ako je razina lijeka jako niska, onda lijek neće biti do-voljno aktivan da bi imao bilo kakav efekt.:::
Ako je razina lijeka jako visoka, onda je vjerojatnije i da će rizik od nekih nuspojava biti veći.Slika 3. Razina lijeka i rezistencija
Uzimanje lijeka u točno vrijeme osigurava održavanje razine lijeka iznad neophodnog minimuma.
:::
Doze lijeka i koliko često morate uzimati lijek formulira-no je tako da vas zadrže u ovom ciljformulira-nom opsegu (izmjenu C max i MEC).:::
Različiti lijekovi imaju različiti ciljni opseg.:::
Lijekovi koji se brže eliminiraju iz tijela moraju se uzimati češće, dok lijekovi koji se prerađuju sporije mogu imati duže dozne intervale.:::
Neki lijekovi – uključujući anti-HIV lijekove, lijekove protiv TBC-a, antibiotici, antimikotici, moraju se održavati iznad određene koncentracije kako ne bi došlo do razvoja rezistencije. Vrlo je važno zapamtiti da često postoji veoma širok opseg varijabilnosti među različitim osobama koje koriste istu dozu lijeka. Neki ljudi prerađuju lijekove brže te stoga imaju niže razine lijekova od prosječnih. Neki ljudi prerađuju lijekove sporije pa zato imaju više razine lijekova od prosječnih.:::
Uzimanje lijeka u točno vrijeme osigurava održavanje razine lijeka iznad neophodnog minimuma.:::
Ako kasnite s dozom ili je potpuno preskočite, razine lijeka u krvi pada ispod potrebnog minimuma, a može se razviti i rezistencija na lijekove. Napomenut ćemo i činjenicu da mogu postojati i razlike u razinama lijekova kod iste osobe čak i ako se razine mjere u isto vrijeme nakon svake doze. Kod nekih lijekova razina lijeka izmjerena 12 sati nakon jutarnje doze i one izmjerene 12 sati nakon večernje doze se razlikuju. Ponovno, iako su ovi detalji komplicirani, bitno je znati sljedeće: vaš cilj je imati ko-nstantno sigurne razine lijekova svaki put kad ste na terapiji. Vidite kako vam grafikon razine lijekova može dati infor-macije o adherenciji i o tome što se događa ako zakasnite s uzimanjem doze ili u potpunosti propustite uzeti dozu. A kako srednje vrijednosti uključuju opseg i stvarnih nižih i viših koncentracija, ljudi koji apsorbiraju manje lijeka su pod većim rizikom od razvoja rezistencije ukoliko zakasneili propuste uzimanje doze lijeka. Povremeno propuštanje ili kašnjenje s uzimanjem doze (recimo jedanput mjesečno) neće napraviti veliku razliku. Međutim, ako propuštate ili kasnite s uzimanjem doze čak i samo jednom tjedno, povećat će se vrijeme koje ostaje virusu stvoriti rezistenciju i povećat će vam se šanse da tijekom vremena razvijete rezistenciju na lijekove.
Posvećenost liječenju ne znači raditi stvari na vrjeme samo zato što vam je tako rekao vaš liječnik. Adherencija je bitna zbog održavanja minimalnih razine svakog lijeka u vašem tijelu 100% vremena dok ste na terapiji.
preuzeto iz Manager.hr
Sanja Belak Kovačević, prof. psiholog
20
Seksualnost
i HIV
Zašto je seksualnost tema rasprave i istraživanja u području HIV-a?
:::
Povijest seksualnih odnosa, seksualni self-koncept i seksualno funkcioniranje igra važnu ulogu u sveukupnoj prilagodbi na život s HIV-om.:::
Problemi s otkrivanjem statusa, strah od zaraze drugih osoba ili zaraza drugim spolnoprenosivim bolestima, li-podistrofija i drugi uzroci lošeg tjelesnog imidža, zloupotre-ba droga i alkoholizam, prekid ljuzloupotre-bavnih veza – sve nave-dno može dovesti do katastrofe vezano uz seks kod osoba koje boluju od HIV-a.:::
Gubitak seksualnog nagona ili želje ili problemi s postizanjem orgazma mogu imati značajan utjecaj na pojedinčevu kvalitetu života i osjećaj samopoštovanja te može pridonijeti emocionalnim problemima kao što su anksioznost i depresija.Svi ti problemi zajedno nazivaju se SEKSUALNA DI-SFUNKCIJA i mogu se dogoditi svakome, ali HIV-pozitivne osobe su naročito pogođene.
No, prije nego što krenemo u produbljivanje ove teme u svjetlu HIV-a, treba razjasniti neke opće pojmove vezane uz seksualnost.
Definicija seksualnosti
Postoje brojne definicije seksualnosti s obzirom na poje-dine aspekte, no jedna od najobuhvatnijih je sljedeća: „široki pojam koji se odnosi na sve aspekte toga da netko
jest i da se osjeća seksualno” (prema Master, Johnson, Kolodny „Ljudska seksualnost”, 2007).
Drugim riječima, ova definicija uključuje sljedeće aspekte koji čine i definiraju seksualnost:
:::
seksualne aktivnosti (masturbacija, ljubljenje, snošaj):::
seksualna ponašanja (seksualne aktivnosti + koketiranje, hodanje, odijevanje...):::
vrste seksa (prokreacijski, rekreacijaski, relacijski). Da ne bi bilo nejasnoća, možemo pobliže opisati različite vrste seksa s obzirom na njihov cilj. Tako razlikujemo pro-kreacijski seks koji se odnosi na seksualne odnose s jedinim ciljem reprodukcije, rekreacijski seks odnosi se na seksualnu aktivnost prvenstveno radi zabave / ugode, namjerno se isključuju emocije i intimnost, dok se relacijski (odnosni) seks odnosi se na seksualne aktivnosti s ciljem dijeljenja s osobom do koje nam je stalo, a vezano je uz emocionalno uključivanje i intimnost u vezi.Pošto se u današnje vrijeme često referiramo na elektroničku enciklopediju Wikipediju (besplatna inte-rnetska enciklopedija) kada smo u potrazi objašnjenja i definiranja različitih pojmova, navest ću i definiciju seksua-lnosti s te stranice koja glasi:
„Seksualnost je skup osjećaja, ponašanja, stavova, vrijedno-sti koji se dovode u vezu sa seksualnom željom i identite-tom, to jest postojanjem svakog ljudskog bića kao spo-lnog i rodnog, te seksuaspo-lnog. Kao integralni dio ljudskog razvoja kroz sve faze života, seksualnost uključuje fizičke, psihološke i društvene komponente.“
http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Covjek” \o “Čovjek” http://hr.wikipedia.org/wiki/Spol_i_rod” \o “Spol i rod”
Seksualne potrebe
seksua-lnosti, smatram da je važno napomenuti, a i pobliže objas-niti zašto je seks potreba. Stoga ću napisati nekoliko riječi o seksualnim potrebama.
Seksualne potrebe imaju svoju specifičnost među biotičkim (urođenim) potrebama. To je jedina potreba čije zadovolja-vanje nije neophodno po život jedinke. Njeno zadovoljenje bitno je za opstanak cijele vrste. Kod živih bića koja se nalaze niže na evolucijskoj ljestvici, seksualno ponašanje uglavnom je pod utjecajem spolnih hormona. Što se više penjemo na filognenetskoj ljestvici, uz hormonalne, sve važniji postaju neuralni utjecaji. Kod čovjeka, konačno, seksualno ponašanje u najvećoj mjeri ovisi o različitim soci-jalnim faktorima, učenju, stavovima i dr., a u znatno manjoj mjeri je hormonalno determinirano.
Pet biotičkih potreba:
1. za stalnom tjelesnom temperaturom 2. za kisikom
3. glad - za hranom 4. žeđ - za tekućinom 5. seksualne potrebe.
Dimenzije seksualnosti
Da biste mogli adekvatno razumijeti važnost koju različite dimenzije seksualnosti igraju u životima svih nas, opisat ćemo ukratko svaku ponaosob.
1. Biološka dimenzija - biološki čimbenici nadziru seksualni razvoj prenatalno kao i spsobnost reprodukcije u pu-bertetu. Utječu na našu seksualnu želju, seksualno
funkcioniranje, seksualno zadovoljstvo, na spolne razlike u ponašanju kao što je sklonost agresivnijem ponašanju kod muškaraca u odnosu na žene (Olweus i sur., 1980; Reinisch, 1981). A seksualno uzbuđenje, bez obzira na izvor, stvara specifične biološke događaje: puls se ubrzava, spolni organi reagiraju, a osjećaj topline i uzbuđenja širi se cijelim tijelom. 2. Psihosocijalna dimenzija - uključuje psihološke čimbenike (emocije, misli i karakteristike osobnosti) u kombinaciji sa socijalnim elementima (kako se ljudi međusobno odnose). Važna je jer baca svjetlo ne samo na mnogobrojene sek-sualne probleme nego i na to kako mi zapravo postajemo seksualnim bićima. Od dojenačke dobi, spolni identitet osobe (unutarnji osjećaj je li osoba muško ili žensko) stvara se ponajprije pod utjecajem psihosocijalnih snaga. Naši rani seksualni stavovi, koji često ostaju u nama do odrasle dobi, temelje se većim dijelom na onome što su nam roditelji, vršnjaci i učitelji kazali ili pokazali o značenju i svrsi seksa. Naša je seksualnost socijalna i po tome što na nju utječe društvo putem zakona, tabua, pritisak obitelji i grupe vršnjaka kojima nas pokušavaju nagovoriti da idemo određenim putem u pitanju seksualnog ponašanja.
3. Ponašajna dimenzija - odnosi se na što, ali i razumijevanje kako i zašto nešto činimo (npr. masturbiranje ili samoza-dovoljavanje može imati u svojoj podlozi za cilj povećanje samopoštovanja ili opet s druge strane izbjegavanje inti-mnosti). Trebamo izbjegavati ocjenjivati seksualna pona-šanja drugih ljudi prema našim vrijednostima i iskustvima, što se odražava u tome da normalno procjenjujemo na temelju onoga što mi radimo, dok nenormalno procjenju-jemo na temelju onoga što drugi rade, a nama je čudno. 4. Klinička dimenzija - iako je seks prirodna funkcija, brojne zapreke mogu umanjiti ugodu ili spontanost u našim odnosima. Tjelesni problemi, kao što su bolest, ozljede ili lijekovi, mogu izmijeniti našu seksualnu reakciju ili je u cijelosti prekinuti. Osjećaji, kao što su anksioznost, krivnja, stid ili depresija i konflikt, u našim odnosima također mogu utjecati na seksualnost.
5. Kulturološka dimenzija - stavovi prema seksualnosti se razlikuju od kulture do kulture kao i seksualni vrijednosni sustav (npr. ljubljenje u nekim kulturama nije normalno), također se i unutar kulture mijenjaju s vremenom. Tri trenda su važna za evoluciju kulturoloških stavova prema seksu i seksualnosti:
1. Popuštanje stereotipa o spolnim ulogama (ponašanje kojim osoba drugima pokazuje da je muško ili žensko) – spolna je uloga javno očitovanje spolnog identiteta. Tradi-cionalno se smatralo žene i djevojke seksualno pasivnima i nereaktivnim bićima, a muškarce kao snažne seksualne agresore. Prema tom stajalištu, od muškarca se očekuje da započne seksualno ponašanje i da bude seksualni stručnjak, a na žene koje su bile agresivne ili su uživale u seksu ružno se gledalo. Takvo je stajalište danas zamijenjeno kod velikog broja ljudi stajalištem o uzajamnom sudjelovanju i zado-voljstvu.
2. Veći stupanj otvorenosti glede seksualnosti. Svi oblici medija, od televizije i kina do pisanog materijala, odražavaju tu promjenu, a posljedica toga je seks koji je manje sraman i tajnovit.
3. Sve veće prihvaćanje rekreacijskog i relacijskog seksa u odnosu na reproduktivni.
Seksualna orijentacija
S obzirom na odabir seksualnog partnera, razlikujemo odabir partnera istog spola (homoseksualna orijentacija), drugog spola (heteroseksualna orijentacija) ili obaju spolova (biseksualna orijentacija).
Važno je napomenuti da npr. homoseksualca (osobu sa
seksualnom sklonošću prema partnerima istog spola) ne čini samo seksualna aktivnost i / ili maštanje i / ili uzbuđenje – i bez toga se osobe mogu osjećati ksualcima, tj. svoj spolni identitet percipirati kao homose-ksualni.
Seksualna orijentacija može uključivati i ponašanje i fa-ntazije i emocionalnu privlačnost i spolni identitet.
Pitanje je mogu li neki biološki faktori (prenatalni hormoni) utjecati na spolni identitet ili na homoseksualnu / he-teroseksualnu orijentaciju?
Mnogi homoseksualci tvrde da je njihova seksualna ori-jentacija posljedica bioloških snaga nad kojima oni nemaju kontrolu ni mogućnost izbora. Ispitano je nekoliko vrsta dokaza da bi se vidjelo je li tako, i to kroz genske čimbenike, moždane čimbenike te hormonske čimbenike.
1. KOD MUŠKARACA: što se tiče utjecaja hormona, ne može se govoriti o utjecaju hormona u odrasloj dobi, jer se pokazalo da je kod većine homoseksualaca razina hormo-na ista kao i kod heteroseksualnih muškaraca.
Nešto plauzibilnija hipoteza je da su možda homoseksu-alci bili izloženi nešto manjoj količini testosterona tijekom kritičnog razdoblja prenatalnog razvoja. Na ljudima je iz etičkih razloga nemoguće to eksperimentalno ispitivati, pa se LeVay poslužio životinjama. Konačan odgovor na to pi-tanje nisu mogla dati niti ta istraživanja, ali ta je mogućnost ostavljena. Kod nekih životinjskih vrsta manjak testosterona zaista je doveo do povećanog interesa za druge mužjake, ali kod tih životinja su se pojavile i abnormalnosti spolovila (što kod homoseksualnih muškaraca nije slučaj).
Post mortem obdukcija pokazala je izražene razlike u INAH 3 jezgri (treća intersticijska jezgra anteriornog hipotala-musa), koja je dvaput veća kod heteroseksualaca nego kod homoseksualaca, a triput veća nego kod žena. Ti su ho-moseksualci umrli od AIDS-a. Kad ih je isključio iz uzorka i uzeo samo one umrle na drugi način, korelacija INAH 3 i seksualne orijentacije je ipak velika. Zaključak je taj da nema sigurnih pokazatelja da testosteron ima, odnosno nema utjecaja na homoseksualnu orijentaciju.
2. KOD ŽENA: što se tiče ženske homoseksualnosti, rezulta-ti malobrojnih istraživanja također ne sugeriraju bitan utje-caj prenatalnih hormona na seksualnu orijentaciju. Kako neke trudnice uzimaju sintetski estrogen zbog sprječavanja pobačaja i problema u trudnoći, jedna je hipoteza da to može dovesti do homoseksualnosti, jer DES može uz-rokovati maskulinizaciju poput testosterona. Uspoređena je skupina od N=30 žena koje su imale utjecaju DES-a u prenatalnom razvoju sa 30 normalnih žena. Od tih 30 DES
žena, sedam je imalo i homo i heteroseksualne sklonosti, naprema samo jednoj iz kontrolne skupine, no eksperiment je bio vrlo manjkav te se opet ništa ne može definitivno zaključiti.
Istraživanja o utjecaju nasljeđa na seksualnu orijentaciju su vršena na jednojajčanim blizancima, gdje je dobivena podudarnost od 52%, i dvojajčanim blizancima, gdje je podudarnost bila 22%, te na jednojajčanim i dvojajčanim blizankama kod kojih se podudarnost kretala od 48% za jednojajčane do16% za dvojajčane blizanke.
Hamer je proučavao obiteljska stabla muških homoseksu-alaca i otkrio više homoseksuhomoseksu-alaca s majčine strane obitelji te odatle proizlazi pretpostavka da na seksualnu orije-ntaciju utječe nešto locirano na X-kromosomu.
Za zaključak kratko i jasno možemo reći da na seksualnu orijetaciju utječu i naslijeđe i prenatalna izloženost ho-rmonima, što tada objašnjava tvrdnje brojnih homosek-sualaca da oni nad svojom orijentacijom nemaju kontrolu niti je to stvar njihovog izbora nego su jednostavno takvi rođeni.
Tijekom proteklih stotinjak godina prevladavalo je stajalište da je homoseksualnost bolest, što se temeljilo na metodološki loše osmišljenim istraživanjima, no u poslje-dnje je vrijeme to stajalište pobijeno brojnim istraživanjima kojima se pokazalo da su homoseksualci jednako dobro prilagođeni kao i ispravno odabrana skupina heterose-ksualaca (Green, 1972; Hoffman, 1977; Marmor, 1980; Američka psihijatrijska udruga, 1987). Na temelju zna-nstvenih podataka Američka psihijatrijska udruga više ne smatra homoseksualnost bolešću niti oblikom loše psihološke prilagodbe.
Nešto ćemo reći i o tome kako teče proces homoseksual-nog identiteta:
Prva je faza razvoja pret(homo)seksualni stadij svjesnosti različitosti od ostale djece. To je i razdoblje internalizacije homofobičnih stavova i predrasuda od strane društva. Razdoblje adolescencije sa sobom donosi prepoznavanje is-tospolnih erotičnih osjećaja i propitivanje ranije slike o sebi
u optici novih informacija, pri čemu antihomoseksualni stavovi, što su usvojeni prije, dodatno zbunjuju i dezorije-ntiraju. Pojedinac ne prihvaća lako sebe kao homoseksu-alca.
Aha-fenomen ili bljesak jest oznaka za proces samooznačavanja sebe kao homoseksualne osobe. Nakon te faze pojedinac ulazi u fazu koja se odnosi na društvo i kulturu. Izolacija, izloženost negativnim stereoti-pima, te da ga zajednica i obitelj stigmatiziraju – čine proces razvitka tog identiteta bolnim i dugotrajnim. Nazivom iskorak (coming out of the closet) označava se razotkrivanje vlastite homoseksualnosti drugima, a izrazima in closet i closet queen pojedinci skloni tajenju svog iden-titeta.
Kuda vode negativni društveni stavovi o homoseksu-alnosti?
Homoseksualci očekuju negativne reakcije kada se izjašnjavaju o svom homoseksualnom identitetu / praksi. Što tada dovodi do toga da svoj homoseksualni identitet /
homoseksualnu praksu doživljavaju kao nešto što je “loše”, “nenormalno”, “grješno”, “perverzno” i / ili “patološko”. Što dovodi do toga da je osoba stigmatizirana nakon čega sli-jedi obezvrjeđivanje i dehumanizacija. Osoba često tijekom svog djetinjstva internalizira antihomoseksualne stavove i društveni negativizam, što za posljedicu ima samoprijezir i mržnju samoga sebe!
Kako tada homoseksualne osobe vide “rješenje” antihomo-seksualnih stavova?
:::
Tako što poriču preferencije prema vlastitom spolu:::
skrivaju homoseksualni identitet/praksu te počinju živjeti “dvostruki život” ili pak:::
kompenziraju vlastite “greške” besprijekornom maskom.Problemi u sferi seksualnosti koji se događaju pod utjecajem HIV-bolesti
OSJEĆAJI vezani uz seks mijenjaju se nakon što osoba sazna da je HIV-pozitivna. Odražava se tako što osoba
sma-njuje ili gubi interes za seksualne odnose za neko prvotno vrijeme ili čak zauvijek, no može se dogoditi i suprotno. Razlog može biti prirodna fluktuacija u želji za seksom, i to je nešto sa čime se osobe mogu nositi, no s druge strane može dovesti do problema naročito ako je osoba radi toga nesretna ili ako to interferira s drugim aspektima u njezi-nom životu.
Saznanje da je osoba HIV+ može doveseti do drugačijih osjećaja o sebi. Moguće je da zbog šoka osoba ne prak-ticira seksualne odnose, barem privremeno. Neke osobe navode da ih HIV čini manje fizički i seksualno privlačnima te gube pouzdanje kod “hodanja” ili u odnosu sa svojim dosadašnjim seksualnim partnerima.
Također HIV dovodi do toga da osoba na sebe i seks gleda negativno. Osjeća se loše vezano uz vrstu seksualnih odnosa koje je prakticirala, brine je rizik od zaraze drugih sa smrtonosnom bolesti ili je ljuta na osobu koja joj je mogla prenijeti HIV.
Anksioznost vezana uz moguću zarazu svojih seksualnih partnera s HIV-om je česta uslijed čega dolazi do slabljenja želje za seksom ili seksualne performanse, što se može vidjeti i u rečenici koju je jedna HIV+ osoba izrekla: “Ja sam potencijalni ubojica iako se štitim kondomom.” HIV može dovesti i do gubitka seksualne intimnosti u vezi. U tom slučaju preporuka je da se uživa i vrednuje intim-nost na način koji nije vezan uz seks.
Neki PLHIV odluče imati seks samo s osobama koje također imaju HIV, što spada pod fenomen SEROSORT-ING-a. Često je to ponašanje motivirano željom da se ne riskira zaraza partnera s HIV-om. Drugi mogući razlog je želja za nezaštićenim seksom s drugom HIV+ osobom, što može biti intimno i užitak, no tada postoji rizik od drugih spolnoprenosivih bolesti ili pak drugih podtipova HIV-a i rezistencije.
Seksualne nedoumice i HIV
PLHIV se suočavaju s dvije velike seksualne nedoumice koje značajno utječu na njihovo seksualno postojanje (prema Schonesson i Ross, Coping with HIV infection, 1999).
Nedoumica 1. Ravnoteža između zaštićenog seksa i seksu-alnog zdravlja
Postoje zahtjevi i očekivanja od PLHIV da promijene svoja rizična ponašanja te da održavaju te promjene cijelog života, što je potencijalni rizik za stres i frustraciju.
“Nosim tako teško breme da ne smijem izgubiti kontrolu, napraviti pogrešku. Ja sebi jednostavno ne mogu dopustiti da budem čovjek.”
Nedoumica postoji čak i kod zaštićenog seksualnog odnosa i oralnog odnosa, gdje je nesigurnost PLHIV vezana uz mogućnost pucanja kondoma pa time i mogućeg pri-jenosa HIV-a na partnera.
Također je moguće da se pojavi nedoumica oko odgovo-rnosti vezano uz zaštitu prilikom sekusalnih odnosa u smislu je li zaštita odgovornost jedne osobe ili je to uza-jamna odgovornost svake osobe za svoje zdravlje. U konačnici često je slučaj da se ta nedoumica razriješi tako što se osoba povuče iz seksualnog života.
Nedoumica 2. Otkrivanje HIV-statusa
Srž ove nedoumice je strah od odbacivanja i socijalne izolacije uslijed priznanja i otkrivanja partneru HIV-statusa. Prisutan je i strah da će partner tu informaciju onda proširiti dalje u zajednicu (trač).
Potencijalno rješenje ove nedoumice ima dvije krajnosti - ne reći nikome ili svakom seksualnom partneru. Moguće varijacije rješenja između te dvije krajnosti su:
1. ne informirati usputne partnere dok se koristi zaštita, nego samo stalne partnere
2. promjena rizičnog ponašanja te pronalazak novih načina kako da se zadovolji seksualna želja, a pritom smanji vjero-jatnost prijenosa HIV-a
3. apstinencija (jer promjena ponašanja ili otkrivanje svog statusa osobu psihološki previše košta)
“Imati seks? Ne, to jednostavno nije vrijedno moje muke, briga…”
4. seks s drugim HIV+ osobama.
Seksualni poremećaji i HIV
Gubitak seksualnog nagona ili želje (libido) ili problemi s postizanjem orgazma mogu imati značajan utjecaj na pojedinčevu kvalitetu života i osjećaj samopoštovanja te može pridonijeti emocionalnim problemima kao što su anksioznost i depresija.
Uključuje:
1. poremećaj želje (ne želi seks)
2. poremećaj uzbuđenja (nemogućnost postizanja ili održavanja erekcije ili kod žena vaginalna suhoća i / ili nemogućnost uzbuđenja)
3. poremećaj orgazma (nemogućnost postizanja orgazma ili pak prebrzi orgazam).
Zašto se javljaju seksualni problemi?
:::
Seksualni problemi su česti kada je osoba pod stresom, kao što je HIV-dijagnoza (šok, zabrinutost, nevjerica), što dovodi do toga da pati seksualna želja i performansa.:::
Na seks i intimnost utječe opterećenost prijenosom zaraze na partnera.:::
Svakodnevni problemi (posao, partnerska veza) mogu utjecati na seksualnu želju i performansu.:::
Prevelik unos alkohola i rekreacijskih droga utječe na seksualnu želju i moć.:::
Mnogi antidepresivi e.g. fluoxetine (Prozac) ili paroxetine (Seroxat) utječu na seksualnu želju.:::
Seksualna disfunkcija kod muškaraca može biti i rezu-ltatom smanjenja razine testosterona (hypogonadism). Niža razina testosterona od normale nađena je kod osoba s uznapredovalom HIV-bolesti, što je moglo biti izazvano izravno HIV-om ili kroničnim zdravstvenim stanjem.:::
Impotencija, ili nemogućnost da se postigne ili održi erekcija, može biti izazvana time što HIV oštećuje živce u penisu koji kontroliraju erekciju (autonomic neuropathy).:::
Slično tomu, antiretrovirusni lijekovi (ddI (didanosine, Videx) i d4T (stavudine, Zerit)) koji uzrokuju neuropatiju mogu uzrokovati neosjetljivost u genitalnom području, što otežava održavanje erekcije.:::
Inhibitori proteaze također mogu izazvati impotenciju, naročito ritonavir (Norvir).:::
Malo je podataka za žene, no postoji vjerojatnost pro-blema s ovlaživanjem i uzbuđenjem vezano uz seks i HIV.:::
Žene koje boluju od HIV-a mogu doživjeti gubitak seksualne želje. Tako je u jednoj studiji trećina HIV+ žena zadovoljavala kriterije za dijagnozu hipoaktivne seksualne želje (Goggin, Engelson, Rabkin i Kotler, 1997). Kod žena se gubitak seksualne želje čini manje povezan s razinom hormona, a više sa strahom od odbijanja, umorom, pro-blemima u vezi te strahom da zaraze partnera.:::
Uz pomanjkanje seksualne želje, žene i muškarci koji žive s HIV-om mogu također doživjeti druge seksualne disfunkcije kao posljedicu HIV-bolesti. Muškarci mogu doživjeti erektivnu disfunkciju, a žene disfunkciju orgazma zbog anksioznosti, smetenosti ili nelagode vezano uz seks (Hankins et al, 1997). Rosser, Metz, Blockting i Buroker (1997) u svom istraživanju došli su do saznanja da više od polovice HIV+ homo i biseksualnih muškaraca doživljavaju negativan utjecaj HIV-a na seksualno funkcioniranje,Seksualna sreća
i zadovoljstvo jednako je
pravo HIV+ osobe kao
i bilo koje druge
osobe.
uključujući strah od seksa i gubitka erekcije.
I na kraju, želim zaključiti da je seksualna sreća i zadovoljst-vo jednako prazadovoljst-vo HIV+ osobe kao i bilo koje druge osobe.
Prakticiranje sigurnijih seksualnih odnosa
Danas se mnogo raspravlja o zaraznosti osoba s HIV-om kada su na ARV th. Početkom 2008. godine Švicarska je donijela svoje nove preporuke za savjetovanje osoba koje žive s HIV-om. Te su preporuke rezultirale dosta žustrim raspravama te su zbunile osobe koje žive s HIV-om. Što kažu švicarske preporuke?
HIV+ osoba s djelotvornom ARV th (uključuje potpuno potisnutu viremiju) nije spolno zarazna, tj. ne prenosi virus preko spolnog odnosa:
:::
dok terapiju redovito uzima i dok liječnik specijalist prati zdravstveno stanje:::
dok su kopije virusa za vrijeme ARV th ispod limita detekcije (50 kopija/mL krvi) najmanje šest mjeseci:::
dok ne postoji nikakva infekcija bilo kojom spolno-prenosivom bolešću:::
pod tim okolnostima učinkovita ARV th sigurno pre-vinira transmisiju HIV-a kao i kondom.Ova preporuka vrijedi samo u slučaju VAGINALNOG spolnog odnosa!!!
Nova istraživanja pokazuju ipak nešto drugačiju sliku:
:::
nedetektibilne kopije virusa u krvi nisu jednake nultom riziku od infekcije:::
infekcije poput gonoreje i klamidije značajno povećavaju razinu HIV-a u spermi:::
HIV u organizmu ima rezervoare gdje se “skriva” od ARV th: mozak, likvor, sperma:::
nema sva ARV th isti učinak u spermi kao što ima u krvi. Što činiti, kako se postaviti?Preventivne poruke trebaju naglašavati važnost upotrebe kondoma te druge strategije smanjenja rizika, bez obzira uzima li bolesnik efektivnu ARV th.
Prijenos HIV-a moguć je čak i kada bolesnik ima nedete-ktibilne kopije virusa u krvi, i to u bilo kojem stadiju bolesti. Možda najvažnije u preventivnim aktivnostima kod
osoba koje žive s HIV-om trebalo bi uključiti praćenje i učinkovitije liječenje spolnoprenosivih bolesti.
Literatura:
1. Masters, W. H., Johnson, V. E., Kolodny, R. C. (2006): Ljudska seksual-nost. Jastrebarsko, Naklada Slap.
2. SchÖnnesson, L. N., Ross, M. W. (1999): Coping with HIV infection: psychological and existential responses in gay men. New York, Kluwer Academic / Plenum Publishers.
3. Swiss Aids Federation (30 January 2008): Advice Manual: “Doing without condoms during potent ART”. Approved by the Executive Board of Swiss Aids Federation.
4. Mondimore, F. M. (2003): Prirodna povijest homoseksualnosti. Zagreb, Antibarbarus.
5. Reeve, J. (2002): Understanding Motivation and Emotion (3th ed.). New York, John Wiley& Sons.
6. Sexual dysfunction, HYPERLINK “http://www.aidsmap.com/en/ docs/2916821C-ECBD-4498-97E0-” http://www.aidsmap.com/en/
docs/2916821C-ECBD-4498-97E0-DAFA4E09E370.asp
7. HIV sex and you, HYPERLINK “http://www.aidsmap.com/ cms1044249.asp” http://www.aidsmap.com/cms1044249.asp 8. Dealing with sexual problems, HYPERLINK “http://www.aidsmap. com/cms1044251.asp” http://www.aidsmap.com/cms1044251.asp 9. Module by American Psychological Association (APA) „ASSESSMENT ISSUES AND STRATEGIES“, HYPERLINK “http://www.apa.org/pi/aids/ hopemodule3.pdf” http://www.apa.org/pi/aids/hopemodule3.pdf 10. Hankins, C., Gendron, S., Tran, T., Lamping, N., LaPointe. Montreal women living with HIV. AIDS Care, 9, 261-272.
11. Goggin, K., Engelson, E. S., Rabkin, J. G., Kotler, D. P. (1997): The rela-tionship of mood, endocrine and sexual disorders in HIV+ women: An exploratory study. Manuscript submitted for publication.
12. Rosser, B. R., Metz, M. E., Bockting, W. O., Buroker, T. (1997): Sexual difficulties, concerns, and satisfaction in homosexual men: An empirical study with implications for HIV prevention. Journal of Sex and Marital Therapy, 23, 61-73.
13. Schrooten, W., Colebunders, R., Youle, M., Molenberghs, G., Dedes, N., Koitz, G., Finazzi, R., deMay, I., Florence, E., Dreezen, C., The Eurosup-port Study Group (2001): Sexual dysfunction associated with protease inhibitor containing highly active antiretroviral treatment. AIDS, 15, 1019-1023.
dipl. ing. Ivana Crnčić
30
Prevencija
i nove akcije
Na svjetskoj konferenciji o AIDS-u održanoj u Mexico Cityju naglašena je potreba poboljšanja prevencijskih metoda. Jeff O’Malley iz UN-ovog programa razvoja tvrdio je da su sve prijašnje metode uglavnom bile neučinkovite jer su uključivale samo po jednu mjeru prevencije umjesto skupa mjera koje bi se provodile istovremeno. Takav način provođenja preventivnih mjera uspoređen je s korištenjem monoterapije u tretiranju HIV-a. Svi uspjesi prevencije proizašli su iz spajanja strategija i nekoliko načina smanjenja rizika, zajedno sa snažnim vodstvom i uključivanjem zaje-dnice kroz duže vremensko razdoblje.
Prevencija bi trebala uključivati:
:::
promjene ponašanja, kao što su smanjenje broja pa-rtnera i korištenje kondoma:::
biomedicinske strategije, između ostalog, prevencija transmisije s majke na dijete:::
tretiranje HIV-a, ostalih virusa i spolnoprenosivih bolesti:::
socijalna i ljudska pravaUspješna prevencija najčešće je započela ranim zalaganjem cijele zajednice za smanjenje stigme i negiranja povezanog s HIV-om te čvrstim političkim vodstvom. Intervencije za promjene ponašanja i nove prevencijske tehnologije imat će ograničen utjecaj kada se provode u okruženjima bez socijalne pravde i ljudskih prava.
Korištenje antiretrovirusnih lijekova u prevenciji transmisije s majke na dijete te u postekspozicijskoj profilaksi već je dokazano kao uspješno, dok se o utjecaju antiretrovirusnih lijekova na infektivnost osoba koje imaju virus HIV-a na konferenciji raspravljalo više puta. Nadalje, postoji nada da će oralni antiretrovirusni lijekovi biti djelotvorni kao predekspozicijska profilaksa.
Nancy Padian (Women’s Global Health Imperative) naglasi-la je potrebu za korištenjem biomedicinskih metoda onima za koje je potrebna samo jedna intervencija (obrezivanje, cijepljenje), kao i onima kojih se potrebno svakodnevno pridržavati (tretiranje spolnoprenosivih bolesti, uzimanje antiretrovirusne terapije).
Zaključeno je da su među glavnim uzrocima neuspjeha mijenjanja tijeka epidemije: nedovoljna učinkovitost dostu-pnih intervencija, nedovoljna količina sredstava uloženih u prevenciju te slaba implementacija dostupnih intervencija. Velika količina novca često se troši na loše programe, sa slabom pokrivenošću i kvalitetom, koji često postaju kon-traproduktivni.
Gdje ćemo biti 2031.?
Potrebna su velika ulaganja da bi se povećala proizvodnja antiretrovirusnih lijekova na količine koje će uskoro biti potrebne.
AIDS 2031 je projekt UNAIDS-a koji okuplja velik broj stručnjaka u pokušaju otkrivanja što je sve potrebno poduzeti kao odgovor na epidemiju HIV-a u razdoblju do 2031. godine. Kroz projekt će se proučavati nove teh-nologije, poticati zagovaranje ljudskih prava, financiranje i prevencija.
Kroz naredne 23 godine, ako broj novih godišnjih infekcija ostane na dosadašnjoj razini (oko 2,7 milijuna), broj HIV+ osoba kojima je potrebna terapija povećat će se na 81
milijun uz već postojeća 33 milijuna.
Peter Piot iz UNAIDS-a nabrojao je željene ciljeve:
:::
svi ljudi koji žive u zajednicama koje su pod rizikom ili gdje vlada opća epidemija moraju znati svoj HIV-status:::
razvoj novih lijekova mora držati korak s globalnim nastankom rezistentnosti:::
lijekovi s kojima se terapija započinje moraju se što lakše podnositi:::
predekspozicijska profilaksa antiretrovirusnim lijekovima mora se koristiti kao prevencijska mjera.Prije svega, otkrivanje lijeka i više je nego potrebno. Vrlo je malo vjerojatno da će logistički i financijski kapaciteti biti dovoljno veliki da bi terapija bila dostupna svim ljudima kojima će biti potrebna. Potrebno je povećati opsege istraživanja kako bi se utvrdile mogućnosti iskorjenjivanja infekcije ili njezinog smanjivanja. Posebnu pozornost potrebno je pridati prvim danima infekcije, jer oni mogu dati odgovor na pitanje je li iskorjenjivanje bolesti moguće te koji pacijenti imaju najveće šanse za izlječenje.
Dr. Robert Siliciano, koji proučava mogućnosti iskorjenji-vanja HIV-a, objasnio je da sve rezerve kronično zaraženih
stanica koje pridonose naglom skoku broja kopija virusa kada se terapija prekine još nisu potpuno otkrivene. Prava kombinacija lijekova za smanjenje količine virusa u tijelu i ograničavanje veličine rezervi nakon primarne infekcije nisu još otkriveni iako se zna da inhibitori integraze imaju vrlo važnu ulogu zahvaljujući sposobnosti da zaustave integ-riranje HIV-a u stanice imunološkog sustava.
Kao zaključak, odlučeno je da će se veća pozornost pos-vetiti najugroženijim zajednicama te podržati sve akcije koje potiču razvoj ljudskih prava.
Potrebno je povećati
opsege istraživanja kako
bi se utvrdile mogućnosti
iskorjenjivanja infekcije ili
Tomislav Beganović
33
HIV u državama
bivšeg SSSR-a
Rusija ima najveći porast epidemije HIV-a u Europi, a podaci pokazuju da ondje živi 2/3 od ukupnog broja zaraženih na području istočne Europe i regije središnje Azije. Procjenjuje se da je do kraja 2005. u Rusiji živjelo oko 940 000 osoba oboljelih od HIV-infekcije (više od 760 000 u 2003.), a brojke izgledno potvrđuju i daljnje povećanje broja oboljelih.
Brojka novodijagnosticiranih HIV-oboljelih koji su prijavljeni su u padu, s 88 577 prijavljenih u 2001. na 52 349 u 2002. i 39 699 u 2003. godini.
Ovo navedeno smanjenje mogući je rezultat manjeg odaziva na samo testiranje ili pak nije došlo do novih slučajeva registriranih intravenskih korisnika droga te je točka prevalencije na taj način dostigla svoj maksimum. Postoji 12 regija u Rusiji, uključujući i velike gradove kao Saint Petersburg i Moskva, gdje HIV-prevalencija dostiže najviši postotak u odnosu na ostalih 11 regija u Rusiji.
Ukrajina
U Ukrajini je prije 10 godina bilo registrirano 183 slučaja HIV-a, a sredinom 2004. bilo ih je više od 68 000. Prema ocjeni UNAIDS-a, takvom je povećanju mogući uzrok broj do tada neregistriranih slučajeva osoba koji žive s HIV-om. Tuberkuloza je vodeći slučaj smrti među osobama oboljelih od HIV-infekcije.
Kao i u Rusiji, i u ovoj su zemlji veliki problem intravenski korisnici droga. U 2002. među 212 registriranih korisnika droga u regiji otkrivena je velika rasprostranjenost onih korisnika droga koji su međusobno izmjenjivali pribor, a upotreba kondoma među njima bila je jako niska. Ta je studija također pokazala da mnogi od tih intravenskih korisnika koji su znali da su HIV-pozitivni prilikom spolnog odnosa nisu upotrebljavali kondom kao zaštitu.
Središnja Azija
Na području središnje Azije, koja uključuje Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan i Kirgistan, epidemija HIV-a raste
jako brzo. U 1995. nije bilo niti jednog registriranog slučaja, dok je u razdoblju od 2003. do 2005. UNAIDS-ova procjena da se broj oboljelih od HIV-infekcije više nego dvostručio, od 24 000 do 57 000.
Ova je regija središte velikih puteva droge između Rusije i Europe, što rezultira velikim brojem intravenskih korisnika droga. To i nije čudno jer je u nekim dijelovima te regije heroin mnogo jeftiniji od alkohola.
Baltičke države
Baltičke zemlje su zemlje sjeveroistočne Europe: Estonija, Latvija i Litva. Sveukupan broj registriranih infekcija na tom području smatra se malen, ali HIV se širi jako velikom brzi-nom sve do alarmantnog stanja u svim Baltičkim državama. Od 2000. do 2001. zabilježeno je veliko povećanje no-voregistriranih HIV-slučajeva, od 921 do 2 353, a većina ih je prijavljena u Estoniji. Između 2001. i 2003. broj prijavljenih slučajeva znatno je pao u Estoniji i Latviji (u razdoblju od godinu do dvije gotovo je prepolovljen broj slučajeva). Tri zemlje na području između Kaspijskog jezera i Crnog mora, Gruzija, Armenija i Azerbajdžan, imaju jako nisku prevalenciju s obzirom na Rusiju. No bez obzira što je registrirani broj oboljelih od HIV-a u Azerbajdžanu po-rastao s 1400 u 2003. na 5400 u 2005. godini, postoji jako velika mogućnost naglog povećanja HIV-infekcije u sve tri zemlje. U nekim većim gradova na tom području već je zabilježeno povećanje oboljelih među intravenskim koris-nicima droga.
Zemlje poput Rusije i Ukrajine imaju populaciju koja svake godine sve više stari. Kako HIV-bolest pogađa uglavnom mlade, na tim područjima postoji mogućnost da će HIV-infekcija biti reducirana zbog povećanja broja starijeg dijela stanovništva te zbog samog ekonomskog stanja u toj regiji koja još uvijek spada među najsiromašniji dio Europe. No to nikako ne umanjuje kretanje epidemije HIV-infekcije, jer na tom je području najveći zabilježeni porast epidemije u cijeloj Europi.
Tekst preuzeti sa AVERTing HIV and AIDS web stranice
Rusija ima
najveći porast
epi-demije HIV-a
u Europi.
Željana Mićić
38
Ljudska prava
kao dio
globa-lnog odgovora
na epidemiju
HIV-a
Na sastanku Ujedinjenih naroda 2006. svjetski vođe zaključili su da je puna realizacija ljudskih prava i osnovnih sloboda pojedinaca ključna za uspješnu globalnu reakciju na epidemiju HIV-a i AIDS-a. Nažalost, još od početaka borbe protiv HIV-a, upravo su ljudska prava oboljelih najdelikatnije pitanje i dio slagalice koji najčešće nedostaje. Zato je na 17. međunarodnoj konferenciji o AIDS-u održanoj u Mexico Cityju u kolovozu 2008. ljudskim pra-vima posvećena velika pozornost.
U sklopu konferencije po prvi je put predstavljena Human Rights Networking zona koju su organizirale 24 različite udruge. Cilj organizatora bio je na jednom mjestu pre-dstaviti probleme s kojima se HIV-pozitivni ljudi diljem svijeta svakodnevno susreću, a koji narušavaju njihova osnovna ljudska prava. Teme kojima je posvećena posebna pozornost bile su:
:::
ljudska prava i HIV u Africi:::
ljudska prava i HIV u Latinskoj Americi:::
ljudska prava u zatvorima i ostalim ustanovama u kojima je ograničena sloboda kretanja:::
nasilje i ranjivost:::
mladi, ljudska prava i HIV:::
žene, ljudska prava i HIV:::
ljudska prava u zdravstvenim sustavima.Tim je povodom Institut otvoreno društvo izdao priručnik za delegate u kojem je u deset točaka sažeto zbog čega su ljudska prava toliko važna za svjetsku borbu protiv HIV-a i AIDS-a. Ovdje je ukratko predstavljeno tih deset točaka.
Univerzalni odgovor na HIV nikada neće biti ostvaren ako se ne poštuju ljudska prava.
Tužna je činjenica da je pomoć najčešće uskraćena up-ravo onima kojima najviše treba. Djevojke i žene i dalje su suočene s diskriminacijom i nasiljem, djeca i mladi nemaju pristupa informacijama i seksualnoj edukaciji. Homoseksu-alci, uživatelji droga te osobe koje se bave prostitucijom u mnogim su zemljama izvan zakona, pa umjesto da dobiju potrebnu pomoć, završavaju na sudovima i u zatvorima. Ipak, najveći je problem što u mnogim državama ne pos-toje nacionalni planovi suzbijanja HIV-a i AIDS-a te nema političke volje, predanosti ni financija da se oni donesu i primjenjuju.
Spolna neravnopravnost čini žene podložnijima HIV-u. One čine gotovo polovicu HIV-pozitivnih osoba u svijetu, a u teško pogođenim afričkim zemljama većina HIV-oboljelih su žene.
U mnogim od tih zemalja zakoni ograničavaju ženina prava na vlasništvo, nasljedstvo, pristup obrazovanju, zaposle-nju… Takva neravnopravnost čini ih ovisnima o supruzima ili obiteljima. Nasilje prema ženama je drugi problem, prisutan i u svim zemljama svijeta. U mnogima od njih silovanje u bračnoj zajednici nije kriminalan čin. Osim pred zakonom, žene diskriminaciju doživljavaju i u zdravstvenim ustanovama, gdje umjesto pomoći i liječenja češće dobiva-ju predrasude i stigmu.
Prava i potrebe mladih ljudi i djece često su ignorira-na u sklopu globalnog odgovora ignorira-na HIV.
HIV se sve više širi među mladima – više od polovice novozaraženih osoba imaju između 15 i 24 godine! Njima
