Magistarski Rad

Full text

(1)UNIVERZITET U BIHAĆU EKONOMSKI FAKULTET BIHAĆ POSTDIPLOMSKI STUDIJ POSLOVNE EKONOMIJE RAČUNOVODSTVO I REVIZIJA. MIDŽIĆ SEDIJA. UNIFIKACIJA RAČUNOVODSTVENE ANALIZE BONITETA U FUNKCIJI INTEGRACIJE BIH U EVROPSKI EKONOMSKI PROSTOR. MAGISTARSKI NAUČNI RAD. BIHAĆ, januara 2013. 2.

(2) SADRŽAJ PREDGOVOR ......................................................................................................................... 5 SAŽETAK ................................................................................................................................. 8 SUMMARY............................................................................................................................... 9 1. UVOD .................................................................................................................................. 10 1.1. Problem i predmet istraživanja ..................................................................................... 10 1.2. Svrha i ciljevi istraživanja ............................................................................................ 13 1.3. Ocjena dosadašnjih istraživanja .................................................................................. 15 1.4. Metode koje će biti primijenjene .................................................................................. 16 1.5. Kompozicija rada .......................................................................................................... 16 2. NAUČNO-TEORETSKI PRISTUP RAČUNOVODSTVENOJ ANALIZI BONITETA ....................................................................................................................... 18 2.1 Pojam i definicija boniteta ........................................................................................... 18 2.2. Klasifikacija boniteta.................................................................................................... 20 2.2.1. Klasifikacija boniteta prema opsegu analize ..................................................... 20 2.2.2. Klasifikacija boniteta prema objektu analize .................................................... 23 3. MENADŽMENT - RAČUNOVODSTVENA ANALIZA U FUNKCIJI PROCJENE BONITETA ......................................................................................................................... 24 3.1. Menadžment - računovodstvena analiza boniteta ........................................................ 24 3.1.1. Pojam i definicija kreditnog rejtinga .................................................................. 24 3.1.2. Vrste kreditnog rejtinga ...................................................................................... 26 3.1.3. Upotreba i značaj kreditnog rejtinga ................................................................... 26 3.2. Postupci, metode i instrumenti menadžment-računovodstvene analize boniteta ........ 28 3.2.1. Postupci i metode kvalitativne analize boniteta .............................................. 28 3.2.2. Tradicionalni model kvantitativne analize boniteta .......................................... 33 3.2.3. Modeli predviđanja rizičnosti poslovanja i sklonosti ka defaultu ..................... 39 3.3. Institucionalizacija menadžment-računovodstvene analize boniteta .......................... 41 3.3.1. Institucionalizacija menadžment-računovodstvene analize boniteta u zakonskim propisima SAD-a i EU ................................................................... 41 3.3.2. Okvirni prikaz eminentnih neovisnih kredit rejting tijela u SAD-u i EU sa osvrtom na BIH ................................................................................................. 46 3.3.3. Kredit rejting skale, vrste i interpretacija kreditnog rejtinga ........................... 50 3.4. Neovisna kredit rejting ocjena boniteta na ekonomskom prostoru BiH .................... 56 4. STANDARDIZACIJA RAČUNOVODSTVENE ANALIZE BONITETA U BIH IMPLEMENTACIJOM MODELA KREDIT REJTINGA ........................................... 60 4.1. Internacionalni zakonski okvir kredit rejting procjene boniteta .................................... 60 4.1.1. Zakonodavni okvir kredit rejtinga SAD-a ........................................................... 60 4.1.2. Zakonodavni okvir kredit rejtinga Kanade.......................................................... 62 4.1.3. Zakonodavni okvir kredit rejtinga Australije ...................................................... 62 4.1.4. Evropski zakonodavni okvir kredit rejtinga ........................................................ 63 4.1.5. Kredit rejting u zakonodavstvu azijskog ekonomsko-političkog okruženja ...... 65 4.2. Prisustvo kredit rejting procjene boniteta na tržišta BiH .............................................. 67 4.3. Rezultati empirijskog istraživanja stavova o unifikaciji računovodstvene analize boniteta u funkciji integracije BiH u evropski ekonomski prostor ............................... 69 3.

(3) 4.3.1. Definisanje dinamike i metoda istraživanja ........................................................ 69 4.3.2. Kreiranje sadržaja i izgleda upitnika ................................................................... 71 4.3.3. Uspostava uzorka istraživanja .............................................................................. 73 4.3.4. Testiranje hipoteza ............................................................................................... 90 5. BH. KREDIT REJTING MODEL ................................................................................. 101 5.1. Model standardizacije kredit rejting procjene boniteta u funkciji unapređenja tržišta BiH .................................................................................................................. 101 5.2. Ekonomsko-politički uticaj implementacije modela neovisne kredit rejting analize boniteta u BiH ............................................................................................................. 103 6. ZAKLJUČAK .................................................................................................................. 105 LITERATURA ..................................................................................................................... 114 POPIS TABLICA ................................................................................................................ 121 POPIS GRAFIKONA .......................................................................................................... 123 PRILOZI ............................................................................................................................... 125. 4.

(4) PREDGOVOR Slijedeći životni moto da je smisao čovjeka stvoriti duhovno i materijalno bogatstvo koje će doprinijeti dobrobiti budućih generacija, a pritom živeći u tranzicijskoj zemlji osiromašenoj ratom, prihvatam studij ekonomije sa željom da svojim naučnim radom doprinesem prevazilaženju ekonomske besperspektivnosti BiH. Početna misao vodilja kretala se oko nade da ću studijem ekonomije steći znanja i vještine koje ću brzo i jednostavno iskoristiti za stvaranje nove vrijednost. Kako se studij bližio kraju, moja početna strast nije jenjavala, ali znanje kojeg sam stekla činilo me sve sigurnijom da, bez obzira na njega, u konačnici, živeći i radeći u ekonomsko-političkim uslovima postdejtonske Bosne i Hercegovine, moja životna misija i neće biti tako jednostavno ostvariva. Duboko ubijeđena da je ključni problem letargičnog rasta i gotovo stihijskog razvoja privrede BiH skriven u nemogućnosti i neznanju primjene tekovina modernog ekonomskog i finansijskog sistema i finansijskog tržišta za koje se s pravom može reći da je još uvijek u povoju razvoja u BiH, svoj dodiplomski studij uokvirujem proučavanjem agenata finansijskog tržišta kao posrednika direktnog kretanja novca i kapitala, smatrajući i tada kao i danas da su resursni potencijal i mogućnosti finansijskog tržišta u BiH nedovoljno iskorišteni. Sazrijevanjem vlastite naučne spoznaje, uvidjela sam da je finansijsko tržište kao točak koji se okreće kako ga sila vode nosi, te da nisu samo finansijski zastupnici i agenti značajni faktori za pokretanje stvaranja vrijednosti, već da je njihova uloga samo posrednička. Odlučujući značaj za prosperitet ekonomskog djelovanja na globalnom, slobodnom svjetskom tržištu, hipotetički, bez političkog protekcionizma, skriven je u vještini manipulacije ponude i potražnje finansijskog tržišta, plodnosti i perspektivnosti ponuđenih investicija, sposobnosti i spremnosti investitora da preuzmu rizik investiranja, spremnosti korisnika proizvoda i usluga da prihvate korisnost koja se s njima nudi i, konačno, vještini raspolaganja ponuđenim informacijama u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Razočarana činjenicom da velika većina građana, pa tako i privrednika koji posluju na tržištu BiH, uopće ne razumije ulogu, značaj, mogućnosti i alternative globalnog finansijskog tržišta, a usto njihovo oskudno znanje, umijeće i shvatanje kako izvršiti procjenu perspektivnosti i prosperiteta ponuđenih finansijskih instrumenata i investicija, potaklo me je da svoje dalje naučno istraživanje usmjerim u pravcu pronalaska odgovora na pitanje: kako i na osnovu čega poduzetnikinvestitor, fizičko lice ili bilo ko drugi može odlučiti da investira u određeni finansijski instrument, biznis ili investiciju uopće? Kako može biti siguran da poslovni partner s kojim stupa u poslovni odnos neće iznevjeriti povjerenje i na taj način ugroziti njegovu finansijsku sigurnost? Gdje i na koji način prikupiti sve informacije neophodne za poslovno odlučivanje itd.?. 5.

(5) Uslijed navedenog, vođena iskonskom željom za naučnom spoznajom, iz pravca finansijskog tržišta, naučno istraživanje usmjeravam u pravcu računovodstva kao izvora taktičkog, preventivnog, strateškog i poduzetničkog djelovanja. Objašnjenje naučnog pravca opravdavam citirajući American Accounting Association (Američko udruženje računovođa) koje računovodstvo opisuje kao: proces identifikacije, mjerenja i komuniciranja ekonomskih informacija kako bi se omogućilo informisano prosuđivanje i odlučivanje od strane korisnika tih informacija1. Drugačije rečeno, računovodstvo se posmatra sa aspekta informacija koje pruža, a koje mogu biti finansijske i nefinansijske, a od značaja su za efikasno odlučivanje. Stoga je jasno da razumijevanje računovodstva zahtijeva i razumijevanje procesa odlučivanja i poznavanja korisnika računovodstvenih informacija koji u osnovi mogu biti interni i eksterni. Bazična podjela računovodstva po osnovu korisnika informacija izdvaja menadžersko računovodstvo kao naučnu disciplinu čiji zadatak je opskrbiti zainteresirane strane unutar organizacije potrebnim informacijama kako bi im se omogućilo bolje odlučivanje, povećala učinkovitost i efikasnost, dok je primarni zadatak finansijskog računovodstva usmjeren ka vanjskim korisnicima kako bi im se što pouzdanije i učinkovitije prikazalo poslovanje analiziranog subjekta. S obzirom na kompleksnost računovodstvene nauke i neraskidivu povezanost pojedinih disciplina, nemoguće je potpuno odvojiti tematiku ovog istraživačkog rada i dodijeliti je samo jednoj od računovodstvenih disciplina, međutim, ipak akcent naučne spoznaje dodjeljujem menadžerskom računovodstvu, vodeći se činjenicama da procjena poslovne uspješnosti zahtijeva mnogo dublje i opsežnije analize od analiza koje pružaju finansijski izvještaji, te da su informacije koje pruža menadžersko računovodstvo direktno vezane za proces odlučivanja objašnjen kroz proces planiranja i kontrole, a samo odlučivanje i procjena perspektivnosti ne može biti izvedena isključivo iz postignutih rezultata dosadašnje poslovne prošlosti. Uzimajući u obzir navedeno, baveći se naučnoistraživačkim radom unifikacije menadžment-računovodstvene analize boniteta u BiH polazim od pitanja: Ko može vršiti menadžment-računovodstvenu analiza za potrebe odlučivanja i u kom slučaju će rezultati te analize biti naučno utemeljeni i pouzdani? Odgovor na pomenuto pitanje ekonomski sistemi zapadnog svijeta krajem 19. stoljeća djelomično su dali putem agenata finansijskog tržišta usko specijaliziranih za finansijsku, menadžment-računovodstvenu i statističku analizu utjelovljenu u pojmu kredit rejtinga. Njihov primarni zadatak, tad, kao i danas, bio je pružiti investitoru pravovremeno potrebnu informaciju koliko je neki klijent njegova vrijednosnica pouzdan poslovni partner, odnosno kolika je sklonost nekog dužničkog instrumenta ili investicije da doživi default ili nesposobnost da izmiruje dospjele ugovore i koliko je i sam sposoban opstati na tržištu pri tom generirajući profit. U početku su ovakve informacije investitori i potencijalni investitori morali plaćati ili biti pretplatnici na časopise koji su ih objavljivali, a kasnije, razvojem ekonomske misli, investitor uviđa vlastitu korist u vidu rasta pozitivnog publiciteta objavljivanjem njegovog pozitivnog boniteta i model plaćanja se mijenja, a bonitet postaje javan i lako dostupan. Svijet, suočen posljedicama Velike svjetske ekonomske krize i slomom finansijskog tržišta 1930. godine, uviđa neosporan značaj i ulogu kredit rejtinga, propisujući tako prvi put referentni zakonski okvir za nadzor i rad ovih agencija. Razvojem finansijskog tržišta i globalizacijom potreba za uspostavljajem jedinstvenog okvira i daljnje regulacije, kredit rejting se uzdiže iz okvira nacionalnog nivoa na međunarodni, postajući tako univerzalni referent povjerenja u institucije i učesnike finansijskog tržišta. 1. Drury, C.: Management for business decisions, Second edition, Thomsons Learning, London 2001, p. 1.. 6.

(6) Naučna svrha istraživanja o temi "Unifikacije računovodstvene analize boniteta u funkciji integracije BiH u evropski ekonomski prostor" ogleda se u potrebi prihvatanja i implementacije tekovina modernog ekonomskog društva u zakonodavnom okviru BiH, stvarajući tako jedinstven poslovni okvir za sve učesnike tržišta, podižući transparentnost informacija i takmičarski duh u kojem svi žele i nastoje biti pozitivno procijenjeni kako bi u konačnici ubirali plodove svog predanog rada. Problematika naučnog istraživanja "Unifikacija računovodstvene analize boniteta u funkciji integracije BiH u evropski ekonomski prostor" u nastavku je izložena kroz pet dijelova, sažeto obrazloženih u kompoziciji uvodnog dijela ovog rada. Sveopći smisao i svrha istraživanja pomenute naučne tematike ogleda se u potrebi stvaranja jedinstvenog standarda procjene poslovne uspješnosti i perspektivnosti ekonomskih subjekata tržišta BiH kako bi se olakšao evropski put BiH i put ka novim izvorima finansiranja, povećalo međudužničko povjerenje, potaklo istinit i fer finansijsko prezentiranje, skratilo vrijeme potrebno za investiranje, a što će detaljnije biti obrazloženo potvrđivanjem postavljenih hipoteza ovog naučnoistraživačkog rada.. 7.

(7) SAŽETAK. UNIFIKACIJA RAČUNOVODSTVENE ANALIZE BONITETA U FUNKCIJI INTEGRACIJE BIH U EVROPSKI EKONOMSKI PROSTOR. Unifikacija i institucionalizacija računovodstvene analize boniteta u formi procjene i dodjele kredit rejtinga promatranom ekonomskom subjektu, korporaciji finansijskom instrumentu ili pak državi oblik je modernog rangiranja i tržišnog pozicioniranja učesnika tržišta kako nacionalnog tako i internacionalnog ekonomskog prostora. Postizanjem rejtinga određenog nivoa, ekonomski sistemi tržišne privrede osvajaju reputaciju primjerenu vlastitoj kvalitativnoj i kvantitativnoj snazi na temelju koje ravnopravno eksploatiraju tekovine i resurse globalnog tržišta. Procjena boniteta iskazana u obliku kredit rejtinga kao instrumenta menadžerskog i finansijskog računovodstva na svjetskoj ekonomskoj sceni intenzivno je prisutna posljednje dvije decenije, mada se njen nastanak, razvoj, značaj i ekonomski uticaj vežu za cijelo dvadeseto stoljeće. Prihvatajući američki model registracije, regulacije i nadzora, a rukovođen sveopćom korisnošću kredit rejtinga ostatak razvijenog svijeta, uz izvjesne adaptacije, implementira model neovisnog kredit rejtinga u svoje zakonodavne sisteme, doprinoseći tako stvaranju svjetske mreže kredit rejting institucija. Bosna i Hercegovina kao dio svjetskog ekonomskog poretka prinuđena je prihvatati tekovine moderne ekonomske misli i, u skladu s tim, prilagoditi svoje poslovanje međunarodnom ekonomskopravnom okviru. Implementacijom modela unifikacije i institucionalizacije računovodstvene analize boniteta na tržištu BiH poboljšalo bi se konkurentsko takmičenje među sudionicima tržišta, stvorila bi se realna slika stanja, snaga i slabosti subjekata učesnika tržišta, otvorili bi se putevi novih i alternativnih oblika finansiranja i investiranja, vratilo povjerenje u dužničkopovjerilačke odnose, poboljšala konkurentnost i privlačnost za strane investitore i sl., što bi u konačnici poboljšalo sveopću sliku boniteta same države BiH. Cilj ovog rada je ukazati na značaj i potrebu uspostavljanja jedinstvenog zakonskog okvira i institucionalizaciju računovodstvene analize boniteta u formi kredit rejtinga na nivou BiH kao države koja bi se zasnivala na pokazatelju kvantitativne i kvalitativne prirode, a iskazivala bi se u formi primjerenih znakova po uzoru na velike svjetske kredit rejting agencije. Ključne riječi i pojmovi: unifikacija, institucionalizacija, menadžment-računovodstvena analiza, bonitet, kredit rejting, kredit rejting rangiranje i kredit rejting agencije.. 8.

(8) SUMMARY. UNIFICATION OF ACCOUNTING ANALYSIS OF STANDING IN FUNCTION OF INTEGRATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA INTO EUROPEAN ECONOMICAL SPACE. Unification of accounting analysis of standing in the form of evaluation and credit rating allocation to the observed economical subject, coorporation financial instrument, or to a country is a form of modern ranking and market positioning of market participators in national and international economic space. By achieving certain level economic systems of trade economy gain reputation based on their own qualitative and quantitative strenght and upon that they equaly exploit attainments and resourses of global market. Standing evaluation displayed in the form of credit rating as an instrument of menagerial and financial accounting is present on the world economic scene during the last two decades, eventhough its creation, development, significance and economic influence are connected to the entire twentieth century. By accepting the American model of registration, regulation and surveilance, and guided by general usefulness of credit rating the rest of the developed world, with certain adaptations, is implementing the model of independent credit rating within their legislative systems, therefore contributing to the creation of world credit rating institutional network. Bosnia nad Herzegovina, as a part of world economical order is forced to accept attainments of modern economic thought and in accord to it adapt its business to international economical - legal frame. By implementing models of unification and institutionalisation of accounting analysis of standings it would improve competition among the participants in the market in Bosnia and Herzegovina, it would create a realistic picture of status, strenghts and weaknesses of subjects within the market participants, it would open new roads to new and alternative forms of financing and investing, it would regain the trust to debtor - creditor relationship, it would improve competition and appeal to foreign investors etc. and all of this would in the end improve the general image of standing of Bosnia and Herzegovina and it would clear a path for its European integration. The goal of this work is to point out the significance and the need for the establishment of unique legislative frame and the institutionalisation of accounting analysis of standing in the form of credit rating on the level of Bosnia and Herzegovina as a country which is based on indicators of qualitative and quantitative nature, and it would be shown in the form of adequate signs based on the world's greatest credit agencies. Key words and terms: unification, institutionalisation, management - accounting analysis, standing, credit rating, credit rating ranking and credit rating agencies.. 9.

(9) 1. UVOD 1.1. Problem i predmet istraživanja Prema podacima BIS-a (Bank for International Settlements), širom svijeta postoji od 130 do 150 kredit rejting agencija2. Većina njih su manje i fokusirane na određena tržišta ili sektore najčešće geografski orijentirane. Tri vodeće svjetske rejting agencije koje vrše procjenu boniteta korporacija, emisija i suverenih zemalja širom svijeta su Standard & Poor 's, Moody's i Fitch Ratings. Pomenute rejting agencije vrše rangiranje većine suverenih zemalja svijeta, uključujući i Evropsku uniju, a time i BiH. Ocjene rangiranja objavljene za našu zemlju s pravom se mogu dovesti u direktnu vezu s nivoom stranih investicija u Bosni i Hercegovini do sada i u budućnosti. Međunarodne rejting agencije (Moody's Investors Service, Standard & Poor's, Fitch Ratings…) obavljaju analize i procjene sposobnosti država da izvršavaju svoje obaveze i na osnovu toga određuju rejting pri servisiranju duga. U proteklom periodu ocjene Bosne i Hercegovine od strane vodećih svjetskih kredit rejting agencija (Moody's Investors Service i Standard &Poor's ) bile su na nivou B2 odnosno B+. Obje agencije su izgled BiH izmijenile sa stabilnog na negativan, odnosno špekulativna kreditna sposobnost sa visokim kreditnim rizikom. Kredit rejting agencije označavaju rejtinge slovima od A do C (D) ili brojevima, što u osnovi varira od jedne do druge agencije, pri čemu svaki znak ukazuje na određeni nivo ili kategoriju, kriterije kreditne sposobnosti i kreditnog rizika države ili ekonomskog subjekta. U okviru svake od ovih kategorija postoje podnivoi rejtinga, u zavisnosti da li je pozicija analiziranog ekonomskog sistema ili instrumenta procijenjena kao jaka, prosječna ili slaba. Za označavanje tih nivoa, agencija Moody's Investors Service koristi numeričke oznake, a agencija Standard & Poor's koristi oznake + i -. Agencije, pored toga, daju i opisne karakteristike (pozitivan, stabilan, negativan, promjenjiv) kojima se ocjenjuju izgledi i očekivanja u kom smjeru bi se rejting mogao kretati u budućnosti. Objavljene analize i procjene rejtinga predstavljaju sposobnost države da izmiruje svoje obaveze i servisira svoja dugovanja. Nalazeći se na tzv. "Crnoj listi boniteta", strane investicije u BiH jednostavno su prošlost. Postavlja se pitanje na osnovu čega pomenute agencije rangiraju BiH na ovakav način i zašto? Na osnovu čega se uopće vrši rangiranje suverenih država? Šta mi to možemo učiniti kako bi se rangiranje naše zemlje u budućnosti vršilo nama u korist? Činjenica je da rangiranje vrše međunarodne agencije, također je tačno da one posjeduju utvrđene metode i standarde i da mi kao zemlja i pojedinci ne možemo direktno uticati na njihovu procjenu. Također je tačno da se sve buduće investiranje u BiH temelji na 2. restzatonline.worldpress.com (19.7.2011.). 10.

(10) povjerenju i procjeni rejting agencija. S obzirom da je privreda jedne zemlje čista slika poslovne klime i sveukupnog djelovanja ekonomskih subjekata koji je čine, sam proces njenog rangiranja i ocjene boniteta u direktnoj su ovisnosti od procjene rejtinga svih pojedinačnih ekonomskih sistema koji je čine, a čija analiza je najvećim dijelom zasnovana na pokazateljima menadžment-računovodstvene analize finansijskih izvještaja. S obzirom da bonitet ne predstavlja samo analizu proteklih poslovnih situacija i dešavanja prezentirana putem finansijskih izvještaja posmatranog obračunskog perioda, već je on projicirana slika potencijalnih budućih sposobnosti preduzeća ili države uopće da odgovori izazovima modernog tržišta, iz tog razloga njegovoj analizi je potrebno pristupiti s raznih aspekata ekonomske nauke. Baveći se pomenutom tematikom u okvirima predložene teme magistarske teze, akcent istraživanja usmjeren je u pravcu unifikacije primjene pokazatelja menadžment-računovodstvene analize na teritoriji Bosne i Hercegovine. Proučavajući ekonomskopravni okvir poslovanja u BiH, doznajemo da su sva preduzeća dužna sastavljati finansijske izvještaje u skladu sa Međunarodnim računovodstvenim standardima finansijskog izvještavanja i u konačnici ih predavati u AFIP (Agencija za finansijsko izvještavanje preduzeća). Postavlja se pitanje ko pregleda i analizira te izvještaje i da li i ko to uopće i čini? Jedini zaključak i odgovor na postavljeno pitanje je niko. Ništa manje bitno pitanje je: koliko su podaci pomenutih finansijskih izvještaja pouzdani i kome oni uopće koriste? Kakvu korist bi privreda imala od toga da se vrši jedinstvena menadžment-računovodstvena analiza pomenutih finansijskih izvještaja te da su podaci javno dostupni? Iskreno govoreći, koliko bi se uopće isplatilo analizirati takve izvještaje kada je već općepoznato da oni u većini slučajeva nisu tačni? Pitanje i zadatak kojeg treba postaviti je kako potaknuti i uvjeriti privrednika da je i njemu u interesu da finansijski izvještaj kojeg prezentira bude što tačniji i pouzdaniji, odnosno da je i njemu, unatoč poreskoj obavezi, korisnije da finansijski izvještaji budu pozitivni i realni. Sigurnim se može smatrati da bi većina preduzeća u slučaju postojanja nacionalnih rang-lista nastojala prezentirati potpunije finansijske izvještaje, realnije prikazanu dobit, zračeći na taj način perspektivnošću kako bi ostvarili beneficije rastom broja zainteresiranih poslovnih partnera. Značajan pomak bi se desio i na finansijskom tržištu. Mnogi finansijski suficitarni subjekti bi se zamislili oko alternativnih mogućnosti ulaganja. Veća transparentnost i lakša dostupnost podataka povećali bi povjerenje u finansijski sektor BiH i investiranje na finansijskom tržištu i berzi. Navedeno proizvodi osnovni problem istraživanja: Računovodstvena analiza boniteta koristi se već dugi niz godina u svijetu, međutim, njena primjena u BiH svodi se na kreditnu analizu za primjenu u okvirima bankarskog sistema usklađenu potrebama inozemnih banaka koje posluju na teritoriji BiH. Pomenuta analiza, iako bazirana na sličnim pokazateljima, uglavnom je različita od banke do banke. Problem bh. tržišta veže se za nepostojanje neovisne nacionalne institucije niti standarda za unificirano rangiranje boniteta čije metode i podaci bi se bezrezervno mogli koristiti u domaćim i međunarodnim obligacionim odnosima, pa čak i u bankarstvu. Znači: postoje i poznate su metode analize boniteta u BiH, ali ne postoji jedinstven nacionalni standard niti institucija za procjenu boniteta i poslovne uspješnosti u BiH. Privredni subjekti modernih ekonomskih sistema poput evropskog koriste 11.

(11) unificirane standarde i metode analize boniteta i od svojih klijenata zahtijevaju posjedovanje pozitivno ocijenjenih standardiziranih izvještaja o bonitetu. Predmet istraživanja ovog rada je: Istražiti aktualnu teoretsku i praktičnu problematiku i fenomene analize boniteta i kredit rejting rangiranja, sistemski formulisati i predočiti rezultate istraživanja o temeljnim odrednicama menadžment-računovodstvene analize boniteta kao komponente kredit rejting rangiranja, istražiti standarde i metode analize boniteta korištene u svijetu i Evropi i predložiti aktivnosti za implementaciju modela organizovanja neovisnog nacionalnog standarda i institucije za ocjenu boniteta u BiH. Na osnovu ovako postavljenog problema i predmeta istraživanja, možemo postaviti i objekt istraživanja: Kredit rangiranje i ocjena boniteta preduzeća u BiH institucionalizacijom i unifikacijom po modelu zapadnoevropskih ekonomskih sistema. Uzimajući u obzir problem i predmet istraživanja, postavljena je glavna naučna hipoteza: Naučna spoznaja računovodstvene analize boniteta, metoda i instrumenata korištenih pri ocjeni poslovne uspješnosti i kredit rangiranju ekonomskih sistema, te neovisna institucionalizacija, unifikacija i standardizacija usklađena sa procedurama kredit rejting rangiranja visokoproduktivnih ekonomija stvara naučnu podlogu izgradnji unificiranog modela računovodstvene analize boniteta preduzeća i institucija u Bosni i Hercegovini, na taj način obezbjeđujući veću sigurnost i pouzdanost u međusobnim dužničko-povjerilačkim odnosima i investicionim poduhvatima učesnika finansijskog tržišta BiH, čineći tako tržište BiH atraktivnijim sa aspekta zapadnoevropskih investitora. Ovako postavljena glavna hipoteza implicira nekoliko pomoćnih hipoteza: 1. Računovodstvena analiza boniteta pruža pouzdanije informacije o stvarnom stanju poslovanja preduzeća i njegovoj poslovnoj uspješnosti, konkurentnosti i budućoj perspektivnosti. 2. Računovodstvena analiza boniteta visokoproduktivnih ekonomskih sistema utjelovljena je u neovisnim kredit rejting institucijama, čime je postignuta jedinstvenost metoda i postupaka kredit rejting rangiranja. 3. Unifikacijom i institucionalizacijom računovodstvene analize boniteta u BiH postigla bi se veća informiranosti investitora, a samim tim bi se kreiralo povjerenje u institucije učesnike finansijskog tržišta BiH. 4. Stvaranjem neovisnog tijela, unificiranih metoda i procedura računovodstvene analize boniteta u BiH po modelu kredit rejting rangiranja od strane vodećih svjetskih kredit rejting agencija, indirektno bi se uticalo na istinitost i pouzdanost računovodstvenih tvrdnji objavljenih obaveznih finansijskih izvještaja institucija i preduzeća u BiH. 5. Podizanjem rejtinga nacionalnoj svijesti, samokritičnosti i povjerenju u dužničko-povjerilačke odnose finansijskog tržišta BiH, stvorili bi se uslovi efikasnije integracije BiH u. 12.

(12) evropski ekonomski prostor, a tim bi se povećala konkurentnost domaćih poduzetnika pri aplikaciji projektima predpristupnih fondova EU. Glavna i pomoćna hipoteza mogu se poduprijeti slijedećim argumentima: 1. Računovodstvena analiza boniteta kao instrument ocjene poslovne uspješnosti u procesu kredit rejting rangiranja vrlo je pouzdan pokazatelj tekuće i buduće sposobnosti preduzeća da odgovori izazovima tržišta. 2. Izgradnja unificiranog sistema ocjene kreditnog rejtinga kompanija u Bosni i Hercegovini, učinit će učesnike finansijskog tržišta BiH konkurentnijim sa aspekta pouzdanosti ulaganja investitora u njihove biznise, a što se direktno veže za ocjenu dobivenu samim rangiranjem. 3. Tačnost i pouzdanost informacija prezentiranih putem revidiranih finansijskih izvještaja primjenom metoda menadžment-računovodstvene analize i procjene predstavlja primarni pokazatelj sigurnosti stvaranja potencijalnih dužničko-povjerilačkih odnosa i investicionih poduhvata vezaniha za analizirane ekonomske sisteme. 4. Ocjena boniteta utjelovljena u izvještajima neovisnih kredit rejting agencija generator je tekućih i budućih kretanja kapitala i investicija uopće. 5. S obzirom da je finansijsko izvještavanje privrednih subjekata na tržištu BiH uveliko formalizirano, a sama obaveza njihove javne prezentacije i odlaganja u arhivima nadležnih institucija sistema svedena na puko arhiviranje bez kritičkog ili bilo kakvog drugog oblika analiziranja, uviđa se sav besmisao dosadašnjeg nacionalnog pristupa analizi i ocjeni poslovne uspješnosti preduzeća u BiH. 6. Neovisno kredit rejting rangiranje u okvirima uspješno potvrđenih standarda referentnih kredit rejting agencija aplicirano u ekonomsko-političkom okviru tržišta BiH učinit će poslovanje transparentnijim, a informacije tržišno dostupne pouzdanijim. 7. Privredi rast i razvoj, industrijalizacija, automatizacija, tehnologizacija, zapošljavanje i sl. u Bosni i Hercegovini korištenjem isključivo vlastitih investicionih sredstava i preskupih kredita inozemnih banaka bez intenzivnijeg učešća bespovratnih resursa evropskih investicionih fondova potrajat će jako dugo i najvjerovatnije neće uroditi očekivanim plodom. Evropa, nezadovoljna stepenom neovisnosti industrijskog privređivanja i razvijenošću institucija i sistema finansijskog tržišta BiH, poučena primjerima Grčke, Mađarske, Španije i sličnih zemalja, teško će se odlučiti za bezuvjetno pripajanje bosanskohercegovačkog ekonomskog prostora daleko naprednijem prostoru Evropske unije 1.2. Svrha i ciljevi istraživanja Cilj naučnoistraživačkog rada o temi "Unifikacija računovodstvene analize boniteta u funkciji integracije BiH u evropski ekonomski prostor" može se prikazati u formi stabla ciljeva i problema koji se nadovezuju jedno na drugo. Svaki cilj je istovremeno i put ka rješenju nekoga problema, odnosno ostvarenjem svakog cilja rješava se neki problem. Opći cilj istraživanja je podizanje povjerenja i dostupnosti informacija o poslovnoj uspješnosti. 13.

(13) učesnika na tržištu BiH, čime bi se, direktno ili indirektno, ubrzao proces integracije BiH u evropski ekonomski prostor. Realizaciji općeg cilja prethode slijedeći specifični ciljevi: 1. izgradnja neovisnog tijela za standardizaciju i unifikaciju kredit rejtinga u formi nacionalne kredit rejting institucije za ocjenu poslovne uspješnosti, odnosno boniteta u BiH, 2. izgradnja jedinstvenog sistema računovodstvene analize boniteta u ekonomskim sistemima BiH, 3. pooštravanje zakonskih propisa sa aspekta primjene i poštivanja principa fer i istinite prezentacije finansijskih izvještaja, 4. sankcionisanje i minimiziranje prisustva sive ekonomije, 5. unapređenje institucija finansijskog tržišta BiH, 6. kontinuirana edukacija privrednika o značaju kredit rejting rangiranja itd. Svjesni nemogućnosti rješavanja svih problema, niti postizanja svih ciljeva odjednom u okviru jednog naučnoistraživačkog rada, baveći se pomenutom problematikom u okvirima postavljene magistarske teze, akcent će biti postavljen na rješavanje problema standardizacije računovodstvene analize boniteta na području BiH stvarajući jedinstven model primjenjiv unutar različitih ekonomskih sistema, prilagođen potrebama tržišta, usklađen s važećim zakonskim propisima BiH po ugledu na referentni zakonski okvir Vijeća Evrope. Kako bi se uspješno riješio problem istraživanja, ostvario predmet i objekt istraživanja te dokazala postavljena naučna hipoteza i postigli ciljevi i svrha istraživanja, potrebno je odgovoriti na slijedeća pitanja: 1. Šta se podrazumijeva pod pojmom analize poslovne uspješnosti i boniteta? 2. Kakva je uloga i značaj analize boniteta? 3. Koji računovodstveni instrumenti, izvori i metode se koriste pri analizi boniteta i kredit rejting rangiranju? 4. Ko, kako, kada i zašto vrši analizu boniteta poslovanja u BiH? 5. Kako se vrši ocjena boniteta ili kredit rejting rangiranje u međunarodnom ekonomskom prostoru? 6. Kakva je organizacija, zakonsko ustrojstvo institucija, agencija za kredit rejting rangiranje u EU i SAD i ostatku modernog ekonomskog svijeta? 7. Postoji li zakonski okvir kredit rejting rangiranja preciziran na teritoriju BiH? 8. Postoji li zakonski okvir kredit rejting rangiranja u EU? 9. Koja metoda računovodstvene analize boniteta bi se mogla primijeniti u okvirima ekonomskih sistema u BiH? 10. Koje prednosti na finansijskom tržištu BiH se mogu očekivati u budućnosti ako se implementira model jedinstvene računovodstvene analize boniteta? 11. Kako će kredit rejting rangiranje uticati na dužničko-povjerilačke odnose u BiH i povjerenje inozemnih investitora u učesnike tržišta BiH?. 14.

(14) 12. Hoće li se i kako kredit rejting rangiranjem pružiti bolja šansa bh. poduzetnicima pri apliciranju projektima investicijskih fondova EU? 1. 3. Ocjena dosadašnjih istraživanja Svrha istraživanja tematike unifikacije računovodstvene analize boniteta u Bosni i Hercegovini ogleda se u mogućnostima koje pravovaljana i pravovremena ocjena poslovne uspješnosti pojedinog ekonomskog sistema, transparentno objavljena, može pružiti investitorima, dužnicima i povjeriocima te svim ostalim zainteresiranim poslovnim partnerima. Dosadašnje analitičko iskustvo bh. kompanija zasniva se na obaveznim (izračunima) pokazateljima poslovne uspješnosti generiranih iz bilansa stanja i uspjeha namijenjenih redovnom finansijskom izvještavanju. Tek napredniji analize čine i koriste u funkciji finansijskog ili računovodstvenog menadžmenta kao pomoć u strateškom planiranju. Rijetki su oni koji analiziraju bonitet poslovnih partnera u svrhu intenzivnijeg finansijskog izlaganja, a još su rjeđi oni koji konstantno analiziraju tržište ciljanih skupina i industrija sa aspekta učesnika, njihove perspektivnosti, konkurentnosti i moći. Ovakav, pa ni sličan model ne prihvata globalizirana ekonomija kako zapadnog tako ni istočnog tržišta. Poslujući politikom od danas do sutra usitnjeno, lokalno i neinformirano, uz trajni nedostatak kreativnosti, bh. privrednik sve više postaje samo konzument ili preprodavač koji vapi za trajno nedostajućim finansijskim sredstvima neophodnim za kontinuiran tehnološki napredak. Nepobitna nužnost potrebe provođenja istraživanja o temi "Unifikacija računovodstvene analize boniteta u funkciji integracije BiH u evropski ekonomski prostor" proističe iz srži sveopće prisutnog problema povjerenja, pouzdanosti i dostupnosti informacija o poslovnoj uspješnosti učesnika na tržištu BiH, čime se direktno ili indirektno usporava proces integracije BiH u evropski tržišni prostor. Precizirajući problem nedostupnosti informacija kao ključni problem kojeg treba riješiti dokazivanjem postavljenih hipoteza, sa sigurnošću se može navesti više specifičnih problema koji lično doprinose usložnjavanju ekonomsko-političke situacije privrede i poduzetnika tržišta BiH, nevješto inkorporiranog, pa čak i izoliranog u odnosu na tržište Evropske unije. U nizu specifičnih problema direktno vezanih za ključni problem istraživanja, izdvajaju se: -. nepostojanje odgovarajućih neovisnih institucija za analizu poslovne uspješnosti, nepostojanje jedinstvenog sistema računovodstvene analize kredit rejtinga, odnosno poslovne uspješnosti boniteta u ekonomskim sistemima BiH, nepoštivanje principa fer i istinite prezentacije finansijskih izvještaja, nepobitno prisustvo poreske utaje i sive ekonomije, nedovoljno razvijeno finansijsko tržište BiH, nedovoljna educiranost privrede i privrednika o ulozi i značaju kredit rejting rangiranja, itd.. Svaki od pomenutih problema ima više uzroka koje je potrebno detaljnije obraditi, stvarajući jedinstvenu hijerarhiju problema sa svim uzrocima i posljedicama koje on izaziva. Slijedeći problematiku konkretnog predmeta istraživanja, svjesni činjenica da jedno istraživanje može dati prijedlog rješenja samo jednog specifičnog problema, u nastavku istraživanja pažnja će biti usmjerene u pravcu kreiranja unificiranog sistema 15.

(15) računovodstvene analize boniteta na nivou BiH, kojim će se olakšati dostupnost informacija domaćem i inozemnom investitoru, podižući nivo konkurentnosti BiH kompanija i tržišta u okvirima sve globaliziranijeg tržišta moderne Evrope. Konačan rezultat istraživanja moguće je implementirati precizirajući aktivnosti putem kojih će se ostvariti postavljeni ciljevi: -. Stvaranje neovisne nacionalne institucije za standardizaciju i regulaciju ocjene poslovne uspješnosti posredstvom kredit rejting rangiranja na teritoriji BiH; Izgradnja unificiranog modela računovodstvene analize boniteta u funkciji ocjene poslovne uspješnosti kompanija koje posluju na tržištu BiH; Podizanje nivoa svijesti u smislu fer i istinite računovodstvene prezentacije. 1. 4. Metode koje će biti primijenjene. Istraživanje i formulisanje rezultata istraživanja o temi Unifikacija računovodstvene analize boniteta u funkciji integracije BiH u evropski ekonomski prostor, odgovarajućim kombiniranjem primijenit će slijedeće naučne metode: induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, metoda apstrakcije i konkretizacije, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda dokazivanja i opovrgavanja, metoda klasifikacije, deskripcije i kompilacije, komparativna metoda, matematička metoda, eksperimentalna metoda, povijesna metoda, empirijska metoda, studij slučajeva, metoda anketiranja, brojanja, mjerenja i ostale metode u slučaju da se za njima ukaže potreba. U postupku dokazivanja i opovrgavanja postavljene naučne hipoteze bit će korišteni primarni i sekundarni podaci. Primarni podaci bit će generirani iz rezultata istraživanja dobivenih primjenom pomenutih metoda na predviđenom uzorku istraživanja, dok će izvor sekundarnih podataka biti domaća i strana literatura, stručni časopisi, elektronske publikacije, te aktualni zakonski i podzakonski propisi zakonodavstva BiH i EU. 1.5. Kompozicija rada Problematika naučnog istraživanja "Unifikacija računovodstvene analize boniteta u funkciji integracije BiH u evropski ekonomski prostor" u nastavku je izložena kroz slijedećih pet dijelova: U prvom dijelu, Uvodu, detaljno je obrazložen i pojam, predmet, objekt istraživanja te glavne i pomoćne hipoteze. U drugom dijelu, s naslovom Naučno-teoretski pristup računovodstvenoj analizi boniteta, obrazloženi su pojam i vrsta boniteta poslovanja. Treći dio, s naslovom Menadžment-računovodstvena analiza u funkciji ocjene boniteta, ima zadatak da detaljno obrazloži ko, kako, na osnovu kojih podataka i informacija vrši neovisnu procjenu boniteta u formi kreditnog rejtinga. Četvrti dio, s naslovom Standardizacija menadžment-računovodstvene analize boniteta u BiH implementacijom modela kredit rejtinga, služi kako bi se precizirao aktualni svjetski pristup organizaciji i nadzoru kreditnog rejtinga, prezentiralo prisustvo kredit rejtinga na tržištu BiH i detaljno obrazlažili rezultati provedenog empirijskog istraživanja o pomenutoj problematici na teritoriji BiH.. 16.

(16) U petom dijelu ovog naučno-istraživačkog rada, s naslovom BH. kredit rejting model, dat je prijedlog standardizacije kredit rejting procjene boniteta na tržištu BiH u funkciji njegovog unapređenja i obrazložen je ekonomsko-politički uticaj implementacije modela neovisne kredit rejting procjene boniteta na tržištu BiH. Na kraju, šesti dio čini Zaključak kao sinteza postignutih rezultata naučnoistraživačkog rada.. 17.

(17) 2. NAUČNO-TEORETSKI PRISTUP RAČUNOVODSTVENOJ ANALIZI BONITETA Uvažavajući kompleksnost i značaj proučavanja poslovne uspješnosti definisane kroz pojam boniteta, neophodno je u nastavku proučiti: 1. pojam i definiciju boniteta poslovanja i 2. klasifikaciju boniteta. 2.1. Pojam i definicija boniteta Poslovanjem u uslovima tržišne ekonomije, rukovođeni principima konkurentske prednosti, slijedeći primarni cilj poslovanja iskazan kroz racionalizaciju upotrebe resursa i optimizaciju ključnih finansijskih odluka u funkciji dugoročne održivosti i profitabilnosti, neophodno se nameće pitanje kako i na osnovu kojih podataka donijeti pravovaljane i pravovremene odluke. Primarni ali ne i jedini izvor odlučivanja zainteresiranih strana, investitora povjerioca, menadžmenta ili potencijalnih kreditora djelomično je sadržan u finansijskim izvještajima koji vrlo često i nisu validno niti prezentirani niti revidirani. S obzirom na obuhvatnost, svrsishodnost i relativnu dostupnost finansijskih izvještaja, ekonomska teorija i praksa razvila je jako mnogo metoda i pokazatelja njihove kvantitativne analize. Finansijski pokazatelji, nastali analizom finansijskih izvještaja, posljedica su računovodstvene evidencije prošlih događaja, pa se postavlja pitanje koliko je efikasno i pouzdano donositi odluke budućeg djelovanja samo i isključio na osnovu podataka o proteklom poslovanju. Uslijed navedenog, upravljački menadžment razvio je i niz drugih kvalitativnih metoda analize poslovanja utemeljenih na internim i eksternim faktorima koji mogu, ili su relevantni za poslovanje nekog privrednog subjekta. Objedinjavanjem kvantitativnih i kvalitativnih metoda interne i eksterne analize sumiraju se informacije o perspektivnosti, poslovnoj uspješnosti i kreditnoj sposobnosti preduzeća, što bi se jednim imenom moglo nazvati bonitetom poslovanja. Riječ bonitet potječe od latinske riječi bonus, što znači dobro. U ekonomskom smislu, značenje riječi bonitet se izvodi iz latinske riječi bonitas, što znači valjanost, unutrašnja valjanost ili platežna sposobnost i sigurnost potraživanja3. U engleskom govornom području pojam boniteta se izražava kao creditworthiness. Riječ creditworthiness se prevodi kao dobrota, valjanost, unutarnja vrijednost, izvrsnost u smislu izrade, platna sposobnost, sigurnost nekog potraživanja, sposobnost plaćanja i davanja kredita, skup pozitivnih osobina nekog subjekata ili čovjeka4. Isti pojam u njemačkom govornom području prevodio bi se kao Kredit würdigkeit ili Bonität5 .. 3. Vujaklja, M.: Leksikon stranih reči, Prosveta, Beograd, 1980, p. 123. Longman Dictionary of Contemporary English, Third Edition, p. 323. 5 de.wikipedia.org (10.2.2012.) 4. 18.

(18) Bonitet bi se mogao usko vezati i za funkcionisanje tržišne privrede, posebno finansijskog tržišta, i kao takav on predstavlja važnu kariku u tržišnom mehanizmu. Što je proučavanje boniteta kvalitetnije organizovano, te što se potpunije i efikasnije primjenjuje, povrat ulaganja je sigurniji i cirkulacija sredstava je brža. Stalna i povećana želja za rastom profita često dovodi do stvaranja novih poslovnih veza između potpuno nepoznatih privrednih subjekata, neminovno vodeći ka stvaranju dodatnog rizika neispunjenja svih ugovorenih obaveza. Rizik neispunjenja ugovorenih obaveza, neplaćanja, ne može se vezati samo za nepoznate, nove klijente, već je on prisutan i u obligacionim odnosima između dobro poznatih poslovnih partnera. Pomenuti problem u ekonomskoj nauci poznat je kao sklonost ka neispunjenju ugovora, insolventnost ili default. Kako bi se pomenuti rizik neuspjeha što je moguće više ublažio i pravovremeno otkrio, intenzivirano je preventivno analiziranje poslovne uspješnosti poslovnog partnera definisane kroz bonitet poslovanja. Jednom utvrđeni bonitet nije konačan, već se stalno dopunjava i mijenja s razvojem poslovanja. Nakon preventivne procjene poslovne uspješnosti, potrebno je iskazati konačnu procjenu ili rejting koji pokazuje kolika je sklonost analiziranog preduzeća ili instrumenta da u narednom periodu ne izvršiti svoje ugovorene obaveze na vrijeme. Na osnovu rezultata tih analiza, pomenuti subjekt se svrstava u pet razreda: u prvom i drugom razredu su preduzeća odnosno subjekti čiji bonitet ne upućuje na ugroženost preduzeća, od trećeg do petog razreda su preduzeća čija analiza ukazuje na mogućnost ugroženosti ili pojačanu sklonost ka defaultu i u šestom razredu se nalaze preduzeća čiji bilansi i kvalitativne analize ukazuju na akutnu ugroženost sposobnosti izvršavanja dospjelih ugovora6 Bonitet preduzeća može se definisati kvantitativnom i kvalitativnom sposobnošću i perspektivnošću preduzeća u tekućem i budućem privređivanju. Bonitet je sintetizirana ocjena finansijske stabilnosti, likvidnosti, solventnosti, adekvatnosti strukture kapitala, imovinske situacije, profitabilnosti, rizika ostvarenja finansijskog rezultata, rentabilnosti i organizovanosti poslovanja7. Bonitet se može definisati kao skup pozitivnih osobina jednog pravnog subjekta koje ga čine povjerljivim i sigurnim potencijalnim dužnikom8. Posmatrajući bonitet sa finansijskog aspekta, pažnja je usmjerene na tržišnu i poslovnu reputaciju koju je subjekt stekao ne umanjujući značaj materijalne sigurnosti koja proističe iz njegovog poslovanja. Analitičari boniteta ne mogu utvrditi pozitivan bonitet samo na temelju poslovne i tržišne reputacije, jer se može desiti da ona ne proizlazi iz stvarne ekonomske snage privrednog subjekta. Ocjena boniteta, pored tržišne reputacije, izvodi se iz organizacione i vlasničke strukture preduzeća te upotrebom računovodstvenih podataka objavljenih u finansijskom izvještaju za određeni obračunski period. Na osnovu dobivenih podataka, bonitet se može ocijeniti pozitivnim (dobrim) ako je prinos pozitivan i bolji od prosjeka grane, zadovoljavajućim, ako je prinos pozitivan i sličan prosjeku grane i nezadovoljavajućim (lošim) ako je prinos negativan odnosno lošiji od prinosa grane9.. 6. Određivanje boniteta (http/limun.hrfmain.asp.x2.id) Rodić, J.,Vukelić, G. et. al.: Analiza finansijskih izvještaja, Ekonomski fakultet Podgorica, Podgorica, 2011 p. 268. 8 Njuhović, Z.: Poslovne finansije, Revicon, Sarajevo, 1999. p.180. 9 Rodić, J.,Vukelić, G. et. al.: op.cit., p. 269. 7. 19.

(19) Bonitet preduzeća može da označava i ocjenu mogućnosti realizacije i sigurnosti plasmana preduzeća, stepen naplativosti njegovih potraživanja i njegovu kreditnu sposobnost. Iz tog razloga, na bonitet preduzeća značajan uticaj imaju kvaliteta i realnost razvojnih programa, stepen iskorištenosti kapaciteta, nivo produktivnosti rada, kvaliteta investicionih programa i sl10. Određivanje boniteta pretpostavlja poslovanje u normalnim tržišnim uslovima privređivanja i normalnom ekonomskom ambijentu. U uslovima poremećenih ekonomskih odnosa i privredne nestabilnosti, potrebno je pronaći neke nove oblike mjerenja boniteta u skladu sa uslovima i okolnostima. Kako bi ocjena bila što kompletnija, potrebno je pronaći preduzeće koje bi predstavljalo bazu istraživanja i analize. 2. 2 . Klasifikacija boniteta S obzirom na sveobuhvatnost, ekonomski značaj i funkcionalnost boniteta, neophodno je u nastavku izvršiti: 1. klasifikaciju boniteta prema opsegu analize i 2. klasifikacija boniteta prema objektu analize. 2. 2.1. Klasifikacija boniteta prema opsegu analize Različiti su pristupi ocjene boniteta preduzeća u zavisnosti od potrebe, primjene i opsega rezultata analize koju će imati korisnik izvještaja o bonitetu. U skladu s opsegom i ciljevima rezultata analize, bonitet bi se mogao posmatrati u širem i užem kontekstu. Bonitet u užem smislu riječi izražava kreditnu sposobnost i likvidnost preduzeća11. Kao takav, on se ne može izjednačiti samo s likvidnošću preduzeća, jer neko preduzeće može biti nelikvidno u određeno vrijeme a da iz njegovog poslovanja bude izvedena pozitivna ocjena o bonitetu, tako da ne čudi činjenica da se u praksi često može desiti greška svođenja ocjene boniteta na analizu mogućnosti zaduženja preduzeća i analizu stepena pokrića zaduženja nepokretnom imovinom, potraživanjima, pokretninama ili nekim drugim oblikom kolaterala. Stoga bonitet preduzeća uvijek obuhvata mogućnost realizacije preduzeća, stepen naplativosti njegovih potraživanja, sigurnost plasmana u dato preduzeće, njegovu kreditnu sposobnost, tako reći dosta širi opseg kojem treba dati značajnu pažnju12. Bonitet u užem smislu riječi je sposobnost preduzeća za redovno izvršavanje svojih obaveza, odnosno kreditna sposobnost i likvidnost preduzeća.13 U širem smislu riječi bonitet odražava ukupnu poziciju, organizacionu, kadrovsku materijalnu i finansijsku strukturu preduzeća na tržištu, poslovnu reputaciju, razvojne programe i poslovnu perspektivu, a s tim i kreditnu sposobnost preduzeća i likvidnost14. Iz navedenog proizlazi da bi se bonitet preduzeća mogao definisati kao ekonomsko-finansijska snaga preduzeća proizišla iz njegovog dosadašnjeg i budućeg poslovanja. Za razumijevanja boniteta u širem smislu riječi potrebno je razlikovati bonitet sa aspekta funkcija koje se žele postići s njim pa se tako vrši15:. 10. Pejić, L., Radovanović, R., Stanišić, M.: Ocena boniteta preduzeća, Privredni pregled, 1991, p.15. Pejić, L., Radovanović, R. et. al.: op cit. p. 15. 12 www.finansije.net // Analiza boniteta menadžersko računovodstvo (15.3.2012.) 13 Starčević, V.: Kreditni bonitet kao uslov uspostavljanja finansijske stabilnosti preduzeća u tranziciji, Doktorska disertacija, Univerzitet u Novom Sadu, Ekonomski fakultet Subotica, Subotica, 2009 p.131. 14 Ekonomska enciklopedija, Savremena administracija, Beograd, 1984, p.170. 15 Njuhović, Z.: ib, op.cit., p.182. 11. 20.

(20) -. Ispitivanje boniteta subjekata s kojima tek treba zasnovati poslovne odnose i Ispitivanje boniteta subjekata s kojima smo već uspostavili poslovne odnose.. Veliki je broj faktora koji utiču na bonitet preduzeća, kao značajniji se mogu izdvojiti kvalitet i realnost razvojnih i investicionih programa, stepen iskoristivosti kapaciteta, nivo produktivnosti rada, razvijenost pojedinih razvojnih funkcija i sl. Utvrđivanje boniteta, u principu, uvijek se veže za donošenje nekih značajnih poslovnih odluka za preduzeće i za njegovog komitenta. Ponekad se može desiti da analitičar ne posvećuje dovoljno pažnje organizacionoj strukturi prilikom ocjene boniteta, što je u potpunosti pogrešno. U praksi se često dešava i situacija da se preduzeće sastoji iz više poslovnih organizacionih jedinica, od kojih svaka predstavlja zaseban profitni centar koje bi pojedinačno trebalo analizirati s aspekta poslovne uspješnosti. Bonitet preduzeća vrlo je značajan u procesu vlasničkog prestrukturiranja preduzeća, pogotovo u slučajevima kada se ono obavlja emisijom vrijednosnih papira. Smanjenje boniteta u ovom slučaju dovelo bi direktno do pada cijene novoemitovanih vrijednosnih papira i ugrozilo buduću poziciju preduzeća. Ako se sve navedeno uzme u obzir, može se zaključiti da je širi koncept boniteta prihvatljiviji u odnosu na uži koncept, koji se svodi samo na analizu kreditne sposobnosti preduzeća. Iz tog razloga, u nastavku izlaganja potrebno je odvojeno obrazložiti bonitet u širem i užem smislu. Bonitet u širem smislu ili potpuni bonitet. Ovaj vid boniteta u principu se koristi kod analize novih poslovnih partnera i zasniva se na slijedećim analizama: -. Analiza bitnih faktora koji ukazuju na položaj preduzeća (kvalitet lokacije, tehničko-tehnološki podaci i sl.); Analiza finansijsko-ekonomskog položaja preduzeća (ovaj tip analize zasniva se na analizi bilansa stanja); Analiza rezultata dosadašnjeg rada preduzeća (ovaj tip analize provodi se kroz bilans uspjeha) i Analiza potencijalne finansijske budućnosti preduzeća (ovaj vid analize zasniva se na utvrđivanju i ocjeni mogućih budućih poteškoća preduzeća).. Pomenute analize u razmatranje uzimaju sve one faktore koji, direktno ili indirektno, mogu uticati na poslovanje i ostvarivanje relevantnih finansijskih rezultata. Potpunu analizu boniteta najčešće primjenjujemo kod poslovnih partnera koje nedovoljno poznajemo, mada ne bi bilo pogrešno primijeniti pomenuti model analize povremeno i na poznate poslovne partnere. Svaka od pomenutih analiza koristi specifične pokazatelje koji se mogu grupisati u nekoliko grupa16: 16. pokazatelji opšteg položaja preduzeća, pokazatelji veličine i opremljenosti preduzeća, pokazatelji poslovne uspješnosti preduzeća i pokazatelji finansijskog položaja preduzeća.. Njuhović, Z., op.cit., p.183.. 21.

(21) Opšti položaj preduzeća izvodi se iz same pozicije koju preduzeća ima na tržištu, veličina preduzeća, tržišna lokacija, dostupnost prirodnih resursa, tržišni položaj sa aspekta grane kojoj pripada, učešće u grani i sl. Pokazatelj veličine i opremljenosti preduzeća zasniva se najvećim dijelom na analizi bilansa stanja, pri čemu se analizira vrijednost pojedinih kategorija aktive i pasive bilansa, vrijednost stalnih i tekućih sredstava, učešće vlastitog i tuđeg kapitala, kadrovska struktura, osposobljenost i kvalificiranost radne snage. Značajnu ulogu u analizi ove vrste zauzima i tehničko-tehnološka analiza kapaciteta, s posebnim osvrtom na stepen zastarjelosti opreme te podobnost kapaciteta potrebama procesa proizvodnje. Kakvo je stanje investicija i postoji li potreba za novim ulaganjima. Finansijski rezultat poslovanja po prirodi pojave izražava se u bilansu uspjeha. Ovaj vid analize vrlo je osjetljiv, jer bi se pretjeranom upotrebom različitih pokazatelja korisnik analize samo opteretio; stoga je potrebno analizirati samo one najbitnije stavke koje se odnose na stanje prihoda i troškova uporedno s proteklim periodima. Pri ovoj analizi pažnja je usmjerena na učešće pojedinih stavki prihoda u ukupnim prihodima, omjer prihoda preduzeća i ukupnog prihoda grane kojoj ono pripada i sl. Isti vid analize primjenjuje se i za analizu troškova i rashoda. S obzirom da je finansijski rezultat iskazan kao dobit ili gubitak neophodna analiza i faktor poslovne uspješnosti izražen je u ovim kategorijama. Vrlo značajnim smatra se poređenje planiranih i ostvarenih bilansa, čime se direktno ocjenjuje efikasnost operativnog menadžmenta. Finansijski položaj preduzeća u funkciji ocjene boniteta posmatra se kroz analizu finansiranja poslovanja. Analiza finansiranja provodi se kroz usklađenost rokova izvora sredstava i rokova ulaganja tih sredstava, strukturu aktive i pasive bilansa. Ključni faktor stabilnosti poslovanja preduzeća nalazi se u usklađenosti rokova raspoloživosti izvora sredstava i rokova angažiranosti tih sredstava. U principu, rokovi vezanosti sredstava trebaju biti kraći od rokova raspoloživosti izvora. Kako bi se održao princip stabilnosti, poželjno je pridržavati se pravila finansiranja pri kojem se iz dugoročnih izvora finansiraju investicije, a iz kratkoročnih tekuće poslovanje. Pored ročne strukture izvora finansiranja i plasmana, značajan faktor finansiranja je cijena i uslovi zaduživanja. Važan faktor finansijske stabilnosti je optimalno raspolaganje potrebnim obrtnim sredstvima kako ne bi došlo do nepotrebnog zaduživanja i držanja sredstava nezaposlenim. Jedan od preduslova uspješnog poslovanja je kvalitetan menadžment. Čest način ocjene menadžmenta je procjena kvaliteta njegovog odlučivanja u pravcu realnog utvrđivanja nivoa potrebnih sredstava. Pored bilansa uspjeha bitan izvor informacija je i bilans novčanih tokova, u kojem se prikazuje životni ciklus preduzeća, prilivi i odlivi novca, povećanja i smanjenja neto i bruto imovine i sl. Parcijalni bonitet. Problematika parcijalnog boniteta ubraja se u uže poimanje boniteta. Konačan rezultat proučavanja parcijalnog boniteta svodi se na dva pogleda17: -. prvi pogled bazira se na finansijskoj sposobnosti postojećeg poslovnog partnera da udovolji odrednicama ugovora i drugi pogled koji se bazira na procjeni operativne sposobnosti budućih poslovnih partnera.. Dopunski bonitet. Svakodnevno poslovanje u mreži dobro poznatih poslovnih partnera iz različitih razloga može dovesti do izvjesnih nepravilnosti u izvršavanju ugovorenih 17. Njuhović, Z., op.cit., p. 203-204.. 22.

(22) obaveza. Prva pojava kašnjenja u realizaciji ugovorenih poslova navest će povjerioca da preispita bonitet svog poslovnog partnera. Stepen proučavanja i analize dopunskog boniteta kod već poznatog poslovnog partnera zavisi od samog karaktera poslovnog odnosa. Bankarski bonitet. Analiza kreditne sposobnosti potencijalnog dužnika koju prakticiraju banke popularno se smatra bankarskim bonitetom. Ovaj vid analize provodi se na bazi pet različitih indikatora, u ekonomskoj teoriji poznatih kao 5C (kapacitet, karakter, kapital i kolateral)18: -. Kapacitet (capacity) predstavlja sposobnost plaćanja glavnice i kamata, Karakter (character) predstavalja ispitivanje dosadašnjeg odnosa dužnika prema dugovima, odnosno koliko i kako uredno izvršavaju svoje finansijske obaveze, Kapital (capital) predstavlja stepen učešća vlastitog kapitala u ukupnom kapitalu; što je ono veće, veća je i sigurnost za banku u smislu smanjenja kreditnog rizika, Kreditni zalozi (collateral) – garancija povrata i Uslovi u okruženju (conditions) – vanjski faktori na koje banke i ne mogu previše uticati. 2.2.2. Klasifikacija boniteta prema objektu analize. Analizu boniteta, prema potrebi, u praksi mogu vršiti preduzeća odnosno subjekti ekonomske privrede sami za sebe, ili za to mogu angažirati posebne neovisne institucije. Neovisne institucije koje se bave analizom i procjenom boniteta nazivaju se kredit rejting agencije, a sam proces analize se naziva kredit rejtingom. Konačan rezultat kredit rejtinga je izvještaj o bonitetu. Prema objektu kredit rejting analize, bonitet može biti19: - Korporativni bonitet ili korporativni kredit rejting, - Nacionalni bonitet ili sovereign kredit rejting i - Kredit rejting finansijskog instrumenta. U praksi se često dešava da se bonitet izjednačava s kreditnom ocjenom, što je potpuno pogrešno. Kreditna ocjena je matematički algoritam koji dodjeljuje brojčanu vrijednost informaciji u subjektovom kreditnom izvješaju. Kreditna ocjena sadrži informacije u pogledu finansijske historije i trenutne imovine, i obaveza nekog pojedinca fizičkog lica. Kreditnu ocjenu pojedinca daju također neovisne institucije, kreditni biroi i popularno se naziva credit score. Trenutno najpoznatija forma kreditne ocjene je FISCO credit score koju je razvila Fair Isaac Corporation. Kreditna ocjena (engl. Credit score) ustvari predstavlja ocjenu boniteta pojedinca, individue20. Sumirajući na kraju, potrebno je zaključiti kako se ocjenom boniteta utvrđuje koliko je preduzeće siguran dužnik, položaj preduzeća na tržištu, perspektivu poslovnog razvoja i poslovnu orijentaciju preduzeća.. 18. Njuhović, Z., Ib.op. cit., p. 205. Zaklan, D.: Bankarstvo u tržišnom makrosistemu, Ekonomski fakultet Univerziteta u Mostaru, "Džemal Bijedić", Mostar, 2000, p. 213. 20 www.bankrate.com //what is Credit Score and What is it Designed to do// (10. 2. 2012.) 19. 23.

(23) 3. MENADŽMENT-RAČUNOVODSTVENA ANALIZA U FUNKCIJI PROCJENE BONITETA Upotrebu menadžerskog računovodstva kao instrumenta procjene perspektivnosti investicionog djelovanja svrsishodno je posmatrati kroz slijedeća izlaganja: 1. menadžment-računovodstvenu analizu boniteta, 2. postupke, metode i instrumente menadžment-računovodstvene analize boniteta i 3 institucionalizaciju menadžment-računovodstvene analize boniteta posretstvom kredit rejting agencija. 3.1. Menadžment-računovodstvena analiza boniteta Tumačenje menadžment-računovodstvene analize boniteta zahtijeva pojašnjenje: 1. pojma i definicije kreditnog rejtinga, 2. vrste kreditnog rejtinga i 3. upotrebe i značaja kredit rejtinga. 3.1.1. Pojam i definicija kreditnog rejtinga Pojam kreditnog rejtinga svoje korijene vuče iz engleskog govornog područja, ali se njegov smisao i tumačenje ne može izvući iz doslovnog tumačenja riječi. Ako bi se tumačio doslovno, onda bi konstatacija da je kreditni rejting mišljenje o kreditnom riziku bila pravi odgovor na definisanje pojma, što u osnovi i nije tačno. Preciznije definisanje bi se moglo izraziti kroz definiciju da je kredit rejting mišljenje o sposobnosti i spremnosti nekog emitenta kao što je korporacija, država ili gradska uprava da udovolji svojim finansijskim obavezama u cijelosti i na vrijeme. Kredit rejting procjenjuje bonitet nekog emitenta ili instrumenta, posebno dužničkog, izdatog od strane nekog preduzeća, korporacije ili vlade21. On je procjena koju daje kredit rejting agencija o tome kolika je sklonost datog dužnika da doživi default22 (default – engleska riječ koja znači nemogućnost plaćanja dospjelih obaveza). Ako se bonitet definiše kao sveopća slika poslovne uspješnosti nekog subjekta, kreditnim rejtingom se procjenjuje odnosno dodjeljuje ocjena analiziranom subjektu u skladu sa ustanovljenim bonitetom. Kredit rejting dodjeljuju kredit rejting agencije i predstavlja agencijsku procjenu kvalitativnih i kvantitativnih informacija o kompaniji ili vladi, uključujući i informacije koje nisu objavljene, a prikupila ih je agencija. Kreditni rejting uglavnom nije zasnovan na matematičkim formulama, već agencije koriste svoje vlastito znanje i iskustvo kako bi ocijenile koje javne i službene informacije bi trebalo uzeti u razmatranje prilikom procjene određene kompanije ili vlade23. Kredit rejting često se poistovjećuje s credit scores – kredit skor analizom ili analizom kreditne sposobnosti, što je u potpunosti pogrešno, jer je kredit skor rezultat 21. www.understandingratings.com (14.02.2012.) Langohor, H. Langohor, P.: The Rating Agencies and Their Credit Ratings, A John Wiley and Sons, Ltd, 2008, England, p. 23. i 24. 23 www.gktoday.in/what is cradit rating/ (20.2.2012.) 22. 24.

(24) matematičkog algoritma koji procjenjuje brojčanu vrijednost informacija dobivenih iz nečijeg kreditnog izvještaja. Kreditni izvještaj sadrži informacije o nečijoj finansijskoj prošlosti, trenutnim sredstvima i obavezama. Kredit skor analizom se koriste banke ili kartične kuće kako bi na temelju prošlih događaja procijenile kakva je sposobnost i vjerovatnost njihovog klijenta da vrati svoj dug24. Pored navedenih, kredit skor analizu koriste i osiguravajuće kompanije kako bi podesile visinu premija osiguranja ili čak lizing kompanije kako bi odredile visinu lizing depozita ili rate25. Temeljna razlika credit scora i kredit rejtinga je u činjenici da kada se jednom utvrdi credit skor na temelju proteklih dešavanja, ne može da se mijenja bez obzira kakva su predviđanja i prilike za preduzeće u datom momentu i u budućnosti, dok jednom utvrđen kredit rejting uslijed prosperitetnih dešavanja može da se povećava na viši nivo bez obzira na prethodnu sklonost ka defaultu. Kredit skor analizu daju kreditni biroi, dok se kredit rejting analizom bave kredit rejting agencije26. Kredit rejting govori o kreditnom kvalitetu nekog pojedinog dužničkog instrumenta, kao što su, npr: korporativne, državne ili obveznice neke lokalne zajednice, ukazujući na to kolika je relativna sklonosti da neka od njih može doživjeti default27. Ovakav rejting izdaju kredit rejting agencije specijalizirane za kreditni rizik. Pored međunarodnih kredit rejting agencija, postoje i agencije koje su se specijalizirale u nekom određenom geografskom regionu ili državi, pa se smatraju nacionalnim kredit rejting agencijama. Svaka agencija primjenjuje svoju vlastitu metodologiju u mjerenju kredit rejtinga odnosno boniteta i koristi specifične rejting skale kako bi objavila svoje mišljenje o kreditnom rejtingu. Uobičajeno je da se mišljenje o kreditnom rejtingu izražava slovima ili brojevima28. Mišljenje o kreditnom rejtingu izražavaju stručni, iskusni i profesionalni analitičari koji procjenjuju i interpretiraju informacije primljene od emitenta i drugih dostupnih izvora kako bi formirali razumno mišljenje. Kredit rejting ocjena boniteta se ne može poistovjetiti s mišljenjem ljekara ili advokata kao izraz prognoze ili preporuke, već je ona primarno namijenjena investitorima ili ostalim učesnicima tržišta kao informacija o relativnom kreditnom riziku emitenta i pojedinog dužničkog instrumenta ocjenjivanog od strane rejting agencije. Tri vodeće svjetske kredit rejting agencije: Standard &Poor, Moody i Fitch definiraju kredit rejting na slijedeći način29: Prema Standard & Poor's mišljenju, kredit rejting je opći stav o bonitetu nekog obveznika ili bonitetu obveznika posmatranog sa aspekta određenog dužničkog instrumenta ili neke druge finansijske obaveze zasnovanom na faktorima rizika. Prema mišljenju Moody's, kredit rejting je neovisno mišljenje o kreditnom riziku. To je procjena sposobnosti i želje nekog emitenta finansijskih instrumenata s fiksnim prihodom da učini potpuno i pravovremeno plaćanje dospjelog iznosa tokom njegovog životnog ciklusa.. 24. www.crfonline.org (14. 2. 2012.) Ib. 26 www.wikinvest.com /Credit Rating Agencies/ (10. 2. 2013.) 27 www.understandingratings.com/ Standard and Poor's guide to credit rating essentials/ p. 3. (14.2.2012.) 28 Ib. 29 Langohr, H – Langohr, P.: The rating agencies and their credit ratings, A JohnWiley and Sons, Ltd, Publication, 2008, England, p. 24. 25. 25.

(25) Fitch's kredit rejting je mišljenje o relativnoj sposobnosti nekog emitenta da udovolji finansijskim ugovorima. Investitori ga koriste kao indikator vjerovatnosti da će primiti svoj novac nazad u skladu sa uslovima po kojima su investirali, u ovisnosti od sklonosti kredit rejting adresira mjere vjerovatnosti defaulta, kao i relativna očekivanja gubitka po defaultu. Različito definisan rejting od strane tri vodeće rejting agencije ukazuje na razliku među njima samima. Fitch naglašava da je rejting relativan i da ga treba uzeti u razmatranje s defaultom. Moody naglašava neovisnost svog mišljenja koje se nosi s kreditnim rizikom i voljom obveznika da ispuni svoje obaveze. S&P se bazira na bonitetu samog emitenta ili instrumenta i njegovo mišljenje se zasniva na relativnim faktorima rizika. Bez obzira na razlike, sve tri agencije se slažu da je kredit rejting mišljenje o tome hoće li emitent dužničkog instrumenta fiksnog prihoda platiti svoj dug na vrijeme i u cijelosti. Za potpuno razumijevanje kredit rejtinga neophodno je razumjeti sami default. 3.1.2. Vrste kreditnog rejtinga Prema objektu rejting analize, kredit rejting se može podijeliti na30: - osnovni ili fundamentalni korporativni kredit rejting, koji se sastoji od: 1. cjelokupnog kredit rejtinga koji izražava sklonost ka defaultu zasnovanu na analizi korporacije i 2. kredit rejting instrumenta koji izražava sklonost ka defaultu koju ima pojedini analizirani finansijski instrument; - tržišno uslovljeni korporativni rejting, za razliku od fundamentalnog koncepta, posmatra rejting u terminima vjerovatnosti i matematičkih očekivanja, kreirajući model kreditne ocjene; - rejting specijalnih sektora, koji obuhvata: rejting suverenih država, rejting finansijske snage banaka i osiguravajućih kompanija i rejting strukturnih finansijskih instrumenata. 3.1.3. Upotreba i značaj kreditnog rejtinga Upotreba kredit rejtinga vrlo je rasprostranjena na finansijskom tržištu. Najveći benefit od kredit rejtinga imaju investitori, emitenti, investicione banke, brokeri, dileri i vlade. Najčešći korisnici kredit rejtinga su investitori kojima kredit rejting pomaže u procjeni kreditnog rizika, u poređenju različitih emitenata i dužničkih instrumenata, i kada donose investicione odluke i upravljaju svojim portfoliom. Za investitore kredit rejting agencije povećavaju nivo investicionih mogućnosti i omogućavaju neovisnu i jednostavnu upotrebu mjera relativnog kreditnog rizika, što općenito povećava tržišnu efikasnost, umanjujući trošak za dužnika i za povjerioca. U konačnici, ova pojava povećava ukupnu ponudu rizičnog kapitala vodeći ka jačem rastu i razvoju. Ona također otvara vrata kapitalnog tržišta za manje investitore ili one koji bi u drugim okolnostima jednostavno bili zaobiđeni kao što su manje vlade, kompanije u začetku, bolnice, univerziteti i slično. Investitori često upotrebljavaju kredit rejting i kao nadopunu svoje vlastite kredit analize određenih dužničkih instrumenata. Posrednici na finansijskom tržištu, kao što su banke, pomažu protok kapitala od investitora do emitenta. Oni koriste kredit rejting kako bi precizirali relativni kreditni rizik različitih dužničkih finansijskih instrumenata, da bi definisali početnu cijenu pojedinog dužničkog instrumenta te da bi ocijenili kamatu koju bi trebalo plaćati na emitirane instrumente. Investicioni bankari i entiteti koji kreiraju specijalne vrste dužničkih 30. Langohr, H. – Langohr, P., op.cit., p. 43.. 26.

(26) instrumenata mogu posmatrati kriterije rejting agencija kada donose vlastite odluke o sastavu dužničkih emisija.31 Upotreba rejtinga od strane emitenta obveznica, uključujući korporacije, finansijske institucije, nacionalne vlade, države, gradske uprave i sl., služi kako bi se neovisnim mišljenjem potvrdio bonitet i kreditna kvaliteta emisije.32 Emitenti se oslanjaju na rejting ocjenu kao na neovisnu potvrdu vlastitog boniteta i vrijednosti instrumenta kojeg emitiraju.33 U većini slučajeva značajniji emitent obveznica mora imati ocjenu barem jedne rejting agencije kako bi njegova emisija bila uspješna, u protivnom, emisija bi morala biti ponuđena po ekstra povoljnoj cijeni34. Organizacije investitora u posljednje vrijeme navode kako bi institucionalni investitori trebali imati ocjene od barem tri neovisne rejting agencije. Emitenti koriste rejting i u nekim strukturnim transakcijama, npr: može se desiti da neka kompanija s veoma visokim kreditnim rejtingom odluči da pokrene neki veoma rizičan istraživački projekt. Kako bi izbjegla da, uslijed povećanog rizika, i sama bude nisko rejting ocijenjena, ona osniva posebno tijelo za specijalnu namjenu (Special Purpose Entity –SPV) kao posebnu poslovnu jedinicu. Na ovaj način emitent štiti sebe od plaćanja prevelikih kamata na ime niskog rejtinga, tako što matična kompanija ne biva degradirana jer se posebno osnovano tijelo za specijalnu namjenu tretira kao odvojeni entitet35. Isti emitent može imati vrijednosnice, obveznice iz više različitih emisija. Kredit rejting ocjenom može se desiti da svaka od tih obveznica ima različit rejting. Ova različitost je posljedica razlike u strukturi samog instrumenta i stepenu njegove povezanosti s drugim instrumentima duga. Temeljni zaključak koji se može izvesti iz značaja kredit rejtinga za emitenta finansijskih instrumenata je u činjenici da što je emitentov rejting veći, niže su mu kamatne stope koje mora plaćati na emitirani dug, i obrnuto, što je niži rejting, veće su kamatne stope na posuđeni kapital. Upotreba rejtinga od strane vladinih regulatornih tijela zasniva se na korištenju rejtinga u regulatorne svrhe, npr Bassel II sporazum dozvoljava bankama da koriste kredit rejting ocjenu određenih rejting agencija, što se naziva ECAIs – External Credit Assessment Institutions, kada vrše procjenu nekih kapitalnih projekata.36 U SAD-u SEC – Securities and Exchange Commission, dozvoljava investicionim bankama, brokerima i dilerima da koriste rejting ocjenu od NRSRO, Agencija za slične svrhe.37 Pored navedenog, kredit rejting se koristi i u druge regulatorne svrhe, npr: novčano tržište koje prihvata instrumente samo visoko rejting ocijenjene ili osiguravajuće kompanije koje koriste rejting kao procjenu rezervi. Kredit rejting analiza zauzima vrlo značajno mjesto i ulogu na finansijskom tržištu. Ona omogućuje korporacijama i vladama da povećaju svoj novac na tržištu kapitala. Umjesto da podižu kredite od banaka, finansijski deficitarni subjekti prikupljaju novac direktno od investitora koji očekuju da će povećati vrijednost svog uloga kroz kamatu ili neki drugi vid. 31. www.understandingratings/Standard and Poor's Guide to credit rating essentials/ p. 6 www.AbautCreditRatings.com (3.3.2012.) 33 Ib. Standard and Poor's Guide to Credit Rating Essentials 34 Ib., p.7. 35 www.understandingratings.com (14. 2. 2012.), www.bis.org. (Basel Committee on Banking supervision, The Joint Forum, Report on Special Purpose Entties, 2009.) 36 www.ecb.int/pub/pdf/ Van, Roy, P.: Credit Rating and The Standardised Approach to Credit risk in Basel II, Europian Central Bank, 2005. 37 www. crs.gov./Seintzingoer, M.V.- Shorter, G.: CRS Report for Congres, CRA and Their Regulations, 2009. 32. 27.

No results found