I
Uopšteno, meditacija je kod čoveka veoma slaba navika. S vremena na vreme, kada se jave
teškoće, kada treba da se reše problemi, kada je
na mukama, on postaje misaon i razmišlja, jer
ima potrebu da pronađe izlaz. Ipak to još ne možemo da nazovemo meditacija: to je samo prirodna instiktivna reakcija u odnosu na opasnost
ili nesreću. Da, u takvom momentu čovek, koji ima potrebu za skloništem, instiktivno
se zatvara u sebe, i čak počinje da se
moli, da se okreće prema jednom Biću koje je zanemario jer je do sada sve išlo dobro. Sada se
vraća tom Biću, traži Ga, jer se seća da su mu
roditelji, kada je bio mali, govorili da je On
svemoćan, sveznajući i potpuna ljubav; zato se
obraća Njemu da traži pomoć i zaštitu u najvećoj
poniznosti i smernosti, sa osećanjem izvanredne
moći. Da, ali za tako nešto su po-
trebni izuzetni slučajevi: opasnost, rat, bolest,
smrt.
U svakodnevnom životu, kada su mirni i srećni, ljudi nemaju nikakvu želju da mole ni da meditiraju, uopšte ne smatraju tu vežbu potrebnom ni neophodnom, čak joj ne vide nikakvu svrhu. Kada sve ide dobro misle da ne
treba da se gube u maglovitim i nerazumljivim
predelima meditacije. Ali zato u nesreći, u velikim
teškoćama, kada opaze da ništa što je
konkretno i materijalno ne može više da im pomogne, onda traže pomoć, podršku i zaštitu
- iznutra, u nebeskim predelima. Dobro je to samo što bi mnogo lakše našli podršku da nisu
čekali izuzetne prilike da se obrate Nebu, da su
naučili da meditiraju svakodnevno. Nemoguće
je upoznati sebe bez meditacije, niti da se postane
svoj vlasnik, niti da se razviju kvaliteti i vrline. I upravo zbog toga što nisu dali prednost
meditaciji, ljudi ostaju vrlo slabi u svom unutrašnjem životu, svojim osećanjima i željama.
Svakako da ne treba imati iluzije, vrlo je teško
meditirati. Sve dok smo zauzeti prozaičnim zanimanjem ili uronjeni u strasti ne možemo da meditiramo. Treba tražiti da se
oslobodimo
iznutra kako bismo mogli da projektujemo svoju misao sve do Večnosti Video sam
ljude kako godinama meditiraju gubeći svoje vreme ili čak postaju neuravnoteženi, jer nisu znali ili nisu hteli da znaju da za meditiranje treba da ispune određene uslove. Sve dok nismo
iznutra slobodni, ne možemo da meditiramo. A koliko je njih koji podvaljuju, kradu,
piju, spavaju sa bilo kim i posle - oni "meditiraju"!
A, ne, to nije moguće, jer priroda tih
aktivnosti to ne dozvoljava, ona zadržava misao
u nižim predelima.
Znam da meditacija sve više i više ulazi u modu, ali me to nikako ne raduje jer u tome vidim
mnoštvo sirotih jadnika koji se upuštaju u predeo koji ne poznaju. Kako možete da meditirate
ako nemate uzvišen ideal koji će vas izvući iz vaših prevrtljivosti, raspuštenosti,
bestidnosti,
zadovoljstava, želja, da bi vas odveo
do Neba? Ne možete da meditirate pre nego što pobedite izvesne slabosti, pre nego što razumete
neke istine i ne samo da ne možete, već je opasno čak i pokušati.
Neki zatvore oči ili zauzmu pozu, ali šta se dešava iznutra? Gde su oni? Bog samo zna. Kada bi ušli u njihove glave da vidite, jadni oni
ide da se čak meditacija javno praktikuje. To je
smešno. Kakva to meditacija može da se obavlja
pred publikom? Moguće je, ali čovek mo- ra da bude toliko usavršen, toliko oslobođen da je sposoban bilo gde i u bilo kom
momentu
da meditira, jer mu je duh bez prestanka povezan
sa božanskim svetom. Imati toliku ljubav za uzvišeni svet podrazumeva izuzetnu evoluciju
što nije slučaj sa onima koji prikazuju te meditacije.
Ako želite da imate ideju o načinu na koji većina ljudi meditira, posmatrajte mačku: ona
meditira pred mišjom rupom, satima meditira kako da ga uhvati. Za većinu je to meditacija: oni meditiraju kako da uhvate dvonožnog "miša."
Meditacija nije tako prosta vežba kao što zamišljamo. Treba biti vrlo napredan za meditaciju
a naročito imati bezgraničnu ljubav za
božanski svet. U takvom momentu, bez da činite
bilo kakav napor, vaša misao je već koncentrisana
i, vama uprkos, vi meditirate; vaša
misao je toliko neusiijena i pročišćena da ona skoro nezavisno od vas odlazi da obavi svoj posao.
Neki su mi već rekli: "Godinama pokušavam da meditiram, ali mi se blokira mozak
i ništa ne uspevam." Zašto? Jer nisu razumeli da svaki trenutak njihovog života ne postoji odvojeno, već je povezan sa svim trenucima koji su prethodili i koje nazivamo prošlost. Nisu razumeli da su otežali, postali tromi zbog
svoje prošlosti, da im ona smeta, a kako žele da
po svaku cenu meditiraju, prisiljavaju svoj mozak
i on se blokira. Ništa se tu ne može. Nikada im nije palo na pamet da sebi kažu: Želim da meditiram, znači da treba da pripremim svoj mozak i svoj organizam, sve moram da stavim
u takav položaj da mogu da radim. Pretpostavite
da ste se prepirali sa nekim. Sutradan, kada želite da meditirate nadolazi vam prošlost
i vi ne prestajete da mislite: "A, on mi je rekao ovo, pa mi je rekao ono. Samo da ga nađem, pokazaću mu svoje!" Evo sadržaja oko
koga će se vrteti meditacija. To je nered, dar-mar! Umesto da se uzdignete do božanskih
predela, prekopavate sve što ste živeli u prošlosti
i to nadolazi, defiluje, čitava povorka
lica i događaja se odvija pred vama i vi ne možete
da izađete iz toga. Ista se stvar ponavlja
već godinama i očigledno da nema rezultata. Covek može da postane svemoćan pod
uslovom
da zna određen broj stvari i posebno da je svaki momenat postojanja vezan za onaj prethodni. To je Isus hteo da kaže kada je savetovao
da se ne brinemo za sutra. Jer ako vi danas sredite vaš život, sutrašnjica će vas docekati slobodne: možete da raspolažete sobom
kako vi želite, da koncentrišete vašu misao na
sadržaj koji vi želite, jer ste sve obavili prethodnog
dana. Dok, ako ništa niste sredili, sutradan ste sputani, morate da jurite levo-desno da ispravite rupe i greške iz prošlosti i niste slobodni da radite u sadašnjosti, niti da kreirate
budućnost.
Dakle, učenik koji želi da meditira a koji je osvetljen, unapred se priprema, pročišćuje se,
ne opterećuje se nepotrebnim preokupacijama,
trudi se da ima želju za usavršavanjem da bi mogao da pomogne drugima, da je model, primer
drugima, Božji sin. On je prožet uzvišenom Željom da ispuni Božju volju kao što nam Isus traži u Jevanđelju. Da bi ostvarili Isusov propis nije dovoljno samo želeti, hteti, već treba
imati određena saznanja. Mnogi žele ali ne dolaze ni do čega jer ne znaju kako da započnu.
gasa, ili je zaboravio bebu u kadi i seti se za vreme meditacije. šta mislite zar tako može da
se meditira?
Znači da treba da se unapred pripremite i kada ste slobodni u vašem telu - mislima i osećanjima - kada ste umakli iz zatvora koju predstavlja svakidašnjica, vi počinjete da se uzdižete iznutra: osećate da postoji novi život,
širok, dubok, prostran i toliko ste prošireni, oduševljeni da možete da se vinete u drugi predeo. Predeo koji se, u stvari, nalazi u vama
samima: da, taj božanski život teče unutra, u vama, i najzad uspevate da na momenat živite
pravi život. Tako se božanski svet budi u vama
i više ne možete da ga zaboravite; pouzdano znate da je duša stvarnost, da božanski svet postoji i da je nastanjen bezbrojnim
stvorenjima.
Odakle ta sigurnost? Jer ste uspeli da
pokrenete nepoznate snage, mnogo moćnije i blagotvornije, dok ste ranije, sticajem
okolnosti,
bili uhvaćeni u neprijateljske snage koje su vas nagrizale do iznemoglosti.
Eto šta su Prosvećeni oduvek znali i čemu nas uče. Meditacija je psihološko, filozofsko, kosmičko delo vrhunske važnosti. I kada učenik
jednom oseti ukus ovog uzvišenog sveta, njegova vera se učvršćuje i oseća da počinju da
mu se pokoravaju sopstvene sposobnosti: kada
želi da stavi u pokret svoje misli - one se pokreću, a kada želi da ih zaustavi one se zaustave
kao da su sve ćelije celog organizma odlučile da se potčine. Sve dok nije dostigao ovo savlađivanje, potrebno mu je mnogo sati da se
smiri jer njegove ćelije nastavljaju sa uznemirenošću,
one mu govore: "Ako misliš da
nam zadaješ strah, mi ti se podsmevamo, ne tresemo se, ne poštujemo te, jer si nam pokazao
da si suviše glup, suviše neuk. I nastavljaju svojeglavo. Svi vi poznajete ponešto od toga? Ima dana kada vas slušaju; slučajno ili
svesno otišli ste naviše, pokrenuli ste superiorne
snage, bili ste autoritativni; a kako ćelije prepoznaju hijerarhiju, one slušaju svoga gazdu,
svoga gospodara.
Uostalom, tako se dešava i u životu. U biroima,
u administraciji, u vojsci, svako ima težnju da se popne na viši stupanj da bi postao direktor, predsednik, šef kabineta, general, jer
u tim momentima, a naročito kada ima svoje epolete i dekoraciju, ostali ga slušaju,
klanjaju
mu se. Makar to bio imbecil ili dželat, nije važno,
potčinjavaju mu se. Odakle dolazi taj osećaj za starešinstvo, hijerarhiju? Nisu to ljudi izmislili jer oni nemaju mogućnost da pronalaze
bilo šta. Intuicijom, nasumice ili instinktom, oni mogu da otkriju samo ono što već
postoji u prirodi. Svuda u prirodi postoji starešinstvo:
na nebu (zvezde, sazvežđa), na zemlji (reke, planine, drveće, životinje), pa je
čak i u čoveku sve hijerarhizovano.
A sada, pošto dobro znamo da se uvek treba popeti nekoliko stupnjeva više da se postane šef da bi se nametnulo ostalima, treba da znamo
da se i u duhovnoj oblasti treba popeti za jedan stupanj više da bi se potčinili stanovnici koji su unutra. Isti je princip, isto pravilo. A ono što traže prosvećeni upravo jeste - da se sve iznutra pokorava. Ne traže da nadmaše planine,
zvezde, životinje ili ljude, već da se oni sami savlađuju, da su vladari svojih tela, svojih
misli, svojih osećanja i rade da to postignu. Sve duhovne vežbe, kao meditacija, pomažu čoveku da se iščupa iz sopstvenih smetnji, svog zatvora, iz okova koji su ga potpuno podjarmili podzemnom svetu. Koliko je samo bića uzeto! Nisu bili osvetljeni i dozvolili su da se stropoštaju do tog strašnog sveta. To su prozvali
Pakao, đavo. Nazovite to kako hoćete
ali taj svet postoji, i mnogi su u opasnosti da se izgube jer ne žele da se služe
sredstvima kojima ih uči Nauka o prosvećenju.
Smatrali su sebe veoma inteligentnima, u stvari
su bili oholi i jogunasti i eto dokle su pali. Jedini način da se izađe iz muka i meteža jeste meditacija. Kao što sam vam već rekao, da bi moglo da se meditira najpre treba da se sredi određen broj stvari. Kada majka hoće da
pravi kolače, na primer, ako su sva deca tu: zovu je, kace se o nju, vuku je za kecelju - ona
ne može ništa da radi. Da bi bila mirna, mora da ih stavi u krevet i da ih uspava. Isto važi i za
nas. Unutra imamo decu, takvu dečurliju da je
,to strašno. Treba, dakle, uspavati tu brbljivu dečurliju da bismo mogli da obavimo posao, a
zatim kada je posao završen, treba doći kod njih i podeliti im kolače!
Da bi se meditiralo treba poznavati prirodu psihičkog rada. Na primer, nikada ne treba primoravati mozak da se naglo koncentriše
na neku temu jer napastvujemo nervne ćelije,
blokiramo ih i dobijamo glavobolju. Prva stvar je biti i ostati pasivan, budno nadgledajući to smirivanje svih ćelija. Svakako da bez vežbe ne može brzo do toga da se dođe ali,
vremenom,
biće porebno samo nekoliko sekundi. Najpre treba raditi sa blagošću, u miru i ljubavi
i naročito ne treba forsirati. Eto to je tajna dobre
meditacije. I u momentu kada osećate da je vaš nervni sistem spreman, ponovo napunjen (jer taj pasivni stav omogućuje organizmu da obnovi snage) tada možete da usmerite svoju misao ka odabranoj temi.
Da bismo mogli svakodnevno da obavljamo posao bez napora, da smo svaki dan spremni, aktivni, dinamični, sposobni da vršimo velike poslove, treba da umemo da se korektno ophodimo
sa svojim mozgom. To je veoma važno.
Ako želite da dugo godina upražnjavate svoje duhovne aktivnosti, od sada vodite računa da ne prenagljujete sa nekom temom čak i kada je
volite, čak i kada vam je mnogo stalo do nje, jer se sprema nasilna reakcija. Počnite blago, mirno. Utonite u harmoniju kosmičkog
okeana
da biste izvukli snage. I kada se osetite ponovo
napunjeni, krenite, lansirajte se u posao u kome
učestvuje celo vaše biće. Da, jer ne samo intelekt, već celo vaše telo, sav narod svih vaših
ćelija treba da je pokrenut da bi radio duhovni
posao.
U prvim trenucima nastojte da ne mislite, da bacite samo jedan pogled u vašu duboku unutrašnjost
kako biste konstatovali da sve dobro
radi. Ali se pozabavite takođe i disanjem: dišite
pravilno, ni na šta ne mislite, osećajte samo da dišete, imajte samo svest, osećaj da dišete.
Videćete kako će to disanje da unese harmoničan
ritam u vaše misli, u vaša osećanja, u ceo vaš organizam: biće to vrlo korisno.
Neki će reći: "Niti znam šta je meditacija, niti želim da saznam. Žrtvovaću se, biću milostiv,
činiću drugima dobro i to je dovoljno.
"Ne, to nije dovoljno jer, delujući, mogu da se prekrše zakoni, sve može da se pobrka i uništi
ako se ne započne sa meditacijom. Zašto? -jer
vam jedino meditacija omogućuje da imate jasne
pojmove o stvarima: kada pomoći, kako, u kojoj oblasti.
Može da se meditira o svim sadržajima: u vezi zdravlja, lepote, bogatstva, inteligencije, moći, slave, o anđelima, arhanđelima i svim hijerarhijama. Sve teme za meditaciju su dobre,
ali je najbolje meditirati o Bogu, lično - Njemu. Da se prožmemo Njegovom ljubavlju, Njegovom svetlošću, Njegovom snagom, da živimo trenutak u Njegovoj večnosti - i da meditiramo
sa ciljem da Mu služimo, da Mu se
potčinimo, da se sjedinimo sa Njim. Ne postoji
ostale imaju za pokretačku snagu interes, profit,
volju da se upotrebe tajne moći da bi se obogatilo, ili da bi se služilo drugima. Prosvećeni
su razumeli da je najkorisnije upravo
ono što je korisno za njih - da samo traže da postanu Božje sluge. Sve ostalo je manje-više crna magija ili vradžbina. Evo zašto, a da toga
nisu ni svesni, većina tajnika brčka po vradžbinama.
Služe se svojim nevidljivim snagama da bi imali više, da bi vladali, potčinili žene, a ne da bi služili Boga. U meditaciji postoje
različiti stupnjevi.
Svakako da treba početi meditiranje sa pristupačnim
sadržajem. Ljudsko biće je stvoreno
da ne može da živi prirodno u nepojmljivom (apstraktnom) svetu. Ono, dakle,
mora da se zakači za nešto vidljivo, dodirljivo,
njemu blisko, nešto što voli. Vrlo je lako koncentrisati
se na hranu kada dugo nismo jeli.
Bez da se želi, ličimo na mačku koja se ko- ncentriše na miša. Ne treba da se uloži napor,
ide samo od sebe. Gledajte kako se mladić koncentriše na devojku koju voli! Satima i danima.
Zato što je voli i tu takođe nema potrebe da se muči. Kakva meditacija! Ne može da se otrgne.
Dakle, počnite da meditirate sa onim što volite;
zatim ćete to ostaviti po strani, ali prvo započnite
sa onim što vam se sviđa, sa onim što vas inspiriše - birajući u svakom slučaju duhovnu
temu. Počevši sa temama koje vam se dopadaju,
vi već razvijate u sebi jedan način, metod rada, zatim možete da napustite te teme da bi se projektovali prema sve udaljenijim, apstraktnijim oblastima. Očigledno, ako počnete
da se koncentrišete na prostor, vreme,
večnost... nećete postići velike stvari. Kasnije možete da se koncentrišete na prazninu, na
ponor, na ništavilo, ali počnite sa pristupačnijim
sadržajem pa idite progresivno prema apstraktnom sadržaju.
Zato vam ponavljam, najuzvišenija meditacija je da se uspostavi veza sa Bogom, da Mu se potčinimo, da želimo da Mu služimo, da postanemo instrument u Njegovim rukama. U tom spajanju svi kvaliteti Gospoda, Njegova moć, Njegova ljubav, Njegova mudrost, Njegova
bezgraničnost ponire u vas i vi postajete
božanstvo jednoga dana. Neki će reći: "Kakva oholost, želeti da se postane božanstvo!" Ali neka čitaju Jevanđelje! Isus je rekao: "Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš
Nebeski."
Ne postoji uzvišeniji ideal; Isus nam ga je dao,
ali su ga hrišćani zaboravili. Mnogi veruju da je dovoljno da s vremena na vreme upale sveću
u crkvi, zatim da se vrate kući i da se bave svojim pilićarnikom i gotovo, oni su dobri hrišćani. Kakav strašan ideal! Njemu zahvaljujući,
sigurno će uskoro doći Božje Carstvo.
Ah, jadni hrišćani, marljivo primenjuju razumno
pravilo da se ne traži mnogo od ljudskog bića, jer u suprotnom je to oholost? Dok ja nasuprot kažem: postavite najviši, najviši ideal
u svom srcu, u svojoj duši, u svom duhu. A taj ideal je da se postane apsolutni instrument u Božjim rukama, da Bog misli kroz nas, da oseća kroz nas, da deluje kroz nas. Prepustite se volji, mudrosti, svetlosti; vi ste u službi svetlosti koja sve zna i koja će vas voditi. Ali čovek je isto tako i na zemlji, šta on
onda treba da radi na toj zemlji? Isus je rekao - "Vidite." (istražite!), uvek su mi reference Isusove reči. On je sve rekao, zašto onda izmišljati
nešto posle Njega? On je, dakle, rekao: "Neka i na zemlji bude kao i na Nebu." Na zemlji kao na Nebu - znači da zemlja treba da reflektuje Nebo. A ta zemlja je naša zemlja, naše fizičko telo. Dakle, posle urađenog posla,
da bi se dosegao vrh, treba sići da se sve organizuje
svetlost je gore, harmonija, mir, lepota, sve što
je tanano nalazi se gore; a sve što je gore treba
da dođe da se ovaploti dole u fizičkom planu. Tražite da postanete sluga Boga i u isto
vreme
radite da u sebi stvorite to drugo telo koje se naziva svetlosno telo, telo slave, telo besmrtnosti,
telo Hrista. To telo je isto pomenuto